Dobrodošli u novi internet blog o prirodnoj i arheološkoj baštini na području Hercegovine

Uređivanje i objavljivanje ovog portala rezultat je općenitog nedostatka medijskih i internetskih prostora koji se bave isključivo opisom prirodne i arheološke baštine (fosili, minerali, kristali, biljke, životinje, arheološki nalazi i slično) vezano za prostore Bosne i Hercegovine, a posebice Hercegovine. Stoga, je ovaj portal namijenjen ponajvise svim ljubiteljima prirode, prirodoslovcima, arheolozima, geolozima, biolozima, geografima, kao i svima onima koji se kroz hobi ili iz proste znatiželje interesiraju za prirodne i arheološke zanimljivosti.









Mr.sc. Goran Glamuzina, dipl.ing.geologije































































































ponedjeljak, 23. srpnja 2012.

POVIJEST-EKOLOGIJA: PISMO IZ 1854- PISMO SVIMA NAMA DANAS

PORUKA 'DIVLJEG ČOVJEKA' IZ POVIJESTI - PORUKA KOJA VRIJEDI ZA SVE NAS DANAS 'RAZVIJENE BIJELE LJUDE;

Svi danas, kakvog god socijalnog statusa, vjere i dobi bili, neminovni smo svjedoci tehnološko-industrijske ere koja je zavladala na gotovo svakom kutku ove naše planete. Postali smo, svi bez iznimke, odgovorni učesnici u onome što se može dogoditi i onome što će se uistinu dogoditi našem okolišu koji uključuje sve ljude okolo nas ali isto tako i svu prirodu okolo nas. Veliko pitanje se može postaviti koliko nam je ovaj drugi vid okoliša prisutan u našem razmišljanju. Kako gledamo, kako osjećamo i kako štujemo - prirodu. Možda kad bismo probali ili barem zaželjeli 'mrvčicu' gledati na prirodu oko nas kao što gleda indijanski poglavica iz SAD-a koji sebe naziva divljim čovjekom, možda bi se i priroda osvrnula na taj naš pogled i dala nam odgovor koji nije samo u vidu iskoristivosti već u vidu duhovnog doživljaja, divljenja te time i dubokog poštivanja svakog njezinog dijela.


Pismo indijanskog poglavice Seattle-a iz 1854. godine, upućeno američkome predsjedniku u Washington kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju.

 
Veliki poglavica - Chief Seattle, 1786. - 1866.
© Izvor: 
Wikipedia

"Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac sveti su u pamćenju i iskustvu mog naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenog čovjeka.
Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezde. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer ona je majka crvenoga čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji.
Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmotriti vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta je zemlja nama sveta.
Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju, morate se sjetiti da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca.
Rijeke su naša braća. One nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo svoju zemlju, morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je jednak kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov prijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci zemlji i prema bratu nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegova pohlepa prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.

Šuma gigantskih sekvoja (Sequoia) - na zapadu SAD-a. Izvor: 
http://www.americansouthwest.net/

Ne znam, naš način je drukčiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. Ali možda je to zato jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijeloga čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. Ali možda je to zato jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti osamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari?
Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.
Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, biljka i čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana, on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju, morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životima koje podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo svoju zemlju, morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto kamo će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskoga cvijeća.
Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: Bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći.
Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike osamljenosti duha. Što god se desilo životinjama, ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane.

Spomenik poglavici Seattle u Seattleu, država Washington, USA
© Izvor: 
Wikipedia

Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da će oni poštovati zemlju. Recite djeci da je zemlja s nama u rodu. Učite svoju djecu, kao i što činimo mi sa svojom, da je zemlja naša majka. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na sebe samoga. To mi znamo zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju, snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života: on je samo struk u tome. Što god čini tkanju, čini i sebi samome.
Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća, poslije svega. Vidjet ćemo, jednu stvar znamo koju će bijeli čovjek jednoga dana otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta je zemlja draga Njemu, a škoditi zemlji, znači prezirati njezina Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte svoj krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.
Ali u vašoj propasti svijetlit će sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na ovu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je za nas misterij, jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je Orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje".


ponedjeljak, 2. srpnja 2012.

IZ BOTANIKE: VRELINA LJETA-UZ PREDIVNE CVJETOVE BILJAKA PENJAČICA I PUZAVICA- DONJA HERCEGOVINA

NAJKARAKTERISTIČNIJI DIVLJI CVJETOVI KOJE TRENUTNO SUSREĆEMO U DONJOJ (NISKOJ) HERCEGOVINI - ŠKRABUTINA I LAMUTINA


Dok nas ovih dana prži prava ljetna vrelina sunca pri čemu se temperature dižu i do 40 stupnjeva, postoje neka živa bića kojima vidljivo i paradoksalno kao da fantastično odgovara ovo vruće vrijeme i ove visoke temperature. Ta živa bića su biljke i to biljke penjačice i puzavice - kod kojih dvije divlje tj.autohtone vrste sad posebno u najvrućim ljetnim mjesecima dolaze do velikog izražaja koji se očituje u cvjetanju i rascvjetalosti njihovih grmova. Za ove dvije vrste mnogi stariji žitelji niske Hercegovine u području južno od Posušja i Mostara koriste lokalne nazive: ŠKRABUTINA (Skrobutina/Skrobut/Skrabutina) i LAMUTINA (Pavit/Gužva). Latinski naziv za škrabutinu jest Clematis flammula, a za lamutinu Clematis vitalba, te kao što se vidi obje biljke spadaju u isti rod Clematis iz familije Ranunculaceae ili tzv.žabnjakovke. Što je to što je očito i što krasi ove biljne vrste sad dok su ovakve vrućine i kad bismo rekli da se svaka 'normalna' biljka  uslijed velike žege i suše sasušuje i vene? To je logično zaključivši - njihova nevjerojatna otpornost na ove ekstremne temperaturne uvjete ali i više od toga - otpornost koja se pretvara i nadopunjuje u cvjetanje koje je upravo sad od lipnja pa do kolovoza (kad su najveće vrućine) čime ove biljke kao da pokazuju i govore svima- ''ne da ćemo pretrpjeti ove visoke temperature već ćemo svima pokazat još više- pokazat ćemo im svoje cvjetove''. Kako možemo zapaziti i vidjeti škrabutinu: ako ste u nekom od gradova Čapljina, Stolac, Čitluk, Ljubuški, Mostar, Grude ili Široki Brijeg, dovoljno je sjesti u automobil i prvom prilikom čime se dospije izvan naselja baciti pogled pored ceste, i upravo nesumnjivo možete zamijetiti da je gotovo svaki treći, četvrti grm sa mnoštvom bijelih cvjetova. Uz vizualni doživljaj cvjetova, ono što je raspoznatljivo za škrabutinu i lamutinu jest njihov miris - poput neobično-izraženog parfema prisutnog u zraku - koji će svatko onaj tko se vozi pa barem i kratkotrajno otvorenih prozora osjetiti - kao i svatko onaj tko se nađe u prirodnom okruženju (ne u parku) u nekom navedenom dijelu Hercegovine. Mnogi žitelji i prolaznici koji su se kretali, vozili ili šetali ovih zadnjih vrućih dana okolicama nekih od navedenih gradova vjerojatno su vidjeli i zamijetili rascvjetale bijele grmove - škrabutine ili lamutine, a za sve one koji ne znaju kako oni izgledaju prikazuje se fotografski u nastavku.


Slika 1. Tipični ljetni izgled rascvijetale puzavice škrabutine ovih ljetnih mjeseci (donji desni dio slike) - kod Blizanaca - jugoistočno Brotnjo. 

Slika 2.  Škrobutina u makija-šumi sa smrekom, dračom i grabom kod Blizanaca.

Slika 3. Izgled škrobutine (Clematis flammula) izbliza - na brdu Polugrina južno od Širokog Brijega. 

Slika 4. Zalazak sunca od Krehin Graca prema Žurnju s brojnim grmovima škrabutine u dnu slike. 

Nasuprot finom izgledu ovih bjelih rascvjetalih biljaka i njihova vrlo lijepog mirisa nužno je navesti i njihovu negativnu stranu koju imaju. Opisana biljka škrabutina ili skrobutina spada u vrlo otrovne biljke!  Naime, ovi cvjetovi i listovi biljke prikazane gore na slikama sadrže jedan vrlo otrovan sastojak protoanemonin ili lakton koji na koži izaziva rane u obliku plikove ili skrobutine od čega je ime ove biljke i nastalo. Zbog ovog otrova i stoka je jako izbjegava za hranu. U prošlosti se ova biljka koristila u narodnoj medicini počesto koristila u liječenjima nekih bolesti radi toga jer ima i jako baktericidno i fungicidno djelovanje, no zbog posljedica trovanja s teškim posljedicama odustalo se od njene upotrebe. Prema tome upozorenje jest - ovu biljku nipošto nemojte brati, a posebno ne koristiti u bilo kakve svrhe! Dakle ono što možemo kao zaključak izvući jest to da nam ostaje, ukoliko to želimo, jedino da iskoristimo svoja čula vida i njuha te uživamo u cvijeću i mirisima škrabutine dok smo u njenoj blizini.

PRIRODNO OKIĆENO 'BOŽIĆNO' DRVCE USRED LJETA:

Osim navedenih relativno niskih penjačica škrabutine i lamutine diljem naselja u južnijoj tj.toplijoj Hercegovini  
okućnice i vrtove mnogih kuća ukrašava također jedna druga vrsta penjačica koja je pak uzgajana i nije prirodna tj.ne raste u divljini u Hercegovini - a riječ je o biljci - TEKOMA (Campsis radicans). Ova biljka je u zadnje vrijeme postala izuzetno česta u donjoj Hercegovini ponajviše radi svojih neobično lijepih i velikih tamnonarandžastih cvijetova u obliku trube, tako da je prolazeći bilo kojim dijelom niske Hercegovine možemo zamijetiti ispred mnogobrojnih kuća. Jednu vrlo neobičnu ili bolje reći- zanimljivu pojavu autor  je nedavno okom digitalnog aparata uhvatio u dijelu Mostara - Centar II. Ovdje je ispred jedne kuće zasađena gore navedena vrsta penjačice Tekome toliko se proširila - sa strana i uvis - da je izrastajući 'prošla' doslovno kroz unutrašnjost neposredno zasađenog visokog bora tj.jele - dospijevši na sami vrh nje - gdje je nedavno i procvijetala. A rezultat toga cvijetanja jest izgled koji neodoljivo podsjeća na okićeno Božićno drvce - i to ne umjetno ili ljudski već prirodno ili Božanski. 

Slika 5.  Pogled izdaljeg na okućnicu i rascvjetalu puzavicu tekomu označenu strelicama.

Slika 6.  Približen pogled na prirodno okićeno 'Božićno' drvce cvjetovima tekome.

Slika 7.  Približen pogled na prirodno okićeno 'Božićno' drvce cvjetovima tekome.