FOSILI - HERCEGOVINA

FOSILI-HERCEGOVINE: BLAGA IZBIČNA

2012-02-15T04:34:00.005-08:00

FOSILNO BLAGO IZBIČNA KOD ŠIROKOG BRIJEGA

Osim već naširoko opisanog čitlučkog područja i njegovih fosila, i mnogi, točnije brojni, dijelovi Hercegovine sadrže neke vrlo zanimljive i rijetke fosile, koji su otkriveni od strane raznih osoba tijekom zadnjih 100-injak godina. Stoga se u portalu uvodi nova rubrika tj.naslov posta-FOSILI-HERCEGOVINE u kojem će se od sada nastojati što detaljnije prikazati i upoznati sve, 'surfere' koje ova tematika zanima, sa ovim vrlo zanimljivim i ne tako poznatim fosilima iz Hercegovine. Za početak ćemo se upoznati s , mogli bi smo reći, pravim fosilnim blagom koje se krije u malom planinskom selu Izbičnu sjeverozapadno od Širokog Brijega. Prema dostupnim saznanjima (ne mora biti točno ) ovi fosili su pronađeni tijekom jedne geološke ekskurzije prije nekih 20,30 god.? ,tj.za vremena vrlo intenzivne eksploatacije i istraživanja brojnih boksitnih ležišta u široj okolici Izbična. Ovi fosili su nakon otkrića svoje mjesto našli u jednoj garaži župnog ureda u Izbičnu, gdje su se zadržali skoro sve do sadašnjih vremena. Vlastitim posjetama u par navrata (2004.i 2010.) uvjerio sam se da se ova, što je važno reći - iznimno vrijedna i važna prirodna, ne samo lokalna već i nacionalna baština, posve zapostavljena i zaboravljena. Osim ovoga važno je reći kako se radi (potvrđeno uvidom u karakter samih fosila) i o izuzetno važnim fosilima u regionalnom znanstvenom tj.paleontološkom pogledu. Stoga se u nastavku prikazuje jedan dio ovog fosilnog otkrića iz Izbična.

Slika 1. Otkriveni fosil ribe (Coelodus?) kod Izbična ( iz - Mabić,F.2008.).

Slika 2. Fosili zubi - izumrle vrste riba koštunjača ( iz - Mabić,F.2008.).

Slika 3. Veliki komad stijene (kredni vapnenac) s brojnim većim i manjim školjkama (inoceramusima?) (foto-autor 2004.).

Slika 4. Poveća školjka iz krednih vapnenaca (mogući rod Inoceramus?) (foto-autor 2004.).

Slika 5. Puž iz krednih vapnenaca - mogući rod Velates ili Capulus? (foto-autor 2004.).

Slika 6. Puž iz krednih vapnenaca - rod Natica (foto-autor 2004.).

Slika 7. Veliki puževi (vjerojatno iz fam.Nerineidae) u krednom vapnencu (foto-autor 2004.).

Fosili ovih mekušaca prikazani na slikama 3 - 7 uslikani su 2004.tijekom tadašnje posjete Izbičnu, dok su još bili vidljivo razmješteni na doduše starim drvenim policama u garaži župnog ureda. No, ono što je još zanimljivije da su ovdje prikazani fosili samo oni koji su fotografirani i nisu jedini, već su samo jedan dio sviju fosila koji se 'čuvaju' ovdje. Prema karakteru (anatomskim osobinama) vlastita pretpostavka je da su ovi fosili školjki i puževa najvjerojatnije pronađeni na nekom ili u blizini jednog od brojnih površinskih kopova južno od Izbična, a možda čak i kod Gornje Britvice - i što je još zanimljivije i bitnije - fosili su najvjerojatnije nađeni unutar krednih (gornjokrednih?) vapnenaca - što bi bilo točno da su nađeni u istim stijenama gdje i fosil ribe. A da li je fosilna riba pronađena zajedno s ovim školjkama i puževima - to tek treba saznati. U monografiji Izbična (Mabić,F.2008) se kao lokacija nalaska fosilne ribe navodi ime tj.mjesto Misirada.

Prema anatomsko-morfološkoj analizi fosilna riba iz Izbična sa velikom sigurnošću može se svrstati u mezozojski red riba Pycnodontiformes, gdje na osnovu njenog oblika postoji izvjesna mogućnost da spada u rod Coelodus. Nalaz fosilne ribe, ukoliko je nađen na lokaciji Misirada prema Mabić,F.2008., pripada gornjoj kredi. Na osnovu ovog saznanja, da je riba pronađena na lokalitetu Misirada- odlučio sam se za posjet toj istoj lokaciji s ciljem geološkog uvida samog lokaliteta i što je vrlo važno - mogućeg pronalaska još sličnih ili nekih drugih oblika i vrsta fosila. Sami fosil ribe je vrlo dobro sačuvan na tipu pločastog tankouslojenog vapnenca, pa je i nakon otkrića komad takve tanke ploče s fosilom fino obrezan a sama riba lakirana bezbojnim lakom.

2.dio-POTRAGA ZA NALAZIŠTEM RIBE...- 2010:

Do lokaliteta Misirada, na kojem se inače svake godine održava Sveta misa za župljane Izbična, dolazi se jednim uskim i velikim dijelom makadamskim putem koji se odvaja od sela Gornji Crnač. Na širem području sela Gornji i Donji Crnač teren grade donjo i srednje kredni sivi dolomiti koji su mjestimično uslojeni (sl.8). Prave tanko-uslojene ili pločaste vapnence susrećemo uz navedeni put iznad sela Gornji Crnač (sl.11,12). No, daljnjim penjanjem i približavanjem Misiradi, ovi pločasti vapnenci prelaze u potpuno masivne, najvjerojatnije grebenske ili čak dubljevodne gornjokredne vapnence (sl.15). Da se na lokalitetu Misirada nalaze gornjokredni vapnenci možemo vidjeti i na geološkim kartama. Nakon ove posjete i uvida u lokalitet Misirada, ostaje opravdana sumnja da je fosil pronađen ovdje, radi vidljive činjenice da je fosil nađen u pločastim vapnencima kojih na samoj Misiradi uopće nema. Tako, ostaje daljnja zagonetka točnog lokaliteta ovog vrijednog fosilnog pronalaska, koji vrlo vjerojatno sadrži i još fosilnih ovakvih ili sličnih riba, ali ne samo riba već možda i fosila drugih mezozojskih kralješnjaka - zmija, vodenih gmazova, pa čak možda i dinosaura čije su fosilne stope već pronađene južnije u mjestu Privalj i Trn. O njima će pak biti više riječi u narednim postovima.

Slika 8. Uslojeni i jako borani dolomitični vapnenci istočno od sela G.Crnač prema Borku.

Slike 9 i 10.Idilični krajolik male doline zapadno od Izbična.

Slike 11 i 12. Pravi pločasti vapnenci na putu prema Misiradi zapadno iznad sela G.Crnač.

Slike 13 i 14. Dolazak na lokaciju Misirada - i izgled okolnog područja.

Slika 15. Tipični izgled masivnog gornjokrednog vapnenca na cijelom području Misirade.

Slike 16 i 17. Pronađeni mali napušteni kamenolom ispod niže od Misirade prema G.Crnču (stijene su gornjokredni pjeskovito laporoviti pločasti vapnenci s nepoznatim organskim -moguće biljnim fosilnim sitnim ostacima - vidi sl.20).

Slike 18 i 19. Neočekivano otkriveni izljevi bitumena (marker nafte..!?) u stijenama u gore prikazanom kamenolomu.

Slika 20. Organski (biljni?) fosilni ostaci u istim stijenama s bitumenom.

Slika 21. Velike i brojne kupine - koje rastu u blizini prikazanog kamenoloma.

ZOOLOGIJA: NEVIĐENI LETEĆI SISAVAC (LETIPAS) UBIJEN U HERCEGOVINI LJETA 1886.

2012-01-16T03:05:00.000-08:00

PRAVI 'LETIĆUKO' JE POSJETIO HERCEGOVINU JOŠ DAVNE 1886.
O čemu se radi ?:
(iz GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA, br.1889/01, str.35, 01/01/1889 )

Jednog vrućeg popodneva ljeta 1886 mnogi tadašnji žitelji grada Mostara, koji su se zatekli u tadašnjem centru grada, bili su svjedoci jednog - ne kapitalnog već nevjerojatnog i neviđenog lovačkog ulova koji je tad bio donešen i prezentiran u Mostaru. Riječ je o ulovu životinje kakva do tada nije bila uopće poznata niti viđena na ovim prostorima - a radilo se o, naizgled tada, neviđeno velikom šišmišu. Ovog šišmiša ili slijepimiša - koji to uopće nije, ubio je jedan tadašnji stražar iz Sarajeva prilikom lova na divlje golubove ispred jedne pećine na Podveležju. U tekstu iz gore navedenog glasnika, nadalje se kaže kako je nakon upucavanja ove izgledom uistinu prave zračne 'nemani' njeno pokazivanje u Mostaru izazvalo pravu senzaciju. Kako i što je se nakon ulova ovog 'kapitalca' dešavalo s ovom fascinantnom životinjom može se uvidjeti iz navedenog teksta tad objavljenog u Glasniku Zemaljskog muzeja čiji se latinični prijevod sa ćirilice prikazuje u nastavku:

U polovici augusta 1886. ubio je tadanji narednik Laboda, sada stražmeštar straže sigurnosti u Sarajevu, pri večernjoj zasjedi na divlje golubove na jednoj kosi Podveleža blizo Mostara jednog letećeg miša od sasvijem začudne veličine u trenutku, kad je proletio ispred ulaza jedne poveće pećine. Životinja ubijena razmjerno finom sačmom pade u jednu dubinu krasa, a inače vjerno pseto srećnoga lovca ne hotijaše baš nikako da aportira slijepoga šša. Pošto je ovo čudovište izazvalo opću senzaciju u Mostaru, to se jedan prost vojnik od 3. pješ. pukovnije poduhvatio da ga preparira na originalan način, naravno prilično nedovoljan, u koliko je šusterskom iglom izbušio mnoge rupe u tijelu miša i kroza njih uduhao nekakvo sredstvo za konzervisanje. Otolen je slijepi miš dospjeo u Ljubuški, prošao je kroza razne ruke, dok ga najzad koncem 1888. nije bosan. herceg. zemaljski muzej pribavio za se. Premda ova životinja danas izgleda kao sasušena mumija skoro bez i jedne dlake, a pri tome je u tečaju vremena pretrpljela i druga uštrba — ipak još i danas vazda imponuje svojom uglednom veličinom. Širina u letenju je danas 94 cm., a u svježem stanju mora da je bila još veća. Po obliku glave sa zubima, po sastavu ogromnih panpa na palčevima, jasno se poznaje. Na žalost po sadašnjem stanju životinje nije nam moguće, da označimo vrstu životinje. Da je ovaj slijepi miš po pričanju ubijen u potpunoj slobodi, to stoji; no u kojem se vidu nalazi, o tome se u ovaj mah ne može ništa utvrdo da reče. To jedno stoji, da se slična vrsta Pteropus-a ne nalazi ni u južnoj Jevropi niti u opće u svoj Africi, i da tako ogromni leteći miševi jedino u . južnoj Aziji žive. Osim toga nije poznato, da se ulovio u Jevropi takav primjerak, po kojemu bi se moglo reći, da prividno u slobodi živi. . Može se samo na ovo troje pomisliti. Pošto se ovake životinje ponekad uvoze za trgovine sa životinjama, možda je ovaj leteći miš na obali jadranskog mora umakao kakvom brodu pa se odomaćio ovdje u Hercegovini; ili pošto letipas u opće imade pozamašnu snagu da leti, možda su ga morske bure zabacile, te je iz tropskih predjela možda postepeno dospio amo; ili možda se ova vrsta u nekoliko primjeraka još nalazi u blažijim predjelima posjednutog područja, možda kano zaostatak već izumrle faune zemaljske. I ako se čini da je nevjerojatno ono potonje mišlenje, ipak ću u prilog tome nešto da napomenem. Isti lovac našeg letećeg miša prije više vremena opazio je također u Mostaru sličnu životinju, koju je neki dječak živu uhvatio n prodao nekom putniku — agentu za šivaće makine, koji je životinju ubio i ispunio. Taj primjerak veli se, da je bio neznatno manji od ovoga našega, i po opisivan.u biće da je to bila mlaća životinja. I vojnici od tamošnje bosan. herceg. kompanije, koji u pisarni često razgledahu razapetog miša, pričahu nesto istom naredniku, da su u svojoj hercegovapkoj postojbini vićevali slične i još veće primjerke od ove životinje. Najzad napominjem da je i pukovnijski ljekar g. dr. A Henš, kako veli iz pouzdana izvora doznao, da u zapadnoj Hercegovini imade ogromnih slijepih miševa, Nadajmo se daklen, da ćemo pri sadanjem sistematičnom proučavanju Bosne i Hercegovine skorim dobiti objašnenja o zasad još veoma nevjerovatnom nalasku ove vrste životinje', koja pripada tropskim predjelima. ( http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/index.cfm?fuseaction=serve&ElementId=396180 )

Slika 1. Prizor s kakvim se suočio tadašnji narednik iz Sarajeva ispred jedne pećine na Podveležju.

Iz gore prikazanog teksta vidi se pretpostavka da bi ova ubijena životinja mogla pripadati rodu Pteropus.

Da se nikako ne može raditi o običnom šišmišu, na to ukazuje veličina ali i izgled ove životinje. U tekstu navedenih 94 cm širine u letenju, za koju se kaže da je i vjerojatno bila veća, odgovara veličini mogli bi smo reći - velikog orla ili lešinara. Šišmiši - u pravom smislu te riječi kao leteći mali sisavci koji su slijepi i koji lete isključivo na osnovu ehosondiranja, ne mogu nikako biti ovakve veličine i ovakvog izgleda. Tad pretpostavljena moguća pripadnost rodu Pteropus, sagledana u današnje vrijeme, mogla bi biti vrlo izvjesna i najvjerojatnije točna. Najbolji uvid i spoznaju o ovim životinjama može se pronaći na wikipedijinoj stranici: http://en.wikipedia.org/wiki/Pteropus , gdje se jasno vidi kako je riječ o 'velikim' letećim sisavcima koji se još nazivaju flyin foxes ili leteće lisice. Osim što se nazivaju letećim lisicama ovi leteći sisavci i neodoljivo oblikom tijela posebice glave podsjećaju na prave lisice, te osim ovog nisu uopće slijepe, te imaju izuzetno razvijen njuh uz pomoć kojega hranu (uglavnom voće) nanjuše i na nekoliko desetaka km udaljenosti. Uspoređujući samo izglede slijepimiša i ovih letećih lisica - jasno vidimo kako je riječ o velikoj razlici u izgledu, pri čemu su im samo slična krila dok su trupom i glavom skoro potpuno drugačiji. Na osnovu ovoga dakle možemo reći da ovo što je doletjelo i ubijeno u Hercegovini na Podveležju nije nikakav veliki slijepimiš već prava leteća lisica ili letipas.
No, postavlja se pitanje - da li možemo saznati ili približno odrediti o kojoj je vrsti riječ ? Mišljenja sam da ovaj ubijeni sisavac pripada vrsti Pteropus giganteus, što se može lako logički objasniti. Razmatrajući i proučavajući (wikipedia) smještaj i životni okoliš svih vrsta roda Pteropus možemo uvidjeti da 99% svih vrsta živi na krajnjem istoku i jugoistoku Azije, te u Australiji i okolnim otocima. Nadalje, logičnim slijedom razmišljanja možemo zaključiti kako je najveća mogućnost da je u nas tog ljeta 1886 godine mogla doletjeti ona vrsta koja živi najbliže ovim krajevima. Među onih 1 % unutar sviju sagledanih vrsta roda Pteropus, kao jedina vrsta koja živi najbliže Hercegovini upravo spada vrsta Pteropus giganteus, koja živi u Indiji gdje se još naziva indijska leteća lisica (sl.2 i 3). Gledajući nadalje oblik tijela ove indijske leteće lisice vidimo da ima sličan raspon krila kao i ubijena životinja na Podveležju. Osim ovog treba reći i kako vrsta Pteropus giganteus spada u najveće leteće lisice na svijetu, što ovom apsolutno nesvakidašnjem događaju u Bosni i Hercegovini daje još veći senzacionalizam.

Slike 2 i 3. Vrsta Pteropus giganteus - indijska leteća lisica u letu, kakva je viđena i ubijena ljeta 1886. u Hercegovini.

Drugo pitanje na koje se može dati više odgovora jest kako je ova životinje dospjela odnosno doletjela iz Indije do područja Podveležja? Razmišljajući o ovome, sve moguće odgovore određenom logičnošću možemo svesti na 2 najvjerojatnija načina koja su dovela do ovog neobičnog susreta na padinama Podveležja. Jedan mogući način jest taj da je manja skupina ili pak jedan primjerak ovih pteropusa pratio brod ili je bio na brodu koji je plovio od Bliskog Istoka Mediteranom sve do Jadrana. U okviru ove mogućnosti nadalje moglo je biti da je taj isti brod prevozio vrstu voća kojom se hrane pteropusi te radi čega su i slijedili brod. U okviru ove 1.mogućnosti vezane za dospjećem na osnovu broda postoji mogućnost da je životinja svjesno od strane pojedinaca članova tog broda bila ponešena i unešena na brod, kao i mogućnost da je životinja dok je brod polazio s Bliskog Istoka ušla neopaženu u brod te se skrila u nekom kutku broda. Nadalje također u okviru dolaska brodom, moguće je bilo da je navedeni brod došao do ušća rijeke Neretve, gdje se danas nalaze Ploče, prilikom čega je ova leteća lisica napustila brod i odletjela dolinom Neretve uzvodno sve do područja Podveležja. Drugi mogući način kojim je ovaj leteći sisavac mogao doći do Hercegovine jest dolazak dugotrajnim letenjem i usputnim zadržavanjem na pogodnim mjestima gdje ima hrane i gdje su u blizini špilje ili vapnenačke okomite litice. Gledajući ovaj mogući način možemo zaključit kako bi onda životinja trebala biti uistinu nadprosječne letačke snage i izdržljivosti da pređe put od Indije (njenih sjeverozapadnih dijelova) pa sve do Hercegovine, čime bi se veća vjerojatnost mogla dati prvoj navedenoj mogućnosti - dospjeća uz pomoć broda. Sve u svemu možemo neosporno zaključiti da je životinja prije samog ustrijeljenja letjela iznad područja doline Neretve i niske Hercegovine, što je oko kamere autora ovog bloga uspijelo i zabilježit i to iznad područja Hrasna južno od Čapljine (sl.4i 5. fotomontaža).

Slike 4 i 5. Indijska leteća lisica ( Pteropus giganteus ) u preletu na području Hrasna u jugoistočnoj Hercegovini. ( photoedit by gosha ).

BOTANIKA; PREDBOŽIĆNO RASCVJETANO DRVO BROTNJA - 'MUŠMULA'-NEŠPULA

2011-12-12T02:56:00.000-08:00

ŠTO ZNAMO O 'NAŠOJ' MUŠMULI - Eriobotrya japonica - japanska mušmula/japanska šljiva ?

Veliki dio žitelja gradova u južnoj (donjoj ili niskoj) Hercegovini - Mostara, Čapljine, Čitluka, Stoca, Ljubuškog i Gruda zasigurno je čuo, vidio, ili je pak upoznat sa biljkom poznatijom pod nazivom mušmula. No, osim samog znanja o ovoj biljci jedan dio stanovnika, kako najjužnijih dijelova BiH, tako i Dalmacije, vjerojatno je zamijetio te čulima vida i njuha osjetio nešto vrlo neobično u odnosu na veliku većinu svih stabala i biljaka ovih krajeva -a to je trenutna procvjetalost ovih stabala 'mušmule' s brojnim iznimno mirisnim cvjetovima. Ovo interesantno i na jedan način jako lijepo drvo, zadnjih godina se od strane žitelja brojnih broćanskih sela te grada Čitluka sve više sadi i kultivira, te time postaje vrlo lijepi floralni ukras i segment brojnih okućnica. Kod ovoga je važno pripomenuti to kako se u slučaju ovog drveta koje je zadnjih par mjeseci trenutno u fazi cvata - ne radi o pravoj mušmuli ( Mespilus germanica) već je riječ o tzv. japanskoj mušmuli ( Eriobotrya japonica) koja je poznata pod nazivom nešpula, nešpola ili japanska šljiva. Ovo je važno znati, ponajviše zbog toga jer se ove dvije biljke osim što spadaju u istu familiju tzv.ružovki Rosaceae, podosta razlikuju - pri čemu je prava mušmula (Mespilus germanica) listopadno drvo, koje cvate u proljeće, te za razliku od ove 'naše' japanske mušmule - ima potpuno drugačiji cvijet kao i drugačiji oblik lista. Tako bi svatko onaj tko namjerava kupovati sadnice mušmule, kakva je prisutna u nas - ukoliko kupuje u stručnijem vrtnom centru - trebao naglasiti da traži nešpulu ili japansku mušmulu - upravo iz razloga - da se u slučaju kupnje i sadnje obične mušmule nakon par godina ne iznenadi da je to listopadno drvo, koje je totalno drugačije od onih mušmula koje su u susjedstvu.

Slike 1-3. Rascvjetala 'mušmula' tj.nešpula u centru Čitluka u čaršiji kod hotela (slikano 10.prosinca 2011.).

Jedna od mnogih broćanskih, u našem narodu zvanih-mušmula kao što je na slikama gore prikazana iz centra Čitluka, na temelju prethodno opisanog teksta, nije dakle mušmula - već nešpula ili japanska mušmula (Eriobotrya japonica). Za njih je osim navedenog u tekstu gore, karakteristično i to da su to sutropske biljke porijeklom iz jugoistočne Kine, koje se već jako dugo vremena ( više od 1000 godina) u tom dijelu Azije sade i kultiviraju. Iz Azije je vremenom ova biljka prenešena u mnoge dijelove svijeta, najprije u Indiju, zatim Mediteran, kao u sjevernu i južnu Ameriku. Japanska mušmula (nešpula) najbolje uspijeva u toplim (sutropskim i mediteranskim) krajevima pri čemu traži puno sunca, te dobro podnosi sušu, čak i niže temperature ispod nule, dok je osjetljiva na jaki vjetar - tako da oni koji sade ovu biljku na mjestima jake bure (tzv.vjetrometini) ne trebaju očekivati veliki rast nešpule. Upravo zahvaljujući relativno boljem zaklonu od bure - japanska mušmula u čaršiji u Čitluku (sl.1-3) je uspijela izrasti i razgranati se ovako široko - pri čemu se u vrijeme cvatnje (od kraja 10.do 12.mjeseca) koje još uvijek traje - prelijepi i mnogim usputnim prolaznicima možda zagonetni miris, koji se intezivno širi u čitlučkoj čaršiji, upravo potječe od ove biljke.

Nadalje, osim ovih bitnih navedenih osobitosti - vrlo je zanimljiv oblik samog cvata tj.cvijetova - koji su relativno manji, bijele boje, te su gusto raspoređeni u grozdastim piramidalnim nakupinama (sl.2). Zatim, osim cvijetova, još interesantniji u više pogleda, jesu plodovi ovih stabala. Rijetki žitelji koji imaju veće 'mušmule' ili oni koji su bili u prilici brati plodove ovih japanskih mušmula - znaju kakav - moglo bi se slobodno reći - delikatesan i izniman okus imaju ovi plodovi, koji su svijetlonarandžastog kuglastog oblika te su veličinom i bojom najviše slični manjim kajsijama. Ovakav delikatesan i za naše krajeve dosta neobičan voćni okus rezultat je toga što ovi plodovi tj. voće japanske mušmule u sebi ujedinjuje okus breskve, limuna i manga. No, osim svih ovih odlika, možda najbitnije karakteristike japanske mušmule radi čega se od davnih vremena sadi i kultivira jesu sama prirodno-ljekovita i prehrambena svojstva plodova, te dijelom i listova. Tako, se ovi izuzetno ukusni plodovi koji dozrijevaju otprilike u mjesecu svibnju, u mnogim sutropskim, mediteranskim, posebice azijskim zemljama osim svježe konzumacije, koriste za proizvodnju pekmeza, marmelada, džemova, slatkiša, zatim za pravljenje pita i slatkih sirupa kao i alkoholnih pića poput likera od nešpule. Ipak, potrebito je upozoriti kako pretjerana konzumacija plodova japanske mušmule može dovesti do cijanidnog trovanja, usljed malog sadržaja cijanogenog glikozida. Posebno je koristan sirup od japanske mušmule koji se u kineskoj medicini koristi za smanjenje kašljanja, te za ublažavanje grlobolje. Obradom lišća zajedno sa drugim sastojcima ove voćke, proizvodi se i prehrambeni proizvod čijom se konzumacijom smiruje i poboljšava probavni i dišni sustav. Osim ovog jedenje voća japanske mušmule ima i blagi sedativni učinak.

Na kraju ovog osvrta i teksta o našim 'hercegovačkim mušmulama' svima nama koji smo u prilici biti ili proći pored ovih biljki ostaje mogućnost jednog malog i kratkotrajnog ali vrlo dojmljivog osjećaja i doživljaja -a to je- zimski prosinački predbožićni užitak opojnog mirisa brojnih bijelih cvatova zizmelene japanske šljive.

PALEOBOTANY; MIDDLE EOCENE FOSSIL FLORA AND COASTAL FOREST NEAR ČITLUK

2011-10-24T06:27:00.000-07:00

OTKRIĆE NALAZIŠTA FOSILNE FLORE EOCENSKE STAROSTI

DISCOVERY OF EOCENE FOSSIL FLORA SITES

U nekim od ranijih tekstova na ovom blogu već je bilo riječi kao i prikaza otkrivene fosilne flore iz srednjeg eocena kod Čitluka u Hercegovini. U ovom ćemo postu u cijelosti predstaviti 2 nalazišta fosilne flore kao i pronađenu floru.

U nedavnom otkriću na lokalitetu Lokvice koji se nalazi nekih 2,5 km sj.od Čitluka s desne strane prometnice od Čitluka prema Mostaru unutar velikog površinskog kopa boksitne rude otkriveni su vrlo brojni fosilizirani ostaci nekadašnjih prapovijesnih stabala i granja iz vremena srednjeg eocena ( --40ak miliona god.). U ovom otkriću posebno se ističe jedan veliki komad stijene dužine 1,80 m u kojem je, poput nekakvog fino oslikanog crteža, na ravnom dijelu stijene, ostala fosilizirana cijela nakupina raznih grana, dijelova stabljika i grančica, kao i vjerojatnih plodova. Ovaj komad stijene s ovakvim fosilnim granama i stabljikama zamijećen je bio i s veće udaljenosti da bi se dolaskom pred sami komad stijene imalo što vidjeti - fantastični mix fosilnog granja i drugih drvenastih dijelova izumrlog drveća iz srednjeg eocena (sl.2-6). No, nažalost, smještaj i položaj ovog komada stijene je takav da ga je gotovo nemoguće izvući niti pomaknuti, jer se nalazi u dnu jedne rupe s brojnim obrušenim komadima velikih stijena pri čemu su mnoge tako meke i rastresite, kao i znatan dio stijene s fosilima, koju bi svaki najmanji pomak najvjerojatnije u potpunosti razlomio. Sama stijena je zbog toga zaštićena i pokrivena najlonom da bi se spriječilo njeno daljnje rasipanje i razlamanje usljed kiša, vjetra i oluja. Mjesto u kojem je stijena užljebljena je takvo da je opasno i nesigurno i za sami ljudski prilaz k njoj, jer svaki pogrešan korak mogao bi pokrenuti manji odron, radi već rečenog prisutva brojnih vrlo mekih i rastresitih stijena. Uvid u ove fosile kao i daljnje proučavanje omogućeno je brojnim načinjenim fotografijama od strane autora koje će se prikazati u nastavku posta.

Drugi lokalitet Garišta koji je u neposrednoj blizini Lokvica mogao bi se okarakterizirati kao pravi Fossil Laggerstatten srednje-eocenske fosilne flore. Ovaj lokalitet nalazi se na području starog površinskog boksitnog kopa u Garištima koje je nekih 1,5 km zapadno od prethodnog lokaliteta. Na njemu su pak za razliku od uglavnom fosilnih granja i stabala u Lokvicama, otkriveni vrlo brojni fosili raznih listova od tada (srednji eocen) raslog raznog drveća, grmlja i nižeg bilja na ovom području. Fosili listova se nalaze skoro isključivo unutar vrlo mekih žućkastih i sivožutih lapora i laporovitih pješčenjaka gdje dolaze kao pougljenisani ostaci, zatim kao remineralizirani listovi te kao otisci listova. Cijelo ovo usko ograničeno područje moglo bi se okarakterizirati kao Fossil Lagerstatten za fosilnu floru, jer se samo ovdje nalaze ovi specifični meki žućkasto pjeskoviti sedimenti koji sadrže obilje fosilnih listova s čime se ovaj lokalitet može usporediti s nekim drugim sličnim bogatim nalazištima fosilne flore u regiji kao npr.lokalitet Promina u Dalmaciji. Posebno se treba naglasiti kako je fosilna flora ovog srednjeeocenskog kompleksa tek dijelomično istražena i obrađena. Ovakve stijene u Garištima unutar vrha površinskog kopa kao i dosada određene vrste fosilne flore u njima, kazuju da je na ovom relativno manjem dijelu okolo samog boksitnog kopa u vremenu srednjeg eocena postojalo jedno zatvoreno malo jezerce ili pak zatvorena manja laguna pored neposredne morske obale. Ovakve pretpostavke svakako će dopuniti i razjasniti daljnje istraživanje fosilne flore i fosilnih mekušaca u ovim sedimentima kao i prisutne mikroorganizme (polen, nanoplankton, foramenifere itd).

Jedan dio fosilne flore s oba ova lokaliteta je već determiniran i zasad se može reći kako je na ovom području sjeverno od Čitluka postojala razvedena morska obala, s uvalama kao i mogućim lagunskim jezercem u Garištima, a uz obalu i okolo jezera je rasla zajednica kserofilne sutropske priobalne šume u kojoj su najbrojnija bila stabla slična današnjim eukaliptusima, različite zimzelene vrste stabala i žbunja iz familije mirti (Mirtaceae), cimetovci ( Cinnamomum ), mali žbunovi roda Comtonia, vrste sutropskih smokava(Ficus), brojne palme roda Flabellaria razne druge kritosjemenjače (angiospermae) kao i golosjemenjače (gymnospermae) predstavljene priobalnim čempresima najsličnijim rodu Tetraclinis (Actinostrobus) druge vrste četinjača. Ovakav zasad određeni sastav paleovegetacije govori nam to da je prapovijesna priobalna šuma područja Čitluka u srednjem eocenu imala karakter sutropske šume navikle na izmjenu sušnijih i vlažnijih razdoblja. Što se tiče visine ove vegetacije i šume, moglo bi se reći kako je ona uglavnom bila niža tamo gdje su preovladavala niži zimzeleni grmovi ali u onim dijelovima sa stablima eukaliptusa vjerojatno je bila viša, jer danas stabla eukaliptusa dosežu visinu i do 100m. Ono što je najvažnije jest da se iz svega ovoga može izvući zaključak kakva je klima bila tada na ovom području, a ona se na osnovu ovakve fosilne flore može okarakterizirat kao sutropska klima sa izmjenom suših i vlažnijih razdoblja ali s nešto većom dominacijom sušnijeg razdoblja. Danas je takva klima prisutna u zap.Australiji, sjzap.Indiji i južnom Pakistanu, južnom Brazilu, južnoj Africi itd. Posebno je zanimljivo to da među otkrivenom fosilnom florom dolazi nekoliko oblika tj.vrsta i rodova flore ( Eucalyptus, Tetraclinis (Actinostrobus), Banksia itd) koja danas raste samo uz obale Australije i bliskim otocima kao i specifična vrsta Comptonia difformis, iz roda Comptonia koja danas raste samo u sjeveroistočnom dijelu sj.Amerike. Osim ovih ovdje navedenih oblika određeni su i neki drugi oblici iz dosad pronađene fosilne flore, a prikaz ova dva lokaliteta kao i pronađenog fosilnog bilja u njima slijedi u nastavku.

Slika 1. Položaj lokaliteta s fosilnom florom.

LOKALITET LOKVICE

Fosilna makroflora

Slika 2.

Slika 3.

Slika 4.

Slika 5.

Slika 6.

Slika 7.

Slika 8.

Slike 2 - 8. Pogled na stijenu s brojnim fosiliziranim granama i stabljikama većinom od palmi (red Palmae)-ravne stabljike ali i od nekih stabla iz familije Myrtaceae.

Slika 9. Fosilizirani dio stabla s jasno vidljivom teksturom tj.oblikom kore drveta - moguće neki rod iz familije Myrtaceae ali isto tako i iz familije Cupressaceae.

Slika 10. Fino fosilizirani listići od vrste čempresa roda Tetraclinis ili Actinostrobus.

Slika 11. Moguća ravna grana palme (lijevi dio slike) kao i druge moguće grane od nekih rodova iz familije mirti.

Slika 12.

Slika 13.

Slika 14. Stabljike i grane s mogućim ovalno-elipsastim zaobljenim plodovima kakvi su karakteristični za vrste palmi kao i one palme u mangrovim šumama.

Slika 15.

Slika 16.

Slika 17.

Slika 18.

Slika 19.

Slika 20.

Slika 21.

Slika 22. Dio stabljike s jasno vidljivom teksturom kore koja ukazuje na moguću pripadnost već navedenom rodu tetraklinisu ili je pak dio grane od neke cvjetnice iz familije Myrtaceae.

Slika 23.

Slika 24.

Slike 12 - 24. Različite fosilizirane grane, od kojih je jedan dio najvjerojatnije od palmi (ravne stabljike s uzdužnim ravnim i ravnim poprecnim linijama teksture) a drugi dio od mogućih čempresovki rodova aktinostrobus tj.tetraklinis.

Slika 25. Mogući dio velikog lista palmi.

Slika 26.

Slika 27.

Slika 28.

Slika 29.

Slike 26 - 29. Ostale različite fosilne stabljike i dijelovi stabala.

Slika 30. Listići čempresa roda Tetraclinis.

Timemachine; Rekonstrukcija izgleda područja Lokvica prije 40ak mil.god.

Slika 31. Pogled na lokalitet Lokvice od sjzap.prema jugist.

Slika 32. Mogući izgled pogleda s prethodne slike u vremenu srednjeg eocena prije neki 40ak miliona godina.

Slika 33.

Slika 34.

Slika 35.

Slika 36.

Slika 37.

Slike 33 - 27. Mogući izgled krajolika i priobalja na području Lokvica i iznad sela Gradnići u srednjem eocenu.

LOKALITET GARIŠTA

Fosilna makroflora

Slika 38. Pogled na netom otkriveni cijeloviti fosilni list moguće roda Eucalyptus (kakvi su pronađeni i u Promini u Dalmaciji), koji još i podosta sliči na vrstu Acrostichum (Chrysodium) Lanzeanum iz oligocena Katalonije u Španjolskoj ( DEPAPE & BATALLER, 1931).

Slika 39. Cassia phaseolit. ?

Slika 40. Ficus dalmatica ?

Slika 41. Daphnogene sp. ?

Slika 42. Cinnamomum sp.

Slika 43. Cassia hyperborea.

Slika 44. Banksia dillenoides.

Slika 45. Rasplodni dio biljke (cvijet, sjeme, plod) - neodređen.

Slika 46. Rasplodni dio biljke (cvijet, sjeme, plod) - neodređen.

Slika 47. Sophora sp ?.

Slika 48. Acrostichum (Chrysodium) Lanzeanum ili Eucalyptus sp.?

Slika 49. Banksia dillenoides.

Slika 50. Comptonia difformis.

Slika 51. Acrostichum (Chrysodium) Lanzeanum ili Eucalyptus sp.?

Slika 52. Acrostichum (Chrysodium) Lanzeanum ili Eucalyptus sp.?

Slika 53. Comptonia aff. difformis

Slika 54. Acrostichum (Chrysodium) Lanzeanum ili Eucalyptus sp.?

Slika 55. Pogled na lokalitet Garišta i žućkaste meke pjeskovite sedimente bogate s fosilnom florom (okviri).

Slika 56. Ficus sp ?.

Slika 57. Neki rod familije Myrtaceae ili Eucalyptus sp.?

Slika 58. Ficus sp ?.

Slika 59. Neki rod familije Myrtaceae ili Eucalyptus sp.?

Slika 60. Acrostichum (Chrysodium) Lanzeanum ili Eucalyptus sp.?

Slika 61. Neki rod familije Myrtaceae ili Eucalyptus sp.?

Slika 62. Banksia sp.

Slika 63. Comptonia difformis.

Slika 64. Banksia sp.

Slika 65. Ficus dalmatica ?.

Slika 66. Banksia sp.?

Slika 67. Rasplodni dio biljke (cvijet, sjeme, plod) - neodređen.

Slika 68. Myrtaceae ?

Slika 69. Vjerojatno dio lista palmi Flabellaria sp.

Slika 70. Dio lista palmi Flabellaria sp.

Slika 71. Banksia sp., Celastras oreophilus ?

Slika 72. Apocynophyllum plumeriaefoilium ?

Slika 73. Sophora sp. ?

Slika 74. Banskia sp, Rhamnus sp ?

Slika 75. Banksia haeringiana ?

Slika 76. Neki rod familije Myrtaceae ili Eucalyptus sp.?

Slika 77. Grančica neke četinjače (razred Coniferae) s vidljivim iglicama u gornjem lijevom dijelu slike, vjerojatno neka vrsta bora iz familije Pinaceae.

Slika 78. Peteljka i donji dio lista slabije očuvan, moguće neki vrsta iz fam.Myrtaceae.

Slika 79. Fino raspoznatljiv fosilni list roda Comptonia - vjerojatno vrsta Comptonia difformis.

Slika 80. Cinnamomum sp.

Slika 81. Comptonia difformis.

Slika 82. Banksia aff longifolia.

Slika 83. Banksia sp. ?

Timemachine; Rekonstrukcija izgleda područja Garišta prije 40ak mil.god.

Slika 75. Satelitski prikaz položaja područja Garišta i Lokvica iznad Čitluka.

Slika 76. Pretpostavljeni izgled istog područja s prethodne slike ( plave linije - more, svjetloplavo- moguća laguna/jezero ).

Slika 77. Mogući pejzaž uz lagunu/jezero u Garištima prije 40ak mil.god.

Slika 78. Mogući pejzaž uz lagunu/jezero u Garištima prije 40ak mil.god.

Slika 79. Mogući pejzaž uz lagunu/jezero u Garištima prije 40ak mil.god.

Slika 80. Mogući pejzaž uz lagunu/jezero u Garištima prije 40ak mil.god.

BOTANIKA I EKOLOGIJA: FLORALNI DIVOVI I BLAGO MOSTARA

2011-10-11T03:13:00.000-07:00

DENDROFLORA GRADA MOSTARA - DRAGULJI FLORE KOJE TREBA OČUVATI;

Mostar kao jedan od najvećih gradova na jugu BiH osim svoje etno-nacionalne specifičnosti i bogatog povijesnog naslijeđa sadrži nešto uistinu jedinstveno u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ta jedinstvenost i unikat Mostara što malo koji bosanskohercegovački grad ima jest njegova flora - točnije dendroflora ili flora stabala i višeg grmlja. Glavnina ove jedinstvene mostarske flore začeta je tj.zasađena još početkom prošlog stoljeća od strane Austrougara, te dijelom prije i iza 2.svj.rata. U okviru ove flore u Mostaru su se tako razvile i uspijele narasti do zavidnih visina mnoge vrste stabala, s tim da su ovdje prisutni brojni primjerci razne mediteranske priobalne pa čak i poneke sutropske flore - gdje se na pojedinim mjestima i u ulicama može naići na primjerke takvih stabala s visinom i razvijenim krošnjama kao nigdje u cijeloj BiH pa čak i u regiji. Svaka ona osoba koja je češće pješke prolazila ili prolazi mostarskim ulicama i pritom se barem imalo osvrnula na živi (biljni) svijet oko sebe razumjeti će ove navode. Sva ova stabla kao i niže biljke, koja su negdje s većom a negdje s manjom brojnošću, predstavljaju pravo blago grada Mostara koje se bez sumnje mora očuvati ili barem pokušati očuvati. U gotovo svim kutcima i dijelovima Mostara prisutne su neke biljke (stabla i grmovi) koji na 1.pogled dijeluju nebitno i neznačajno u prostoru, no samo malo dužim zaustavljanjem pored tih biljaka zamijećuje se da su mnoge od njih rijeđe vrste (neprisutne u ostalim gradovima u BiH) koje nadalje imaju vrlo razvijene krošnje ili pak s iznimnom visinom i raskošnošću kao malo gdje u cijeloj Bosni i Hercegovini. Poseban i neupitan potencijal koji uopće nije iskorišten u gradu Mostaru jest širi prostor i površina starog Partizanskog groblja. Nevjerojatan potencijal ovog prostora očituje se u tome što se na njemu nalazi vegetacijska zajednica u kojoj su najdominantiji iznimno visoki i gusto raspoređeni alepski i brucijski borovi tj. pinije (isključivo mediteranske vrste dendroflore) - koji s ovakvom visinom i razvijenim krošnjama nisu prisutni čak ni u sjeverno i srednjo-dalmatinskim krajevima, već tek od Dubrovnika pa dalje južnije. Većina nas zna kakav pozitivan i zdrav utjecaj ima samo boravljenje uz ove vrste borova, uzmimo primjer - na Makarskoj rivijeri- gdje je na svojevrstan način udisanje mirisa i šetnja uz ove borove - prava terapija za dušu i tijelo. No, ništa manje, lijep i izražajan ugođaj, se može doživjeti već samim ulaskom u početni dio partizanskog groblja u Mostaru. Nadalje, hodanjem prema unutrašnjosti groblja, moglo bi se reći - najedanput - gubi se osjećaj da je riječ o gradskoj sredini - jer se uopće ne čuju nikakvi ili slabi zvukovi s gradskih ulica a u okruženju vidik čine gusti borovi i ostala mediteranska vegetacija. Pored ovog još je potrebno naglasiti - da ova stabla i biljke, prisutni i na partiz.groblju i po cijelom Mostaru, nisu jedini bitan segment vrijedan očuvanja i divljenja, već su zajedno s ovim biljkama prisutne i mnoge vrste ptica, većinom pjevica - čija su staništa i gnijezda upravo u nekim od ovih stabala. Tako da npr.rušenjem jednog većeg stabla mi ne gubimo samo stablo već i sve one ptice koje su trajno ili privremeno živjele u tom stablu. Ovom nedjeljivošću ptica i stabala sasvim je jasan značaj bilo kakve površine sa stablima pa makar se radilo i o jednom drvetu. Ipak mogućnost očuvanja ili rekultiviranja biljnih površina na prostoru grada postoji. U središnjem dijelu zap.Mostara jedan takav pozitivan primjer njegovanja biljnih i zelenih površina predstavlja jedan relativno manji park novijeg datuma, u kojem se može vrlo jasno vidjeti i osjetiti radost i smiraj koji daje ovo mjesto većini njegovih posjetitelja. Za Mostar se može reći kako je grad ljubitelja bilja, jer veliki dio okućnica kao i balkona u zgradama ima zasađeno razno mediteransko cvijeće, grmlje i stabla. Pojedini zatvoreni, i od glavnih i najbučnijih ulica, skriveni dijelovi Mostara sadrže neka uistinu fascinantna drveća koji stanovnicima u zgradama uz njih zasigurno daju određeni osjećaj smirenosti i ljepote, a i osjećaj divljenja rijetkim usputnim prolaznicima. U nastavku posta će se kroz brojne fotografije i opis prikazati samo jedan dio prisutne i vrlo vrijedne flore na području zap.Mostara.

Slika 1. Aleja s gustim stablima crne košćele/kostile (Celtis australis) koje su karakteristične za mediteranska područja (Kneza Višeslava).

Slika 2. Impozantno i fascinantno razgranjena još jedna velika kostila u dvorištu iza Višeslavove.

Slika 3. Rod Catalpa, drvo koje prirodno raste u Kini te u sj.Americi, vjerojatno je mostarsko pa čak i bosanskohercegovačko drvo najvećih listova s brojnim listovima promjera preko 30 cm ( iza zgrada kod tržnice sj.od Splitske ul.)

Vrste na slici 3.gore iz roda Catalpa uistinu predstavljaju specifična drveća koje su prepoznatljiva osim po svojim izuzetno velikim listovima, i po plodovima koji imaju izduženi ravni oblik poput kakve šipke zbog čega se u nekim zemljama nazivaju 'cigara drvo'. Kod ovog drveta je zanimljivo to kako se uspio vrlo dobro adaptirani na mostarske uvjete tako da se skoro pa udomaćio u Mostaru gdje se u zadnje vrijeme često sadi ponajviše radi svojih lijepih i velikih listova i raskošnosti. Gledajući dimenzije i raskošnost drveta upravo je ona najveća kod katalpi zasađenih u Mostaru negoli u drugim okolnim mediteranskim hercegovačkim i dalmatinskim gradovima.

Slika 4. Pogled od Dubrovačke prema zgradama u Ul.hrvatske mladeži iza kojih se nalaze vjerojatno najveći mostarski floralni divovi.

Slika 5. Zoom prema mostarskim orijašima.

Slika 6. Na slici su najistaknutiji visoki općepoznati jablanovi (Populus nigra), nekoliko nižih vrsta čempresa (Cupressaceae), te u lijevom dijelu slike dijelomično vidljivi piniji kao i ogromne topole (rod Populus).

Slika 7. Pogled izbliza na najveće živo biće grada Mostara, a to je jablan koji u ovom skrivenom gradskom kutku ima visinu blizu 40 m.

Slika 8. Pogled prema gore na jablanove susjede -topole- koji su tek nešto manje viši ali također nadmašuju vrh ovih visokih zgrada.

Na prethodnim slikama 4,5,6,7 i 8, prikazana su možda i najveća mostarska stabla koji se nalaze u doslovno skrivenom dijelu izoliranom od glavnih prometnih ulica i gradilišta. Sva se ova stabla nalaze iza zgrada u ulici Hrvatske mladeži, a ispod ovih stabala proteže se jedan uski puteljak, koji svojim izgledom i prolaskom njim pruža osjećaj poput prolaska kroz neku šumu koja nema nikakve veze s gradom. Tek izlaskom na obližnje prometne ulice postaje se svjesno kako je ovaj mostarski zeleni kutak i prostor pravi skriveni dragulj, koji da bi ostao takav treba biti njegovan, čišćen od raznoraznog smeća te po mogućnosti prostorno ograđen.

Slika 9. Još jedna osamljena topola s iznimno lijepom i razgranatom krošnjom (Centar 2).

Slika 10. Mediteransko grmlje oleandera u cvatu (Nerium olander) i smokva (između Avenije i Zagrebačke).

Slika 11. Fantastični drvored s pravim divovima jablanovima s visinom preko 30m (Zagrebačka iza Rondoa).

Slika 12. Pogled iz Zagrebačke prema Branimirovoj i vrhovima starih austrougarskih stabala platana.

Slika 13. Pogled iz Avenije na jednog osamljenog diva jablana.

Slika 14. Famozni drvored platana (Platanus) koji predstavljaju uz stari most zasigurno još jedan simbol grada Mostara. (Branimirova).

Slika 15. Pogled iz Branimirove prema visokim jablanovima i ostalim interesantnim 'toploljubivim' stablima u Zagrebačkoj.

Slika 16. Pogled s ulaza u Partizansko groblje prema sredini groblja.

Slika 17. Približen pogled na gornji dio Partizanskog groblja gdje su se gusto razvili razni mediteranski tipovi crnogorice (piniji, čempresi itd.) kao i mediteransko i submediteransko grmlje ( oleanderi, lovori, zelenika, masline itd.).

Slika 18. Uz jedan odvojak Part.groblja gdje strše brojne mladice oraha, kestenja i sl.kao i iznimno visoki i gusti grmovi tj. stabla lovora.

Slika 19. Jasno vidljivi pokazatelj još uvijek nikakve brige za ovaj prostorni dragulj grada Mostara.

Slika 20. Smokve i čempresi u gornjem dijelu groblja, gdje su pojedini čempresi suhi čime zahtijevaju sječu.

Slika 21. Detalj s gornje staze u groblju.

Slika 22. Gusto obraslo grmlje, pri čemu se razlučuje kupina ali i specifična vrsta isključivo mediteranskog priobalnog čempresa (donji lijevi dio slike).

Slika 23. Pogled prema ulazu u groblje.

Slika 24. Zapadna strana groblja gdje je narasla doslovno prava džungla različite crnogorice i visokog grmlja.

Slika 25. Pogled prema ulaznom dijelu od zapada.

Slika 26. Pogled prema brdu Hum od zapadnog dijela groblja.

Slika 27. Lijepi ružičasti slijez ( Alcea rosea) na samom ulazu u groblje kao da govori o divljoj i zapuštenoj ljepoti koja se krije u ovom dijelu grada.

Slika 28. Detalj zanimljivog pločnika u groblju - popločanog riječnim neretvanskim oblucima raznog stijenja. Na slici se razlučuje magmatska stijena 'gabro' u srednjem desnom dijelu slike te zeleni i sivkasti metamorfizirani vapnenci okolo.

Slika 29. Dio pločnika s većim udijelom magmatskih oblutaka gabra a možda i granita.

Slika 30. Zanimljivi tamnosmeđi oblutak - moguće neka vrsta metamorfne ili vulkanske stijene, ili pak neka vrsta tamnijeg vapnenca.

Slika 31. Još jedan skriveni kutak grada s malim vrtom u kojem su prisutne brojne palme, kao i druge mediteranske i sutropske vrste bilja, koje ovom vrtu daju izgled poput nekakve male džungle (iza Filozofskog fakulteta).

Slika 32. Pogled na vrt.

Slika 33. Pogled na vrt.

Slika 34. Pogled na vrt.

Slika 35. Libanonski cedar (Cedrus libani) u još uvijek nerazvijenoj potpunoj visini i krošnji (između Avenije i Zagrebačke).

Slika 36. Još jedno ranije opisano američko-kinesko drvo Catalpa jako lijepom krošnjom (kod Zagrebačke).

Slika 37. Razna visoka crnogorična i bijelogorična stabla kao da poput živog zida stoje pred brzorastućim građevinskim objektima i gradilištima (iza Splitske).

Slika 38. Pogled na vegetacijom bogato dvorište između zgrada (sj.od Splitske).

Slika 39. Izuzetno visoki lovor (Laurus) visine preko 6 m ( Centar 2).

Slika 40. Dosta visoki grm ili bolje rečeno stablo poznate vrste lovor-višnja ( Prunus laurocerasus), koja je zimzelena vrsta biljki ružovki a potječe iz zemalja oko Crnog Mora i regije Balkana. Zanimljivo je kako osim što nosi naziv lovor-višnja ova vrsta zimzelene golosjemenjače nema puno veze ni s pravim lovorom a ni s višnjom.

Slika 41. Pogled na koso izrasle visoke alepske ili pak primorske pinije iza jedne zgrade u Centru 2.

Slika 42. Obično među-zgradsko parkiralište u Mostaru s izgledom mini-botaničkog vrta u kojem je pravi mix crnogorice ( razni manji čempresi-donji dio slike) i bjelogorice (viša stabla-sredina slike) - Centar 2.

Slika 43. I definitivno jedno od najljepših ali i najrijeđih stabala ne samo u Mostaru već i u čitavoj BiH - crnogorično drvo vrste Araucaria araucana, biljke iz porodice Araucaraceae koja uključuje najstarije četinjače na svijetu. Od mnogih takvih najstarijih vrsta koje datiraju još od karbona ( starije od 300 miliona god.) danas samo žive rodovi Araucaria i Agathis, tako da ovo mostarsko drvo predstavlja pravi živi fosil. Mnogi usputni prolaznici sigurno su prolazeći odmah pored ovog stabla zamijetili njegov neobičan i jedinstven oblik grana i listova tj.iglica - zbog čega je ovo stablo dobilo naziv drvo 'majmunski rep'. Upravo su šume s ovakvim stablima bile za vrijeme dinosaura u mezozoiku tako da pogled na ovo drvo daje i svojevrstan pogled u izgled šume u toj davnoj geološkoj prošlosti (lokacija - Zagrebačka odmah uz Krešimirovu).

Slika 44. Pogled izbliza na neobičnu strukturu grana ove vrste bora tzv.majmunskog repa.

Slika 45. Šuma s vrstom bora iz prethodne dvije slike, kakve su izgledale i u doba dinosaura.

Slika 46. Satelitski prikaz Mostara s označenim područjima u kojima ima dosta vegetacije, bilo prirodno izrasle bilo zasađene.

Slika 47. Prostor nekadašnje stare bolnice u kojem su postojala najveća mostarska stabla libanonskih cedrova (Cedrus libani) sasađena još u razdoblju Austrougarske.

Slika 48. Stari Libanonski cedar (Cedrus libani) u prirodi - s visinom i izgledom kakav je bio i na prostoru stare bolnice.

Slika 49. Satelitski prikaz s označenim širim područjem Partizanskog groblja u Mostaru.

Slika 50. Satelitski prikaz s označenim prostorom novog parka (narandžasto) i prostorom starijeg vjerojatno privatnog povrtnjaka s raznim stablima i drvećem (žuto) - gdje se jasno uočava mala gustoća tj.rijetkost posađene vegetacije u novom parku za razliku od povrtnjaka u kojem osim gušće vegetacije živi i puno veći broj ptica.

Gore prikazani samo manji dio prisutne dendroflore jasno ukazuje na to kakav potencijal širi prostor grada Mostara ima za sadnju, uzgajanje, rast svih ovih vrsta stabala, a posebice onih mediteranskih vrsta. Ovaj potencijal svakako je velikim dijelom posljedica povoljnih mikroklimatskih uvjeta, kao i tipa tla i njegove zasićenosti vodom - na mostarskim površinama. U tom pogledu sasvim se realno može zamisliti i sadnja tj.formiranje jednog pravog botaničkog vrta sa mnogim rijetkim i ostalim mediteranskim i stranim biljnim vrstama koje bi bez sumnje mogle rasti i izrasti do možda i neočekivanih visina na području same mostarske kotline. Očuvanje danas prisutne dendroflore Mostara je posebice nužno u zadnje vrijeme u kojem je sve više zavladala tzv.betonizacija površina tako da Mostar danas po izgledu i vidljivim radnjama u njemu spada u istu skupinu zajedno s mnogim gradovima iz Makedonije, Albanije, Srbije i Crne Gore - koji dijele sličnu sudbinu zemalja poznatijih kao zemlje u tranziciji. Na satelitskim slikama gore (koje svatko može vidjeti na googleearthu) jasno se uočava koliki udio u širem centralnom dijelu Mostara zauzimaju površine s vegetacijom. Ono što nas većina može zapaziti jest da se ovaj odnos u udijelu prirodnih tj.zelenih i neprirodnih 'betonskih' površina svakim danom sve više mijenja u korist ovih drugih. Iz ovog razlog je objektivno očekivati balansiranje nečeg zdravog tj.prirodnog i nečeg umjetnog tj. neprirodnog - pri čemu se ovdje misli upravo na odnos udijela 'zelenih' površina na kojima ima dosta vegetacije i betonskih površina na kojima prevladava beton. Ovakvo očekivanje ne samo da je objektivno već je i nužno radi jedne činjenice koja je od iznimne važnosti uopće za mogućnost života ljudi. To je činjenica da upravo čovjek živi zahvaljujući udisanju plina kisika, koji u ovom obliku kojeg mi udišemo nastaje, većina nas zna kako - fotosintezom - i to isključivo od biljaka, tako da u ovom vremenu u kojem sve više zaboravljamo na ovu simbiozu čovjeka i biljaka - trebamo se zapitati koliko poštujemo, cijenimo i vrijednujemo ova živa bića koja nam daju neophodan izvor života.

GEOLOGIJA: GEOLOŠKE OSOBITOSTI OKRUŽJA MEĐUGORJA

2011-09-12T06:24:00.000-07:00

GEOMORFOLOŠKE I PALEONTOLOŠKE ZANIMLJIVOSTI - na širem području Međugorja;

Međugorje kao mjesto ili naselje osim što pripada općini Čitluk pripada i regiji Brotnjo. U neposrednoj blizini Međugorja kao i nešto široj okolici tj.u Brotnju, ali i šire, postoji nekoliko jako interesatnih zanimljivosti geološkog karaktera. Neke od njih su iz domene geomorfologije - gdje je riječ o zanimljivim i specifičnim reljefnim oblicima i pojavama, dok su ostale iz domene paleontologije - pri čemu je ovdje riječ o nalazištima brojnih i zanimljivih fosila. U nastavku posta će kroz fotografije i tekstualni opis biti predočene navedene zanimljivosti koje su u svakom slučaju samo dio ukupno prisutnih geoloških i ostalih prirodnih zanimljivih pojavnosti na ovom području.

1. ŠUMA OD KAMENJA na dijelu prostora između Vionice i Bijakovića;

Na ovoj lokaciji nalaze se vrlo zanimljivi površinski oblici, velikih masivnih vapnenačkih izdanaka koji se u velikom broju odvojeno izdižu na relativno ravnoj šumskoj površini (slike 1,2 i 3). Između njih je zemlja crvenica i niska hrastova šuma. Izdanci su većinom visoki oko 2 – 3 m, s tim da postoji jedno uzvišenje poput brežuljčića visine i do 30 m. Na njegovom vrhu nalaze se dvije jako lijepe kamenice ispunjene vodom. Ovakvi zanimljivi oblici najvjerojatnije su nastali kombinacijom tektonike te jake erozije i korozije koji su rastrošili mekše dijelove pa tako snizili reljef na kojem su ostale stršiti ove kamene formacije. Hodajući među ovim kamenim oblicima koji se izdižu nad hrastovim stablima dobija se dojam poput prolaska kroz 'kamenu šumu' ili šumu od kamenja. Geološki je utvrđeno kako je riječ o forameniferskim eocenskim vapnencima (--50 mil.god.prije) te da se na području Brotnja nekoliko ovakvih pojava sa formama masivnih i zaobljenih izdanaka javlja uglavnom na takvim forameniferskim vapnencima. Priopćenjem jednog lokalnog žitelja kao i prospekcijom ovog područja - u ovim stijenama se nalazi nekoliko speleoloških objekata- jama od kojih jedna ima dosta znatnu tj.neutvrđenu dubinu. Usljed svoje neposredne blizine samom Međugorju tj.Bijakovićima (pješke udaljeno 10-ak min od raskrižja prema Vionici) ovaj lokalitet, osim zbog prisustva svih ovih specifičnih kamenih formi i speleoloških pojava, već i zbog prisustva nalazišta fosila u njemu koji će biti opisan u nastavku, zasigurno nosi potencijal u turističko rekreativnom smislu, kako za sve hodočasnike i strance, tako i za sve brotnjake ljubitelje prirode i šetnje kroz prirodu. I još treba spomenuti kako se slične, ali nešto manje brojnije, stijenske forme nalaze se uzduž zone južnije od sela Služanj i Donji Ograđenik.

Slike 1,2 i 3. Jesenji, proljetni i zimski detalj iz 'kamene' šume između Bijakovića i Vionice.

Slika 4. Pogled nakon uspona na jedno kameno uzvišenje visine oko 6 m.

2. JARUGA I NALAZIŠTE FOSILA - odmah neposredno uz 'kamenu šumu' - južno od Vionice;

Odmah neposredno sjevernije i sjeveroistočnije od prethodno opisane kamene šume u pravcu Vionice nalaze se još dvije zanimljive prirodne pojave koje su međusobno povezane. Radi se o jednoj uskoj jarugi ( prirodni kanal/rov u zemlji) koja započinje od pravca Vionice te se poput procjepa produbljuje i nastavlja prema Bijakovićima. Pri dnu nekih 80 - 100 m od početka poput slova T pod pravim kutom se nastavljaju dvije proširenije i manje dublje jaruge. Malo detaljnijim zapažanjem daje se naslutiti kako je formiranje ove jaruge dijelom uzrukovano jednim jakim linijskim tj.proluvijalnim tokom vode, koji je u geološkoj prošlosti vjerojatno bio vrlo izražen od pravca sjevera i Vionice te dijelom i neotektonskim procesima tj.potresima - što je sve dovelo do formiranja ovakve reljefne forme kakve su u zaravnjenim šumskim površinama, kakva je ovdje, vrlo rijetke pojave u cijelom Brotnju.

U nastavku jaruge prema jugu i jugozapadu te posebice u krajnjem jugozapadnom okrajku, u dnu i u bočnim stranama jaruge otkriveni su izdanci sivkastog laporovitog vapnenca. Tek nakon približavanja i detaljnijeg proučavanja ovih stijena došlo se do uvida da su one eocenske i to najvjerojatnije srednje eocenske starosti ( --40 mil.god.prije ) te da sadrže pravo bogatsvo i obilje fosila vrlo dobro očuvanih puževa. Na ovom malom dijelu prostora u ovim stijenama se nalazi gotovo na stotine primjeraka nekoliko vrsta puževa među kojima se posebno ističu fosili vrste puževa s izduženom uskom tornjastom kućicom visine(dužine) od 3 pa do 12cm. Anatomsko-morfološka analiza pokazuje da se najvjerojatnije radi o nekoj novoj vrsti iz roda Cerithium, Faunus ili Rhinoclavis (sl. 6,7 i 8). Zajedno s ovom vrstom skoro jednako obilni, nalaze se puževi roda Globularia (sl.9 i 10), a od prethodnih se razlikuju po drugačijem obliku kućice i manjom veličinom. I nešto teže zamijetljivi ali također vrlo brojni, ovdje su prisutni sasvim mali pužići uskih tornjičastih kućica s ispupčenjima, a radi se vrstama rodova Cerithium i Potamides (sl.11 i 12). Veliki dio ovih puževa ima dobro sačuvanu ili mjestimično sačuvanu ljušturu koja postaje zapaženija, ljepša i zanimljivija tek kad se opere pod vodom. Ovakve vrste fosila, ovako brojne ali i s brojnošću različitih uzrasta iste vrste - ukazuje na to da je ovdje nekad davno (tijekom eocena) na relativno plitkom morskom dnu bila jedna mala uvala prepuna algi, trava, drugih sitnih organizama kojima su se hranili ovi puževi koji su ovamo dolazili u ovako velikom broju. Tijekom vremena dalje jedna veća oluja, potres ili slično izazvala je naglo nadiranje podvodne zemlje i sedimenta koji je velikom brzinom prekrio ovo mjesto, te time, nakon stvrdnjavanja i kompakcije, zauvijek očuvao poput povijesne knjige sliku ovog pradavnog dijela mora i života u njemu. No osim ovog površinom malog dijela s fosilima, fosili se mogu pronaći i neposredno sjeverno i sjeverozapadno od kamene šume prema smjeru Tromeđe. Tako su ovdje pronađeni zasad vrlo interesantni fosili školjke od specifičnog roda oštriga naziva Pycnodonte. Ovdje je zanimljivo to da ovako velike i cijelovite ove vrste školjki dosad u cijeloj Hercegovini nisu pronađene u eocenskim stijenama pa se još mora proanalizirati to da li uopće ove pronađene školjke pripadaju eocenu ili nekom drugom periodu. Osim svih ovih fosila na cijelom ovom lokalitetu, sve do potoka Lukoć i uz njega, mogu se pronaći brojne druge vrste fosila (sl.15), ne tako dobro očuvane kao na gore opisanom nalazištu, no svakako jednako zanimljive i značajne .

Slika 5. Pogled na jarugu u pravcu juga prema Bijakovićima.

Slike 6,7 i 8. Fosili najbrojnije vrste puževa roda Cerithium, Faunus ili Clavilithes.

Slike 9 i 10. Puž roda Globularia (visina kućice oko3ipo cm).

Slike 11 i 12. Puževi roda Potamides i Cerithium ( visina kućice oko 2 cm).

Slike 13 i 14. Veći primjerci najčešćeg fosilnog puža izvađeni iz stijene (crna mjera=1 cm)

Slika 15. Fosili malih plitkovodnih školjkica sličnih današnjim dagnjama.

Slike 16,17 i 18. Zanimljive fosilne školjke vrlo slične rodu Pycnodonte.

Da ovi fosili ne ostanu samo zapečaćeni u stijenama, osim dobivanja spoznaje i znanja istraživanjem istih, njihova korisnost ogleda se u tome da nakon pranja pod vodom, čiščenja manjim četkicama te nakon toga lakiranja lakom ( bezbojnim ili bojom po volji) mogu poslužiti kao vrlo zanimljiv, vrijedan i lijep kućni ukras.

3. MOGUĆE PRVO NALAZIŠTE FOSILA DINOSAURA U BIH - Područje sela Cerno

Nedaleko od Međugorja oko 3km zapadno u blizini sela Cerno nalazi se jedan oveći privatni kamenolom. U njemu je još tijekom 2010.godine zapaženo postojanje formi koje izgledno uvelike podsjećaju na tragove tj.otiske dinosaura. Detaljnijim proučavanjem i ponovnim dolascima početna sumnja u otiske dinosaura pokazala se dosta vjerojatnom pogotovo zbog toga što vrsta stijena te same strukture stijene s ovim otiscima pokazuju geološke karakteristike koje idu u prilog ovom. Još veća vjerojatnost upotpunila se dopisom svjetskog eminentnog paleontologa Fabbia Marca Dalla Vecchie, talijanskog eksperta za otiske dinosaura - da bi forme na lokalitetu Cernu vrlo lako mogle biti 'loše sačuvani' otisci dinosaura. No, nažalost današnje razgledanje ovih otisaka je nemoguće jer je u međuvremenu nastavkom aktivnosti radova u kamenolomu - cijela vapnenačka ploha koja je sadržavala otiske - u potpunosti razrušena i iskorištena za mrvljenje kamena. Očuvanje ovog lokaliteta kao i drugih sličnih u Bosni i Hercegovini je sasvim jasno otežano jer stručnjaci eksperti za tragove dinosaura bi trebali ubrzo nakon otkrića detaljno ispitati nalazište, no kako su geografski poprilično udaljeni od Hercegovine, ovakve trenutne njihove posjete je nerealno očekivati pri čemu je osim ovog još otežavajuća činjenica u pogledu provedbe zakonske regalutive i okvira vezano za nalazišta fosila, posebice onih koji su na privatnoj zemlji.

No usprkos uništenju sloja s mogućima formama tragova dinosaura, uvid u ove fosile, koji bi mogli predstavljati prvo otkriće ili evidenciju dinosaura u Bosni i Hercegovini, jest moguć jer je načinjen obiman broj fotografija, od čega će dio biti prikazan u nastavku.

Slika 19. Pogled na kamenolom i označeni vapnenački sloj s formama tragova dinosaura (crveno ) slikano prije razlomljenja istog sloja.

Slika 20. Tankim obrubom (roza i zelena) označeni mogući tragovi dinosaura.

Slika 21. Jedan od istaknutijih otisaka, koji ima jesan oblik okruglastog stopala kakvi su karakteristični za četveronožne dinosaure biljojede iz skupine sauropoda.

Slika 22. Jedan vrlo intrigantan i zanimljiv otisak s jasno vidljivim oblikom stopala sa 4 ili 5 prstiju.

Slika 23. Tzv 'valni riplovi' - struktura na sloju poput malih pješčanih dina koja ukazuje da je ovdje nekad bio sami morski plićak.

Slika 24. Pogled na druge jasno udubljene forme nastale mogućim hodom dinosaura.

Slika 25. Pogled izbliže na dva vidljiva utisnuta traga (mjerilo = 10cm).

Slika 26. Približan izgled mogućih autora pronađenih formi, i mogućeg okoliša u Cernu.

Na kraju ovog dijelomičnog pregleda cijelokupnog uvida ovih mogućih tragova dinosaura, mogu se pretpostaviti slijedeće stavke; u slučaju autentičnosti ovih formi s otiscima dinosaura - riječ bi bila o četvoronožnim dinosaurima biljojedima ( sl.26) ali puno manje veličine nego oni iz Amerike i Azije, gdje bi se moglo raditi o tzv.patuljastim vrstama sauropoda. U vrijeme taloženja ovih vapnenaca (prije cca ---90 mil.god.- starija gornja kreda) strukture i fosili u stijenama govore da je na ovom kao i na širem području postojao jedan priobalni široki morski plićak (sl.26) koji se pružao oko većih ili manjih otoka na kojima je moglo bit stanište ovih ali i drugih vrsta dinosaura.

Postojanje dinosaura u vremenu krede i jure u cijeloj Hercegovini ( tada - sutropskom otočnom arhipelagu) vrlo je izvjesno pri čemu su od strane autora još tijekom 2010.te 2011. osim na ovom, forme mogućih tragova dinosaura otkrivene i na još 3 lokaliteta - a cijelokupan uvid u ovo otkriće može se vidjeti na:

http://www.scribd.com/doc/48319142/Dinosauri-Bosna-i-Hercegovina/

http://www.scribd.com/doc/59777745/Ljubuski-new-Dinosaur-Tracks/

4. Fosili ogromnih puževa ispred Crkve u Međugorju;

Jedna posebna paleontološka zanimljivost nalazi se ispred same Crkve svetog Jakova u Međugorju. Ispred Crkve, u prostoru s česmama vode i Gospinim kipom, sa desne strane gdje je kip Gospe iza česmi, na podu se nalazi manji dio popločan (za razliku od većine površine ispred Crkve), nešto tamnijim - tamnosivim kamenim pločama (slika 27). Dolaskom na ovu popločanu površinu, malo detaljnijim promatranjem mogu se na ovim kamenim podnim pločama uočiti mnogi presjeci fosila. Među svim presjecima nalaze se dva presjeka jedne ogromne vrste puža i to cijeloviti presjeci točno po polovini kućica tj.kuća puža (slike 28 i 29). Kao što se da zamijetiti puževi su imali oblik kućice - tzv. visoko tornjasti s mnogo zavoja unutar kućice. Visina kućice, ili dužina puža iznosi od 32 - 35 cm, što ovog puža svrstava u kategoriju vrlo velikih puževa. Posebna izražajnost ovih i svih drugih brojnih presjeka fosila na ovim pločama dolazi do izražaja kad je pločnik vlažan, tj. neposredno nakon ili za vrijeme padanja kiše - kad se osim ova dva velika puža mogu zamijetiti i neki drugi morski organizmi (slika 30).

Slika 27. Položaj pločnika s fosilima velikih puževa (strelica).

Slika 28. Jedan presjek fosilnog puža najvjerojatnije rod Nerinea.

Slika 29. Drugi presjek, moguće istog puža, moguće drugog slične veličine.

Slika 30. Lijevo-presjek druge nešto manje vrste puža nerinea; desno - vjerojatno presjek glavonošca-amonita.

Prema obliku i anatomskim osobinama presjeka ovih fosilnih puževa ali i drugih organizama u istim stijenama na pločniku - došlo se do uvida da se radi najvjerojatnije o izumrlim vrstama puževa iz familije Nerineidae tj. (nerineide) ili pak Nerineacee (nerineacee). Obje ove familije puževa su živjele o mezozoiku i to najviše tijekom jure i krede nakon čega, zajedno s dinosaurima, izumiru. Ovdje je zanimljivo to da se razlikovanje i analize ovih skupina puževa rada upravo analizirajući i uspoređujući izglede i oblike uzdužnih presjeka kućica - kakvi su prisutni u ovih mega-puževa u Međugorju. Uz ovo treba naglasiti i to da su ovi međugorski fosilni puževi na svojevrstan način vrlo dobro očuvani u presjecima, što omogućava njihovo daljnje proučavanje. Vrlo bitan početni korak u nastavku proučavanja, koje je u tijeku, jest saznanje - odakle je dopremljen kamen koji se obradio i stavio u ovaj pločnik ispred međugorske Crkve. To je bitno iz razloga - kad se utvrdi točna lokacija uzimanja kamena - saznat će se i iz kojeg je točno geološkog razdoblja ovaj kamen, i što je još interesantnije; ukoliko je ta lokacija negdje u Hercegovini - onda postoji velika mogućnost da se na njoj nađe u stijenama još primjeraka ovih velikih fosila puževa i drugih fosila. Kako je većina površine pločnika ispred Crkve popločana 'totalno' drugačijim svijetlo-sivim do bjelkastim kamenom, ovaj mali dio površina s tamnijim fosilnim pločama - najvjerojatnije je popločan kamenom dovezenim s posve druge lokacije negoli je to spomenuti svijetliji kamen koji čini najveći dio pločnika.

5. Jama između Zvirovića i Miletine;

Slika 31. Pogled na ulaz u jamu.

Ovo je jedna od mnogih jama u široj okolici Brotnja do koje sam pristup nije toliko težak, jer je jama locirana u neposrednoj blizini magistralne ceste Međugorje-Čapljina, te je putem markiran smjer do nje. Radi se o zasad nedovoljno istraženoj jami u gornjokrednim rudistnim debelouslojenim vapnencima pri dnu južne padine planine Križevac. U zimskom periodu vidljiva je voda u njoj što i zajedno s morfologijom same jame (slika 31), ukazuje na vjerojatnu ponorsku ulogu ove jame. Osim ove jame koja ima impresivan predulazni dio, na ovom dijelu prostora te na svim onim dijelovima gdje je krš razvijen, postoji cijeli sustav površinskih sličnih jamskih i pećinskih otvora koji na nisu gotovo nikako istraživani. To govori o ogromnom potencijalu za speleološka istraživanja velikog područja Brotnja koja bi zasigurno otvorila nove uvide u geologiju, hidrogeologiju i biologiju podzemlja ovog dijela terena. Ali osim i na kršu neke jame su se razvile i u onim stijenama koje nisu podložne okršavanju i nisu klasični tipovi vapnenaca, a opis takvih jama slijedi u nastavku.

6. Jame i pukotine kod sela Potpolje, Tromeđa i Služanj - tzv. Broćine jame;

Kao što smo rekli ranije jednu specifičnu i vrlo zanimljivu pojavu jama čine jame i pukotine koje se nalaze na prostoru trokuta između Tromeđe, Služnja i Potpolja, a lokalno su poznate pod nazivom Broćine jame. Ove pukotine i jame predstavljaju jednu vrlo zanimljivu geomorfološku pojavu u Brotnju, posebice zbog toga što sa nalaze na srednjeeocenskim klastitima a ne vapnencima. Kad gledamo genezu tj.postanak jama, ne samo ovdje već u svim područjima s krškim reljefom u svijetu vidimo da je je njihov postanak najviše vezan za vapnence jer su vapnenci podložni okršavanju i ispucavanju puno više negoli tipovi sedimenta tzv.klastiti. No, ovdje u slučaju ovih jama, ne radi se o vapnencima već o kompaktnim pjeskovito-glinovitim te mjestimično laporovitim eocenskim klastičnim sedimentima u kojima mjestimično dolaze eocenski fosili. Udio sitnozrnatog nekadašnjeg morskog mulja tj.silta u ovim stijenama očituje se mjestimičnom tamno plavom bojom vidljivom u svježe razlomljenim površinama ovih stijena. Kako litološki ove klastične stijene nisu toliko podložne koroziji i okršavanju, mogući uzroci nastanka ovih dubokih pukotina u njima su neotektonsko dijelovanje ili pak postojanje većih kaverni u krednim vapnencima ispod njih u koje je došlo do urušavanja i slijeganja ovih krovinskih klastita.Cijeli navedeni prostor u obliku trokuta (sl.33 ) sadrži vrlo mnogo gusto raspoređenih većih i manjih vrtača te nekoliko jama, poznatih lokalnim žiteljima. Najlakši dolazak odnosno najbliže za vidjeti u odnosu na asfaltiranu cestu jesu one jame i pukotine koje se nalaze neposredno uz lokaciju starog 'Lovackog doma' zapadno od prometnice Međugorje-Čitluk. Veliki broj vrtača te nekoliko jama nalaze se u ovdje prisutnoj gustoj crnogoričnoj šumi/gaju a pri čemu se ističe jedan veliki izduženi jamski/pukotinski otvor poput procjepa u stijeni, koji se pruža neposredno sjeverno uz objekt starog Lovačkog doma, te ,nažalost služi kao trenutno odlagalište otpada (sl.32). Pored nekoliko jamskih otvora u gustom gaju zapadno iza Lovačkog doma nalazi se nekoliko vrtača pri čemu se par vrtača ističe sa većom dubinom. Ove jame, vrtače i pukotine svakako predstavljaju reljefne forme koje bi se trebale detaljnije istražiti, po mogućnosti očistiti od otpada, jer osim vizualne dojmljivosti u i okolo ovih formi te na ovom dijelu Brotnja možda se kriju razni neotkriveni arheološki, pretpovijesni ili pak paleontološki tj.fosilni nalazi.

Slika 32. Izduženi jamski/pukotinski otvor kod starog 'Lovačkog doma'.

Slika 33. Označen položaj smještaja Broćinih jama i neposrednih okolnih jama i vrtača u eocenskim sedimentima.

7. Područje zapadnih padina kanjona rijeke Neretve istočno od Međugorja i Čitluka (slika 34);

Slika 34. Satelitski pogled u smjeru zapada na padine kanjona Neretve istočno od Međugorja i Čitluka.

Na ovom dijelu prostora (sl.34) rijeke Neretva je svojim dugotrajnim tečenjem usjekla svoje korito do 150 m

duboko u mezozojskim i tercijarnim stijenama koje grade brda, polja i platoe područja istočnog Brotnja, sve od Međugorja preko Krehin Graca, Blizanaca pa sve do Tepčića. Cijeli vršni dio padinske zapadne strane kanjona ovdje bilo kojem posjetitelju daje zavidan i vrlo impresivan vidikovac prema cijeloj istočnoj i južnoj Hecegovini kao i prema dolinskom području gdje su mjesta Žitomisići, Šurmanci, Kručevići pa sve do povijesnog grada Počitelja. Kako je Neretva kroz dugo geološko razdoblje, uz dodatnu pomoć tektonskih procesa, poput kakvog noža presijekla poprečno cijelu broćansku visoravan, time je ostavila mnogobrojne fluviokrške reljefne oblike uzduž dolinskih strana. Tako su ovim procesima na zapadnom rubu doline presječene glavne geološke strukture i sedimenti Brotnja koji se nastavljaju dalje i s druge strane Neretve u pravcu Stoca. Kao rezultat svega toga na strmijim dijelovima padina nalaze se mnogi sipari, a podno rasjednih zona nerijetko se nalaze špiljski i polušpiljski ulazi. Jedna takva rasjedno-navlačna strma vapnenačka ploha nalazi se na padini iznad sela Kručevići, a ispod nje se nalaze špiljski ulazi lokalno poznati kao Crvene spilje. Prema dosadašnjim saznanjima ni ovi speleološki objekti nisu podrobnije istraživani. Cijelokupni morfološki sklop ovog dijela Brotnja spada u fluviokrške tipove reljefa.

8. Krška zaravan (plato) Brotnjo-Dubrave;

Slika 35. Satelitski snimak položaja krške zaravni Dubrave-Brotnjo (crveno).

Ranije opisano nalazište mogućih otisaka dinosaura kod Cerna nalazi se dijelu prostrane krške zaravni poznatije pod imenom krška zaravan Brotnjo-Dubrave. Ova velika krška, tj.karbonatna zaravan prostire se sve od zapada od sela Borajna, Grljevići i dr.u općini Grude pa preko područja sela Lipna, G.Radišića, Cerna, D.Ograđenika, Međugorja, Vionice, gdje prelazi preko istočnog dijela Brotnja te dolazi do rijeka Neretve koja samo presijeca istu ovu zaravan koja se opet dalje nastavlja u istočnoj Hercegovini u Dubravama prema Stocu. Zbog ovog njenog prostornog pružanja ova zaravan nosi navedeno ime. Glavne stijene u ovoj zaravni čine mezozojski kredni vapnenci koji usljed svoje podložnosti okršavanju i koroziji sadrže gotovo sve tipične krške reljefne oblike kao što su: vrtače, ponikve, kamenice, brazde, škrape, jame, krška polja, ponornice itd. Krške zaravni/platoi i dan danas mnogim svjetskim znanstvenicima koji se bave istraživanjem krša predstavljaju neodgonetnuto pitanje i čine veliki predmet proučavanja. Jedno od pitanja čiji odgovor ni dan danas još nije jednoznačno određen jest pitanje postanka ili geneze krških zaravni. Mi nećemo ulaziti u ovo pitanje, već je potrebito spomenuti kako krška zaravan Brotnjo-Dubrave u svom dijelu gdje se prostire kod sela Cerno, južno od D.Ograđenika, jugoistočno od Vionice, kao i sjeveroistočno od Bijakovića pa sve do Neretve - sasvim sigurno sadrži ogroman broj speleoloških krških formi - od čega ponajviše jama -koje dosad nisu uopće ispitane niti registrirane, te koje čine možda samo površinski ulaz u jedan mogući veći podzemni špiljski sustav.

PALEONTOLOGIJA: FOSIL PRASLON(IĆ)A I U GRADNIĆIMA KOD ČITLUKA

2011-08-29T04:36:00.000-07:00

GRADNIĆI kod ČITLUKA - NOVO HERCEGOVAČKO STANIŠTE PRASLONOVA;

Kako je iznimno značajnim nedavnim otkrićem velikih zubi praslona iz familije Gomphotheriidae tj.gomfoteriida pokraj Tomislavgrada potvrđeno i pokazano postojanje ovih velikih izumrlih predaka slonova na ovim prostorima - otvoren je i potencijal pronalaska ovih ali i drugih životinja u ostalim dijelovima Hercegovine na kojima ima sedimenata ili stijena istovjetne starosti tj.stratigrafije kao na ovom nalazištu praslona kod Tomislavgrada. Prema dosadašnjim utvrđenim i spoznatim činjenicama za gomfoterije - vremenski period njihove dominacije u Europi jest miocen i manji dio pliocena. Ako nađemo i promotrimo geološku kartu Hercegovine, lako možemo vidjeti da miocena ima u gotovo svim dijelovima Hercegovine pri čemu ga najviše ima u sjeverozapadnom dijelu u Duvanjskom i Livanjskom polju. Miocenske i često pliocenske naslage pojavljuju se osim ovdje i u drugim hercegovačkim područjima i to uglavnom u nizinskim i poljskim dijelovima. I upravo je prije nekih mjesec dana (autor) u naslagama gornjeg miocena i donjeg pliocena u jednom malom polju kod sela Gradnići u općini Čitluk - pronađen jedan mali zub koji je na osnovu svoje tipične morfologije prepoznat kao zub malog praslona također iz familije Gomphotheriidae i najvjerojatnije vrste Gomphotherium angustidens.

Slika 1. Mjesto pronalaska zuba praslona u Gradnićima.

Slike 2,3,4 i 5. Pronađeni mali zub od mogućeg mladunca gomfoterija.

Kao što se vidi iz priloženih slika, dimenzije pronađenog zuba su dosta male - dužina oko 3ipo cm - što bi ukazivalo na to da je riječ o jednoj sasvim mladoj jedinki praslona tj.mladunčetu. Da bi se moglo radit o zubu mladunca roda Gomphotherium i to 3.juvenilnom molaru - vrste Gomphotherium angustidens, iz Zagreba je poslano priopćenje od eminentnog hrvatskog paleontologa Jakova Radovčića. Prilikom daljnjeg istraživanja na lokalitetu Gradnići u samoj blizini pronađenog zuba u zemljanom zasjeku neposredno ispod površine pronađen je još jedan zub ali recentni ili subrecentni zub konja. Ovo govori kako je stratigrafija ovog lokaliteta vrlo složena jer se miješaju recentna i fosilna tla na vrlo malom prostoru te bi se u budućem nastavku istraživanja trebalo dosta voditi računa o ovome. Ovoj kompleksnosti u stratigrafiji nalazišta pridonosi i vrlo često izbijanje ugljenih izdanaka na površini terena gotovo na svakih nekoliko metara udaljenosti. Tako da je na ovom lokalitetu moguće pronaći ostatke recentnih tj.današnjih zajedno s ostacima pretpovijesnih izumrlih životinja.

Slike 6,7 i 8. Izgled i karakteristike ugljena prisutnog na lokaciji pronalaska fosila.

Ugljen koji se ovdje pojavljuje ima vrlo zanimljive osobine od kojih je najizraženija njegova vrlo uočljiva drvenasta struktura. Tako se u ugljenoj masi ili na ugljenim izdancima mogu jasno vidjeti i izdvojiti dijelovi stabla i drveta koji su zadržali gotovo nekadašnji izgled. Pojedini primjerci kao na slici 8.gore, sačuvali su čak i miris stabla - što daje jedan impresivan osjećaj spoznaje da mirišete miris stabla starog nekoliko miliona godina. Ovakav ugljen osim ovog ukazuje na to kako se u ovom dijelu gradnićkog polja prije nekoliko miliona godina nalazila jedna manja močvara ili jezerce okruženo vrlo gustom šumom s velikim učešćem drvenaste flore. Nalaz zuba dalje nam govori da je osim biljnog okolo močvare kao i u njoj bio prisutan i životinjski svijet od kojeg su dosad otkriveni praslonovi - koji su vjerojatno dolazili u pliće močvarne dijelove te sa svojim donjim kljovama tražili hranu. Možda je tako, prilikom jedne posjete manje skupine praslonova gomfoterija jedno sasvim malo mladunče postalo žrtva neke pretpovijesne mačke ili krokodila koji su u vrijeme miocena također obitavali u ovim močvarama, i čiji su fosili već pronađeni u nekim miocenskim naslagama u drugim dijelovima BiH, te u Hrvatskoj i Srbiji.

Slika 9. Mladunče praslona u skupini sa odraslim praslonovima.

Slike 10 i 11. Izgledi nekih zuba gomfoterija na internetu.

Slika 12. Evolutivno - filogenetsko stablo razvoja današnjih slonova.

U nekoliko prijašnjih postova pisali smo i navodili lokalitet Gradnići kao jedno od najvećih nalazišta fosila u čitavom Brotnju, tj regiji Čitluka - pri čemu je riječ bila o eocenskim točnije srednjeeocenskim fosilima plitkomorskih organizama: školjki, puževa, koralja, ježinaca itd. Nakon ovog pronalaska fosila praslona iz miocena odmah u neposrednoj blizini nalazišta navedenih eocenskih fosila - Gradnići ne samo da dobivaju još veći geološko-paleontološki značaj za općinu Čitluk i Brotnjo, već svakako zaslužuju od mjerodavnih gradskih i općinskih vlasti jednu svojevrsnu konzervaciju, zaštitu i promidžbu u okviru kulture i vlastite prirodne baštine. Zaštita ovog dijela gradnićkog polja je osim ovog potrebita i radi - sve brojnijeg 'divljeg' kopanja ugljena od strane pojedinaca što je već dovelo u velikoj mjeri do raskopavanja i narušavanja prvobitnog prirodnog izgleda i reljefa u ovom dijelu Brotnja.

PALEONTOLOGIJA; PRVORAZREDNO OTKRIĆE ZUBI PRASLONA POKRAJ TOMISLAVGRADA ( DUVNO) !!

2011-08-21T06:13:00.000-07:00

SENZACIONALNO: ZUBI PRASLONOVA (GOMPHOTERIUM-a ?) U TOMISLAVGRADU (DUVNU);

U svijetlu svih ranijih ali i recentnijih paleontoloških događanja i otkrića ne samo u okviru BiH, već i čitave regije MOŽE SE IZDVOJITI VIJEST O PRONALASKU ZUBI PRASLONA na nalazištu u blizini Tomislavgrada u Bosni i Hercegovini. Ova vijest je gotovo brzinom svjetlosti osvanula na većini internetskih portala kao i u pojedinim novinama.

Zahvaljujući Vinku Ljubasu - čovjeku koji je ove vrijedne okamine pronašao - U sve svjetske udžbenike i svjetsku znanost - upisuje se podatak - DA SU VRSTE GIGANTSKIH PREDAKA SLONOVA - najvjerojatnije roda Gomphoterium - ŽIVJELE NA PROSTORU TOMISLAVGRADA U RAZDOBLJU MIOCENA. O čemu se radi ?;

Slike 1,2,3 i 4. Pronađena tri zuba praslona kod Tomislavgrada ( Večernji list)

Na slikama gore (preuzeto iz Vecernjeg lista) prikazani su pronađeni fosilni zubi pri čemu se jasno vidi njihova dimenzionalnost i oblik. Grubom procjenom na osnovu ovih fotografija pretpostavlja se dužina ovih zubi od 90 - 120 mm, te 40 - 50 mm širina. Ovaj oblik zubi s konusastim odvojenim ispupčenjima koji su smješteni u 2 reda uzduž zuba - karakterističan je upravo za predstavnike predaka slonova iz razdoblja miocena u periodu od 25 do 7 miliona godina u prošlost. Najkarakterističniji miocenski oblici praslonova iz reda Proboscidea/ proboscidi su rodovi Gomphotherium, Tetralophodon, Deinotherium i dr. Potrebito je reći i napomenuti - da se predstavnici roda Mammut tj mamuti tek kasnije pojavljuju od pliocena, a većina nađenih fosila mamuta je iz pleistocena što je mlađe od 2 mil.god. Kako ovi zubi pronađeni kod Tomislavgrada najizglednije po morfologiji pripadaju familiji Gomphotheriidae tj.nekom rodu iz ove familije- najvjerojatnije rodu Gomphotherium ili rodu Tetralophodon - ne bi se trebali zamijenjivati ni svrstavati u mamute koji su se javili mnogo mnogo kasnije.

Slika 5. Duvanjsko polje u razdoblju miocena s tadašnjim životinjama.

Slika 6. Skupina praslonova - uvećano iz prethodne slike.

Da bi spoznali kako su se ovakvi fosili mogli pronaći na području Tomislavgrada - moramo malo sagledati neke geološke i paleontološke činjenice. Jedna od njih je vezana za vrstu stijena u kojima se mogu pronaći fosili, a druga za geološko razdoblje - tj.starost tih istih stijena. Period koji je već naveden vezan za ove fosile jest miocen. Na području cijelog Duvanjskog polja miocenske stijene i naslage su vrlo raširene - tako da teoretski nije neočekivano pronaći neke ostatke karakterističnih životinja iz tog vremena. No jedna činjenica olakšava - razumijevanje i metodu pronalaska fosila - pogotovo - fosila sisavaca. To je okoliš u kojem su ove životinje živjele. Gledajući danas npr.tropska ili sutropska afrička, azijska ili američka područja možemo uvidjet da se najbogatiji biljni i životinjski raznovrstan život odvija najviše uz močvarna, jezerska i riječna područja. Ovdje možemo posebno izdvojiti močvarna područja - jer upravo kroz dugo geološko vrijeme na područjima močvara se stvaraju najveće količine danas svima poznate vrste stijene - UGLJEN. I kad dalje gledamo - vidimo da se upravo miocenske naslage u kojima ima ugljena nalaze ne samo na području Tomislavgrada, već i Livna, Mostara, Sinja, Bugojna, Kaknja, Tuzle, Gacka itd. Time se otvara pravi eldorado u potencijalnosti i svih ovih područja u BiH u kojima se zasigurno mogu naći slični fosilni nalazi zuba praslonova, ali ne samo njih već i fosila drugih miocenskih sisavaca kao što su antilope, prasvinje, prakonji, divlje mačke, pranosorozi itd. (vidi sl.5.). Nalaze fosilnih zubi od sisavaca kao što su ovi pronađeni u TG-u ćemo uglavnom naći u sedimentima, zemlji ili glinama gdje ima ugljena, dok ćemo recimo fosilne školjke, puževe ili fosile riba naći u svijetlijim laporima, pješčenjacima, pločastim vapnencima i svim onim sedimentima koji su taloženi ispod razine vode u jezerima ili morima.

Ipak, fosilne ostatke kralježnjaka puno je teže pronaći, pa se stoga svaki ovakav nalaz treba s pravom svrstati u nacionalno prirodno bogatstvo ili baštinu. Čin pronalazača Vinka Ljubasa, u kojem je fosilni pronalazak pokazan i objavljen javnosti i struki- primjer je i svima ostalima koji su možda pronašli ili budu pronašli neke zanimljive fosile - jer - se samo na takav način - može doprinjeti znanju i spoznaji ne samo stručne već i običn e javnosti. Suprotan način u kojem bi npr.neki pojedinac bilo laik bilo istraživač svoj pronalazak spremio u svoju kuću ili privatnu kolekciju te ga ne bi nikome pokazivao niti objavio - bi bio način koji ne bi koristio niti toj osobi a pogotovo znanosti i lokalnom značaju. Zašto ? Zbog toga što nitko ni od običnih ljudi a niti od stručnjaka ne bi mogao vidjeti i saznati što je to pronađeno a time niti otkriti o čemu se radi, dok u isto vrijeme ni osoba pronalazač ne bi imala pojma što je to pronašla.

FOSILI-HERCEGOVINE_UVODNI DIO

2011-06-22T00:09:00.000-07:00

Kako se i iz samog naslova ovog portala/bloga vidi - glavna tema jesu fosili - odnosno paleontoloska otkrica- i to u Hercegovini. Konacno, sad ovim uvodnim postom krecemo u predstavljanje - i to u potpunosti sa svim fotografijama, opisima lokacija nalazista i pretpostavljene/najvjerojatnije starosti svakog pojedinog znacajnijeg fosilnog primjerka. Vecina fosila koji ce se u nastavku prikazivati pripadaju autorovoj kolekciji, s brojem vecim od 2 000 primjeraka, s tim da se kolekcija i dalje nadopunjuje svakim novim otkricem. Od sveukupne kolekcije daleko su najbrojniji fosili pronađeni u široj okolici grada Čitluka, no zadnjih par godina otkrivena su neka i druga zanimljiva fosilna nalazišta u drugim hercegovačkim dijelovima. U nastavku slijedi sistematizirani prikaz sadržaja pregleda fosila pronađenih u periodu 2004. - 2011.

1. FOSILI IZ SREDNJEG EOCENA ( 48 - 40 mil.god.p.n.e.) S PODRUČJA ČITLUKA;

2. FOSILI IZ MIOCENA ( 20 - 10 mil.god.p.n.e.) S PODRUČJA MOSTARA - VIHOVIĆI;

3. FOSILI IZ MIOCENA S PODRUČJA ŠIROKOG BRIJEGA ( TRN);

4. FOSILI IZ GORNJE KREDE ( 85 - 65 mil.god.p.n.e.) S RAZNIH HERCEGOVAČKIH LOKALITETA;

5. NAJZNAČAJNIJI PRIJAŠNJI PRONAĐENI FOSILI HERCEGOVINE ( od različitih pronalazača ).

ARHEOLOGIJA; NOVA STARA OTKRICA IZ BROTNJA!

2011-06-02T04:54:00.000-07:00

BROĆANSKO ARHEOLOSKO BLAGO; Dostupno gledanju uglavnom ljudima koji nisu iz ovog kraja!

Nedavnim doslovno -otkrivenim- brojnim starim člancima iz Glasnika Zemaljskog Muzeja u Sarajevu, tiskanim u periodu od 1889 do 1906, došlo se do zapanjujućih saznanja (rijetkim povijesničarima poznato) o tome kakvo se arheološko blago pronašlo u tom periodu na području Brotnja. Ovi vrijedni nalazi predstavljaju IZUZETNU I NEPROCIJENJIVO VRIJEDNU ARHEOLOŠKU BAŠTINU GRADA ČITLUKA I CIJELOG BROTNJA, a otkriveni su prije više od 100-inu godina od strane naših broćanskih pradjedova (nečijih djedova) koji su zatim dani u ruke tadašnjim austrougarima koji su to blago prebacili u muzeje u Sarajevu, Splitu, Beču itd. Veliki dio tog našeg broćanskog blaga leži zapušteno u kutevima Zemaljskog Muzeja u Sarajevu, u Beču, u Kopenhagenu i dr., dok se neki vrlo vrijedni predmeti i antikviteti u Arheološkom muzeju u Splitu predstavljaju svim njihovim posjetiteljima kao dalmatinska arheološka baština. Kao dokaz ovome u nastavku će se prikazati dijelovi pojedinih brojeva vrlo vrijednog Glasnika Zemaljskog Muzeja iz Sarajeva sa pojedinim rečenicama i slikama koje prikazuju i opisuju do u detalje kako su otkriveni i što se zbilo sa pojedinim arhološkim predmetima -IZ BROTNJA.

1. BROĆANSKO BLAGO U SPLITSKOM MUZEJU;

Iz: GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA, br.1897/02, str.245, 01 /04/ 1897 godina

Sl 1. Naslovna (prva) stranica članka s navodom broćanskih nalaza.

Sl 2. 10. stranica članka s poglavljem u kojem stoji navod.

Sl 3. 11. stranica s označenim jasnim navodom porijekla arheoloških nalaza.

Sl 4. Zadnja stranica članka.

Kao što se može vidjeti iz prikazanog teksta u slikama gore, riječ je o znatnoj količini otkrića iz brončanog doba tj. doba Ilira koji su nađeni kod Krehin Gradca. Ovi predmeti nisu uopće detaljno proučeni a s obzirom da po mjestu nalaza pripadaju baštini grada Čitluka mogli bi biti od iznimnog značaja kad bi se nanovo istražili i time otkrili neke vrijedne karakteristike načina života Ilira u Brotnju. Ono što se iz ovog može izvući jest - inicijativa i poticaj svim arheolozima s područja Brotnja ili ovog dijela Hercegovine da se načini revizija i ponovno analiziranje barem dijela ovih vrijednih nađenih predmeta. Svi oni koji se detaljnije interesiraju za navode u ovom članku mogu pronaći cijeli članak kao i brojne druge na str:

http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/index.cfm?fuseaction=serve&ElementId=490118

2. MALI RIMSKI KIPIĆ DJEČAKA S TRUBOM NAĐEN KOD SUTIVANA;

Iz: GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA, br.1904/01, str.33, 01/ 01/ 1904 godina

Sl 2,1. Naslovna (prva) stranica članka.

Sl 2,2. Stranica članka u kojem se opisuju neka otkrića u Brotnju.

Sl 2,3. Nastavak dijela o Brotnju s detaljnim opisom i prikazom pronađene statuete.

Sl 2,4. Nastavak opisa..

Sl 2,5. Nastavak opisa..

Sl 2,6. Zadnji dio teksta o Brotnju.

Sl 2,7. Statueta ili mali kipić iz Sutivana u Donjoj Blatnici.

Unutar ovog vrlo interesantnog i nakon više od 100 god. i dalje jednako spoznajnog teksta, jasno su opisani tadašnji nalazi u selima Brotnja, među kojima možemo izdvojiti ovaj prelijepi kipić najviše poradi toga jer se o njemu vrlo malo danas zna i piše u bilo kojim recentnijim radovima.

3. RIMSKI PUTEVI, SPOMENICI I GRAĐEVINE U BROTNJU ( Otkrivene jednim posjetom rudarskog inspektora V.Radimskog );

Iz: GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA, br.1892/02, str.117, 01/ 04/ 1892 godine

Sl. 3.1. Naslovna stranica članka.

Sl. 3.2. 5 stranica članka s početkom opisa ispitivanja Brotnja...u nastavku su iduće stranice....

I na kraju, bilo tko tko je pročitao ove tekstove može doći do zaključka kakvo arheološko blago i to iz doba rimljana, sadrži područje od Čerina pa sve do Blizanaca i Tasovčića tj.područje Brotnja. Ovdje prikazan samo dio pronađenih arheoloških predmeta i lokacija za vremena austrougarske, nesumnjivo pokazuje kakav i dalje potencijal za neka nova otkrića iz rimskog života ( spomen-ploče, nakiti, novčići, krovne cigle, kipovi, stupovi itd itd.) sadrže mnoga ova već navedena kao i neka druga obližnja sela u Brotnju.

ZOOLOGIJA; Ptice Ždralovi

2011-05-31T04:57:00.000-07:00

ŽDRALOVI U BROTNJU ( koliko ih cijenimo? )

Sivi ždral ( Grus grus)

Kad se osvrnemo malo na sve danas živuće ptice možemo uvidjeti kako su vrste ptica velikih dimenzija oduvijek privlačile ljude i predstavljale im neki simbol. Tako je recimo i dan danas u mnogim svjetskim zemljama simbol, koji je čak prisutan i na zastavama, orao; u nekim pak zemljama kao npr. zemljama Latinske Amerike, Španjolskoj i dr. svojevrsni nacionalni dragulj čine svjetski poznata velika ptica zvana Flamenco, flamingo. U Španjolskoj se flamingosi pojavljuju periodično na jugu zemlje ali bez obzira na njihovu nestalnost, upravo i privremene pojave ovih ptica dovoljne su bile da se riječ flamenco gotovo svugdje veže za Španjolsku. Gledajući u ovom kontekstu možemo slobodno i s pravom reći kako i mi ( Hercegovina) imamo svoje flamenkose a to su nenadmašno lijepi, veliki i impresivni ždralovi. No, koliko ćemo to još dugo moći govoriti sve više postaje upitno, i to najviše zbog nas samih. Ždralovi koji dolaze u naše krajeve obično su vrste sivog ždrala ( Grus grus) mada ne moraju nužno biti. Ptice ždralovi su u biti porodica ptica iz reda ždralovki, a ima ih 15-ak vrsta diljem planete osim južne Amerike i Antartike. Njihova dužina, tj.visina može biti preko 1,20m a raspon krila čak preko 2,3 m. Ždral spada u ptice selice. Važno je istaći kako predci ovih ptica datiraju iz vremena od 54 do 37 miliona godine prije, što znači da potječu iz periode eocena. Svojim uistinu prelijepim i fascinatnim izgledom kao i pojavom u mnogim zemljama svijeta ždralovi su inspirirali brojne umjetnike, književnike, pjesnike te su se neizbrisivo urezali u mnoge kulture i mitologije. Za jedan takav primjer svakako bi trebalo napomenuti Japan u kojem je ždral, kao vrlo važna životinja u kulturi - simbol sreće i dugog života. Ovo sve ovdje navodimo kako bi se ukazalo na vrijednost, značaj i cijenjenost ovih predivnih životinja. I sad povlačeći paralelu s tim - vidimo da se u nas ove ptice baš toliko i ne cijene i ne vrednuju. Vlastitim brojnim iskustvom čestih i neželjenih pojava lokalnog karaktera, koje uvjeren sam nisu iznimka u cijeloj Hercegovini, mišljenja sam, da trebamo na ove ptice kao rijetke živuće fosile i prave zoološke dragulje, gledati i ponašati se puno bolje nego to sad činimo. Kao neželjena lokalna pojava misli se na ' neshvatljivo ' i 'krajnje primitivno' reagiranje na način da se u trenutcima preleta ovih ptica puca na njih iz raznog automatskog oružja. Kod ove, u brojnim hercegovačkim selima, nažalost, česte pojave ispoljava se i manifestira nizak stupanj evolucije i ekološke svijesti kod svih takvih osoba koji to čine. Osim ovog, nužno se može i postaviti pitanje -odakle tolike količine smrtonosnog oružja u kućama takvih osoba i obitelji - koje često imaju i malu djecu? Koliko je recimo pucanje na ždralove - smiješna, primitivna i vrlo naivna metoda i način, može se vidjeti po tome - što bi ta osoba učinila da recimo ubije 1-og ili više ždralova - koji naravno i normalno neće pasti pred noge toj osobi već tko zna gdje i koliko kilometara daleko. Da li će ta osoba nakon ispaljivanja hitaca u ždralove koji su u letu ići pohitati za mjestom mogućeg pada ždrala. Odgovor je sasvim očigledan. Ono što se nadovezuje na ovu čestu vrlo lošu pojavu jest moguća posljedica - posljedica da možda ždralovi više neći ni blizu nadletati iznad Brotnja, pa ih onda neće više nitko moć niti vidjeti a time niti pucati u njih. Upravo to je željeno pitanje koje se želi izvući u ovom tekstu i na ovaj način pokušati barem dijelom ukazati na štetnost pucanja u ždralove - nakon čega se jata ždralova u potpunosti cjepkaju, jedinke ždralova bivaju prestrašene i gube se u prostoru te bježe što je dalje moguće od mjesta na koje su namjeravali sletjeti. Samo doživljaj zvuka glasanja ovih ptica u letu, toliko je osebujan da čovjeka kao da ga vraća u neka predpovijesna davna vremena. Možemo zamisliti nadalje kakav bi tek doživljaj bio da nakon zvuka glasanja bivamo u mogućnosti vidjeti ili čak iz neke određene udaljenosti gledati i promatrati ove fascinante 'pra'ptice. Dosadašnje ali , na osnovu gore opisanog, sve i sve rijeđe destinacije na koje su slijetavala jata ždralova u Brotnju čine uglavnom predjeli polja između Blatnice i Čerina kao i druge manje depresije i nizine u Brotnju. Da li ćemo u skorašnje vrijeme biti svjedoci ponovnog dolaska i mogućeg slijetanja ždralova u ovaj naš kraj - to kao što se vidi - ponajviše ovisi o nama.

ARHEOLOGIJA; otkriveni ilirski gradovi u Brotnju

2011-05-27T14:38:00.000-07:00

ILIRSKA NASELJA_GRADOVI,UTVRDE I BEDEMI -na području Čitluka i Međugorja;

Arheologija pored geologije nesumnjivo čini znanstvenu disciplinu koja kao i u cijeloj Hercegovini tako i u Brotnju,tj.području Čitluka nosi najveći potencijal za nova otkrića i saznanja. Ovo se sa sigurnošću može reći jer je sad tj.danas svakome onom koji želi saznat moguć, vrlo jednostavno putem odlaska na googleearth ili googlemaps, uvid i prepoznavanje vrlo vrlo brojnih prapovijesnih ilirskih gradina i gomila i njihov točan položaj. Takvo prepoznavanje, nadalje, korelacijom s još boljim visokorezolucijskim avio tj.ortofoto snimcima, te odlaskom na samu lokaciju - može pružiti bilo kojem arheologu ili amateru izniman osjećaj otkrića i spoznaje o našoj izravnoj dalekoj povijesti i o našim mogućim izravnim dalekim precima. Zbog čega 'izravni preci' ? - Pa upravo zbog toga jer se na novim modernim satelitskim i aviosnimcima kristalno jasno vidi da su Iliri u jako velikom broju naseljavali ovaj prostor sa skoro nešto manjim brojem stanovnika po km2 negoli danas. To se lako može izračunati prostim zbrojem broja gomila i broja gradina, te ako se još uključe neistraženi ostaci u prostorima između vidljivih i poznatih gradina, onda postaje jasno da je broj stanovnika u vremenu nekoliko stoljeća prije Krista bio začuđujuće velik na ovom području. Pri ovom je potrebito naglasiti da je glavna razlika u smještaju populacije danas i u ilirsko vrijeme ta da su iliri mnogo gušće naseljavali krške i brdske dijelove Brotnja, dok su najizvjesnije izbjegavali za život područja nizine ili polja- koja su pak danas mnogo više naseljenija (npr.naselja Čitluk i Međugorje nalaze se na poljima i nizinskom dijelu). Da ovakve pretpostavke ne ostanu samo na ovim riječima i tekstu u nastavku se kao dokazi predočavaju snimci (dosadasnjih) otkrivenih ilirskih gradina, tj.naselja i to samo na području Brotnja ( općine Čitluk).

Sl.1. Avio/ortofoto snimak - pogled iz-višeg na prostor Ilijine gradine u Donjem Malom Ograđeniku.

Sl.1a. Pogled iz-bližeg na Ilijinu gradinu - ( ovalan, cikličan ili prstenast oblik s dosta debelim bedemom - promjer oko 45,50m )

Sl.2. Pogled iz-bližeg na (dosad nepoznatu) gradinu (ili mozda rimski logor?) u Gornjem Malom Ograđeniku ( zapaža se specifičan obrubljen L oblik utvrde ).

Sl.2a. Pogled iz-višeg na prethodni arheološki lokalitet.

Sl.3. Pogled iz-višeg na veliku gradinu Žuželj iznad sela Miletina i Međugorja (obrisi ove možda najznačajnije i najstrateškije gradine u široj regiji lako su vidljivi i od prostora iza međugorske crkve oko vanjskog Oltara).

Sl.3a. Pogled iz-bližeg na prethodnu gradinu ( pravokutan, skoro kvadratan zatvoreni oblik bedema s dvostrukim bedemom prema jugoistoku i r.Neretvi -vjerojatno iz razloga vizualne kontrole prema Rimljanima ili plemenu Daorsa koji su mogli doći iz tog smjera, promjer gradine 70-80 m).

Sl.4. Pogled na gradinu zapadno od sela Miletina ( također zatvoren prstenasti oblik s dvostrukim bedemom ).

Sl.5. Pogled na gradinu kod sela Šurmanci na brdu Zoljevac ( ovo je zasad dimenzijama najveća otkrivena gradina tj.ilirska utvrda u Brotnju - promjer je čak i do 100 m i veći, što se može vidjeti na slici usporedbom s veličinama kuća u donjem lijevom dijelu slike).

Sl.6. Pogled na gradinu kod sela Vidovići istočno od Čitluka ( ponovno zatvoren prstenasti oblik bedema).

Sl.7. Pogled na gradinu zapadno od sela Služanj ( zatvoren gotovo kružan prstenasti oblik ).

Sl.8. Pogled na gradinu južno od sela Odaci ( približeno - vidljiv ovalan zatvoreni oblik bedema sa središnjom osmatračnicom ).

Sl.8a. Pogled izdaljeg na istu gradinu ( specifičnost ove gradine ogleda se u tome da je građena u šumskom dijelu terena bez puno vapnenačkog krša koji je pak malo sjevernije od nje ).

Sl.9. Pogled na gradinu u selu Blatnica istočno od škole ( gradina ima specifičan cikličan zatvoreni oblik s dva humka ili osmatračnice na istočnoj i na zapadnoj strani ).

Sl.10. Pogled na gradinu u iznad sela Gradnići ( gradina je vrlo masivna s potkovičastim oblikom ).

Sl.11. Pogled na gradinu na zap.rubu brda Greda iznad Čitluka ( gradina ima još neistražen masivni humak okružen dugim tankim bedemom ).

Sl.12. Pogled na gradinu u iznad sela Gornji Hamzići ( ova gradina nije još istražena, ali kao što se vidi ima potkovičast oblik sličan onoj u Gradnićima).

Sl.13. Satelitski snimak područja između Krehin Gradca i Blizanaca na kojem je iznimno mnogo gomila, bilo većih bilo manjih dimenzija ).

Sl.14. Satelitski snimak južno od Međugorja prema zapadu s vidljivim pojedinim gradinama i njihovim prostornim odnosom ).

TURIZAM; Hercegovački suhozid (duvar) i kamene kuće

2011-04-29T03:16:00.000-07:00

HERCEGOVAČKI DUVAR I STOJNE KUĆE

U traženju odgovora na pitanje: Koji je današnji najprepoznatljiviji vizualni dio hercegovačkih terena koji postoji u gotovo svakom dijelu Hercegovine ? - svatko onaj koji poznaje Hercegovinu, pa i onaj koji je ne poznaje ali je barem jedanput posjetio, među par potencijalnih odgovora zasigurno bi uvrstio hercegovački suhozid koji se lokalno naziva još suvozidina ili duvar. Suvozidina je izraz koji se koristi više u sjeverozapadnijoj Hercegovini koja graniči s dalmatinskim područjem, dok se naziv 'duvar' koristi pretežno u dijelu srednje te u cijeloj donjoj ili niskoj Hercegovini.

Suhozid (duvar) i voćke kod Ograđenika - sjzap.od Čitluka

Duvar kod Ograđenika - sjzap.od Čitluka

Pogled na detalj kamenog zida kuće - Ograđenik

No, nažalost, zadnjih godina, postali smo svjedoci, mogli bi smo reći - nezamijenjive zamijene - ovog višestoljetnog povijesnog blaga hercegovačkog naroda. O čemu je riječ? Riječ je o nerazvijenosti svijesti o značaju ovog oblika baštine naših predaka, što kod pojedinaca rezultira time da prilikom proširiviranja okućnica i dvorišta, doslovno ruše postojeće stare suhozide i zamijenjuju ih betonskim zidovima ili što je još gore željeznim ogradama. Smiješan i neshvatljiv ovakav način gradnje i uređivanja privatnog prostora, ogleda se u tom da betonske ograde i željezne ograde postoje u gotovo svim zemljama svijeta i njih je poprilično jednostavno izraditi, dok su suhozidi tj.duvarovi s ovakvim udijelom prisustva po jedinici površine na cijeloj planeti Zemlji specifični i karakteristični upravo za područja primorske Hrvatske i Hercegovine. Slobodno možemo reći da je stari kameni suhozid 'unikat' ovih prostora. Ako ovome dodamo još ogromni trud koji je bilo potrebno uložiti da bi se izgradio samo metar dužine suhozida - jasno je o kakvom značajnom dijelu autohtone arhitekture jest riječ.

No, osim suhozida, ono po čemu cijela Hercegovina jest zanimljiva i na jedan način potpuno različita od kontinentalnih područja tj.Bosne jesu stare obiteljske kuće građene od bijelo-sivog vapnenca. Ovakvih kuća ima po gotovo svim selima u Hercegovini, i to od istočnih dijelova oko Trebinja i Bileće pa sve do krajnjih sjeverozapadnih granica u Kupresu i Livnu. U srednjem dijelu Hercegovine ( Čitluk, Široki Brijeg, Ljubuški i dr.) ovakve kuće nose naziv 'stojne kuće'. U načinu gradnje i arhitekturi ovih kuća postoje određene razlike no glavna i osnovna karakteristika sviju jest da je osnovni element gradnje izklesana vapnenačka stijena. U južnoj Hercegovini u dosta područja krovovi ovakvih kuća su bili od kamenih ploča, u drugim dijelovima od cigle, a ponegdje i od slame. Nažalost kao i kod suhozida i ovdje se u određenoj mjeri vrši rušenje tj.uništavanje ovakvih kuća, što je vrlo loš primjer.

Tipična kamena kuća u cijelom Brotnju (šire područje Čitluka) - Ograđenik

Još jedna tipična kamena kuća u Brotnju - Međugorje

Pogled na stražnju stranu kuće s prethodne slike - Međugorje

Staro napušteno selo, original etno selo - Vlake-Donji Ograđenici - zap.od Čitluka

Detalj unutrašnjih starih kamenih polica ili nešto drugo u selu s prethodne slike

Ono najvažnije što treba naglasiti pri pokušaju ukazivanja vrijednosti o ovome jest to - da rušenjem i uklanjanjem ove graditeljske baštine mi našim budućim generacijama ne ostavljamo ništa za direktnu spoznaju o prošlosti ili im ostavljamo vrlo rijetke tragove. Drugim riječima rečeno- osim nepoštivanja naših predaka i njihove ostavštine mi ne poštivamo ni naše buduće naraštaje. Ali, da ne ostane sve u negativnim prognozama, ipak, u zadnje vrijeme po Hercegovini se javljaju i mnogi pozitivni primjeri tretiranja ovog oblika baštine. Moglo bi se reći kako ekspanzijom turizma sve su češći i primjeri gdje pojedinci vrše restauraciju i obnavljanje starih kamenih kuća, te pravljenje zidova oko novih kuća u staroj tehnici suhozida. No, možda najbolji pozitivni primjeri u cijeloj Hercegovini jesu novoizgrađeni kompleksi tzv. etnosela, ekosela, ekocentri ili sl. Među njima (od kojih se neki još grade) najpoznatiji pa čak i u široj regiji jest Herceg Etno Selo kod Međugorja. Fantastično izgrađeni kompleks u potpunosti od vapnenačkih komada koji su iz neposredne okolice, te uređene staze, vodotok, parkići, itd., mame iz godine u godinu sve više posjetitelja iz cijelog svijeta. Sve češća posjećenost ovakvim mjestima za dnevnog svijetla dokazuje ljudsku želju za opuštanjem u ovom okruženju i divljenjem ovom načinu gradnje te nadajmo se sve većem poštivanju prave autohtone graditeljske baštine.

Selo Ravno s dalmatinskim tipom kamenih kuća - jugoistočna Hercegovina

Stara kamena katolička crkva u selu Ravno - jugoistočna Hercegovina

Tipičan izgled kamenih kuća u Duvanjskom i Livanjskom kraju - Mandino Selo kod Tomislavgrada

Kamena versus betonska kuća u selu Miljkovići - južno od Mostara

Stara velika kamena kuća na osami prema granici s Hrvatskom - Drinovci - južno od Gruda

Selo Paoča s puno kamenih kuća smještenih podno vapnenačkih strmina - istočno od Čitluka

Selo s kamenim kućama u zaleđu Neuma

Moderna turističko ugostiteljska kopija izgleda starih kamenih kuća ' Herceg - Etno Selo ' - okolica Međugorja

Napuštene kamene kuće izviruju iz gustog zelenila - iznad Čitluka

Stara kamena mlinica u Peć-Mlinima - južno od Gruda

Suhozidi i livade ispod vapnenačkog stijenja sjeverno od sela Izbično - sjeverozap.od Širokog Brijega

BOTANIKA_Cvijetna flora Hercegovine_2.dio.

2011-04-20T05:12:00.001-07:00

CVIJEĆE HERCEGOVINE_ nastavak_fotografija:

-lokacija: područje Tomislavgrada; god.doba: početak ljeta

-lokacija: južno od Ljubuškog; god.doba: početak ljeta

-lokacija: kod Međugorja; god.doba: početak proljeća

-lokacija: sjzap.od Čitluka; god.doba: sredina proljeća

-lokacija: Drinovci- južno od Gruda; god.doba: sredina jeseni

-lokacija: planina Midena južno od Tomislavgrada; god.doba: poč.proljeća

kadulja u cvatu -lokacija: sjzap.od Čitluka; god.doba: sredina proljeća

BOTANIKA_Cvijetna flora Hercegovine_1.dio.

2011-04-20T05:12:00.000-07:00

CVIJEĆE HERCEGOVINE - 1.dio

U trenutcima pisanja ovog bloga proljeće je na svom vrhuncu na ovom dijelu sjeverne polutke naše planete. Ono po čemu proljeće kao godišnje doba jest najpoznatije te mnogima i najprivlačnije jest oblik flore zvani cvijeće tj.cvjetovi. Po pitanju prisutnosti različitog cvijeća područje Hercegovine zaista predstavlja jedan izuzetan cvjetni park u kojem se može naći tipično mediteransko, zatim submediteransko, predplaninsko, riječno, brdsko te visokoplaninsko cvijeće. Fotografirani cvijetovi (autor) koji se u nastavku prikazuju uslikani su isključivo u Hercegovini u prirodnim uvjetima, a među njima ima nekih čestih no i nekih možda jako rijetkih vrsta. Ne ulazeći u namjeru stručnog botaničkog opisivanja cvijeća prikazane fotografije sadrže većinom opis lokaliteta i godišnje doba kad je uslikano, dok su neke općepoznate vrste cvijeća navedene. Većina fotografija načinjena je unatrag 3 godine slučajnim nailascima na pojedino cvijeće tijekom obilazaka i kretanja prirodom u druge svrhe. Stoga ovaj post je namijenjen svim, kratko rečeno - ljubiteljima cvijeća. Nek nas u vrijednost osjećaja divljenja ovom dijelu prirodne i Božje kreacije uvede jedna stara izreka koja kaže -- I danas na Zemlji postoje ostaci Edenskog vrta, a to su ptice, cvijeće i leptiri.

- lokacija: planina Midena južno od Tomislavgrada iznad 1050 m.n.m.; god.doba: poč.4.mj.

-lokacija: područje Čitluka; god.doba: poč.ljeta

cvijeće: sljez; lokacija: dolina Neretve-Mostar; god.doba: sredina ljeta

-lokacija: okolica Čitluka; god.doba: rano proljeće

ljubičice -lokacija: okolica Čitluka; god.doba: rano proljeće

-lokacija: južno od Ljubuškog; god.doba: kasno proljeće

vjerojatno drvo divlje šljive-lokacija: istočno od Ljubuškog; god.doba: kasno proljeće

jasen u cvatu narodno zvano: bosilje -lokacija: sjzap.od Čitluka; god.doba: sredina proljeća

-lokacija: sjzap.od Širokog Brijega; god.doba: kasno proljeće

-lokacija: područje Čitluka; god.doba: kasno proljeće

-lokacija: područje Čitluka; god.doba: kraj zime

-lokacija: područje Ljubuškog; god.doba: kasno proljeće

-lokacija: iznad Izbična-sjzap.od Širokog Brijega; god.doba: kasno proljeće

ružmarin -lokacija: područje Čitluka; god.doba: rano proljeće

-lokacija: područje Čitluka; god.doba: rano proljeće

jorgovan -lokacija: područje Čitluka; god.doba: sredina proljeća

divlja ruža -lokacija: područje Čitluka; god.doba: sredina proljeća

PALEONTOLOGIJA; fosilni tragovi kornjače

2011-03-21T01:49:00.000-07:00

FOSILNI TRAGOVI KORNJAČE_srednji eocen_Gornji Veliki Ogradjenik

U nastavku opisa 'obilatih' fosilnih nalaza iz srednjeeocenskih sedimenata područja Čitluka, neizostavni i jako značajni su otkriveni fosilni tragovi kornjače u jednom starom boksitnom površinskom kopu u Gornjem Velikom Ograđeniku. Uz ranije opisane i predočene fosilne zubiće morskih pasa, tj.riba, ovi fosilni tragovi su također predstavnici fosila kralješnjaka, što ih time čini vrlo značajnim. Prvim uočavanjem i promotrenjem ovih malih udubina, nije se odmah dalo naslutiti o čemu se radi jer morfološki izgledaju kao obične pukotine. No, daljnjim malo boljim promotrenjem zapaža se ponavljanje kratkih izduženih udubljenja koji su većinom s 2 a negdje s 3 kraka ( slike 1,2 i 3).

Slike 1,2 i 3. Mogući fosilni otisci kornjače

Promatrajući cijelu površinu ovog sloja vidi se da na njemu ne postoje nikakve pukotine nastale mehaničkim, erozivno-korozivnim ili sličnim putem osim ovih 'čudnih' udubljenja. Kako se odmah ispod ovog sloja nalazi veliki sloj s izraženim pukotinama isušivanja i brojnim ihnofosilima raznih beskralješnjaka ( slika 4), što sve ukazuje na jedan izraziti morski plićak koji je povremeno bio na suhom. To potvrđuje i brojni pronađeni plitkovodni fosili školjaka, puževa kao i vrlo lijepo očuvanog obalnog ježinca (slika 5). U takvom okolišu prije nekih 45-40 miliona godina ovdje je egzistirao bujan tropski priobalski život u kojem su postojale i kornjače kao i drugi 'zasad neotkriveni' gmazovi, ribe ili manji sisavci.

Slika 4. Srednjeeocenska ploha s vidljivim pukotinama isušivanja

Slika 5. Fosilni ježinac pronađen na plitkovodnoj plohi s prethodne slike

Da se najvjerovatnije radi o fosilnim tragovima kornjače pokazala je usporedba s brojnim sličnim pojavama koje su opisane u znanstvenim člancima.
Osim malih dvostrukih udubljenja uz njih se nalaze i izdužena linijska udubljenja koja bi mogla biti otisci repa ili nekog drugog dijela kornjače. Kako ovi nalazi nisu još detaljno i stručno istraženi ostaje najvjerojatnija pretpostavka pripadnosti ovih tragova kornjačama.

PALEONTOLOGIJA; Eocenski koraljni greben kod Čerina ( jugozap.Hercegovina)

2011-03-11T00:37:00.000-08:00

FOSILI KORALJA, MEKUŠACA I MORSKIH PASA_srednji eocen;

Slika 1. Izgled područja oko sela Čerin prije 45-40 miliona godina

U okviru opisa eocenskih fosila šire okolice Čitluka, posebnu pažnju plijene brojni i raznovrsni fosili prikupljeni u bližoj okolici sela Čerina koji se nalazi oko 7 km sjeverozapadno od Čitluka. Ovi fosili, iako srednjeocenske starosti, nisu uopće vezani za ležišta i kopove boksita, već su prisutni uz sjeverne rubove izduženog čitlučko-čerinskog polja. Uz ovaj rub počevši od gornjo-ograđeničkog dijela polja prema sjeverozapadu do Gornjih Hamzića protežu se padine od sivkastog laporovitog vapnenca visine do 12ak m, koji doslovno obiluju fosilima školjaka, puževa, koralja, ježinaca i ponekih rijeđih specifičnijih fosila. Svi ovi fosili sa svojim karakteristikama i načinom života, sugeriraju na to da se na ovom području nalazilo sutropsko vrlo plitko more s mjestimičnim pravim koraljnim grebenima uz i okolo kojih su živjele mnoge vrste školjki, puževa, ježinaca i riba ( slike 2 i 3).

Slika 2. Dio fosilne faune srednjeg eocena s područja sela Čerin ( isječak AutoCad-a, crna linija=1cm)

Slika 3. Dio fosilne faune srednjeg eocena s područja sela Čerin ( isječak AutoCad-a, crna linija=1cm)

Upravo nedavno otkriveni, prethodno spomenuti 'specifičniji fosili' možda pripadaju fosilima riba i to ostacima zubi od morskih pasa iz reda Pristiophoriformes ili pak reda Sclerorhynchiformes. Ovi prvi su poznatiji i kao morski psi ''pilani'' koji imaju tanku izduženu njušku u obliku mača s puno malih zubica na bocnim stranama te izduzene njuske. Do ove mogućnosti došlo se dugotrajnom usporedbom i pregledom razne literature zbog neobičnog oblika ovih fosila. Oni su dosta malih dimenzija, tanki i izduženi do nekih max. 7 cm, ali odlikuju se neobičnom nazubljenošću rubova i kristalizirano-koščatom strukturom ( slike 4,5,6 i 7). Upravo ove osobitosti izdvajaju ove teškozamijetljive fosiliće od ostalih fosila iz ovih stijena jer se radi o fosilima kralješnjaka. Navedene odredbe u svakom slučaju nisu još konačne zbog daljnje detaljnije analize ovih fosila ili mogućeg pronalaska nekih većih dijelova, pa čak i fosilnih skeleta- ukoliko je uistinu riječ o ribama.

Slike 4,5,6 i 7. Pronađeni fosili mogućih zuba morskih pasa 'pilana'

Od ostalih značajnijih fosila mogu se izdvojiti vrlo brojni solitarni i kolonijski koralji, pri čemu se pojedini solitarni koralji odlikuju dosta velikim dimenzijama. Zatim, tu su vrlo zanimljivi fosilni ježinci, među kojima se izdvaja rod Rhabdocidaris, koji je imao specifične debele bodlje. Od mekušaca specifičnu životinjsku zajednicu činili su ekstremno brojni pateloidni puževi ( slični današnjim priljepcima, ali dosta veći i sa drugačijom ljušturicom), brojni sitni školjkaši rodova Pecten i Chlamys, te rodovi puževa Globularia. Pojedinačni nalazi dijelova fosilne flore ukazuju na blizinu obale obrasle dijelomicno sutropskim biljem, te djelomicno crnogoricom.

PALEONTOLOGIJA; FOSILNA FLORA_srednji eocen_Čitluk (JZ Hercegovina)

2011-02-17T06:04:00.000-08:00

EOCENSKA FOSILNA FLORA _lokalitet Garišta_sjeverno od Čitluka

Da je nekad davno, negdje u razdoblju srednjeg eocena (prije 40ak miliona god.), na širem području Čitluka i Brotnja bivalo toplo sutropsko plitko more, to nam već dokazuju brojni fosili vrsta školjaka, puževa, ježinaca i sl.pronađeni na ovom području. Svi ovi fosili čine predstavnike makro-faune i mogu biti dobar pokazatelj nekih određenih uvjeta u okolišu u doba kad su živjeli. No, fosili biljaka, vidljivih golim okom tj. makro-flora uistinu čini pravu dragocijenost za spoznaju o okolišu iz tog vremena, pri čemu se direktno iz nje može saznati kakva je klima bila te da je u blizini moralo biti kopno.

Slika 1. Dio pronađene fosilne flore na lokalitetu Garišta (isječak AutoCad-a - crni linija=1cm )

Fosilna flora, dosad prikupljena, na području Čitluka iz žućkastih laporovitih naslaga u krovini starog boksitnog ležišta na lokalitetu Garišta, predstavljena je s izrazitom dominacijom izduženih listova, odprilike u rasponu dužine oko 5-10 cm. Po svojoj formi i izgledu, s karakterističnom jako odebljalom središnjom žilom i vrlo slabo zamijetljivim paralelnim horizontalnim žilicama koje su okomite na ovu glavnu središnju žilu, ovi fosilni listovi bi mogli pripadati nekoj vrsti iz familija erika (Ericaceae) ili mirti ( Myrtaceae ). Mirte (mrče) su zimzelene grmolike, ili s niskim stablom, biljke tipične za sutropsko tropska, i dijelom mediteranska područja. Detaljnijom analizom izgleda ovih listova pokazuje se mogućnost da bi pojedini fosilni listovi mogli biti i neke vrste eukaliptusa, biljke koja danas raste jedino u Australiji i okolnim otocima Indonezije. No, ova stavka svakako treba biti još ispitana i istražena daljnjim stručnim analizama.U slučaju pak da se radi o familiji erika, jako velika sličnost postoji s rodom Andromeda sp.

Slika 2. Dio pronađene fosilne flore na lokalitetu Garišta ( isječak AutoCad-a - crni linija=1cm )

U prikazanim slikama (sl.1 i sl.2) imena rodova i familija su data prema dosadašnjoj autorovoj determinaciji na osnovu usporedbe sa brojnim kako današnjim izgledom listova tako i fosilima biljaka iz BiH, Hrvatske, Srbije, Češke, Mađarske itd., i to uglavnom preko raznih pronađenih web članaka i stranica. Osim ovih listova, zapaženi su pronalasci fosilnih listova roda Comptonia sp, grmolike biljke koja se danas u prirodi nalazi u istočnim dijelovima sjeverne Amerike. Osim ovih svih navedenih taksona unutar cijelokupne fosilne flore iz eocenskih laporovitih naslaga okolice Čitluka, dolaze još i neki drugi oblici koji zasad nisu sa sigurnošću određeni ili za njihovu odredbu još treba daljnja analiza i proučavanje. Možda posebno zanimljivi su nalazi nekoliko fosilnih cvjetova ili pak plodova. Sve u svemu, samo i ovaj jedan dio pronađene flore ukazuje na vrijednost i značaj ovih fosila pri svakoj budućoj rekonstrukciji paleoklime, paleovegetacije i paleokoliša ovog dijela Hercegovine u razdoblju srednjeg eocena.

TURIZAM I GEOMORFOLOGIJA - 1.dio_jugozapadna Hercegovina

2011-01-29T11:07:00.000-08:00

Geoturistički potencijali južne Hercegovine

Slika 1. Satelitski (GoogleEarth) prikaz donje ili niske Hercegovine - južno od crvene linije

Sredozemna područja su možemo slobodno reći jedna od najatraktivnijih i najpoželjnijih turističkih destinacija u cijelom svijetu. Uzrok tome jest najvećim dijelom spoj njihove povijesne ostavštine, mediteranske klime i krškog krajolika sa specifičnim reljefom i biljkama. Svi ovi navedeni faktori prisutni su i u dijelu Bosne i Hercegovine koji se prostire južno ispod linije pružanja od Posušja na zapadu preko Mostara pa sve do iznad Trebinja na jugoistoku (slika 1). Ovaj dio često se i naziva donjom ili niskom Hercegovinom, i nesumnjivo je upravo ovaj dio turistički najatraktivniji dio Bosne i Hercegovine. Turistički segment, koji se na neki način tek počinje razvijati, jednostavno je nedjeljiv i nužno povezan sa prisutnom prirodnom i arheološkom baštinom. Samim time ukazuje se na potrebitost još većeg dodatnog povezivanja i iskorištavanja svakog prirodno-povijesnog blaga Hercegovine u turističke svrhe. Jedan dio takve prirodne baštine koji će se u nastavku ukratko opisat jesu specifični krški krajolici, reljefni oblici i neke pojave u južnijem dijelu Hercegovine. Svi ovi lokaliteti karakterizirani su blažom klimom, mediteranskom ili submediteranskom koja čini ove lokalitete pristupačnima i ugodnima za obilazak gotovo cijeli dio godine.U nastavku slijedi njihov prikaz idući od sjeverozapada prema jugoistoku:

1. Kanjon rijeke Ugrovače _sjeverozapadno od Širokog Brijega (slike 2 i 3)
Fantastični kanjon koji se prema sjeverozapadu sve više ustrmljuje, presjecajući gotovo sve formacije krednih vapnenaca. Kao u kanjonu Paklenice kroz dno kanjona Ugrovače moguće je većim dijelom godine hodati jer rijeka Ugrovača ima samo rijetki povremeni tok u slučaju izrazito velikih voda (oborina). U i okolo kanjona postoje brojne speleološke pojave špilja i jama koje još nisu dovoljno istražene.

Slika 2. Pogled na donji južni dio kanjona rijeke Ugrovače

Slika 3. Pogled prema dnu i strmom nastavku kanjona Ugrovače prema sjeverozapadu

2. Jezero Krenica _jugozapadno od Gruda (slika 4)
Ovo malo jezerce iz godine u godinu privlači sve više posjetitelja. Karakterističan je njegov ovalni rub, ali i još neutvrđena dubina ovog jezera zbog čega postoji pretpostavka da je voda u njemu povezana s podzemljem. Atraktivni izgled ovog jezera, poput kakvog tamno modrozelenog oka u polju, još se više zapaža na slikama iz zraka. Jezero ne presušuje nikada, te s toga ima jako velik potencijal u turističkom smislu, pogotovo tijekom vrućih ljetnih mjeseci kad pruža mogućnost kupanja i rashlađivanja u njemu.

Slika 4. Jezero Krenica kod Gruda

3. Ravlića pećina i izvor Tihaljine(Trebižata) kod Peć-Mlina_jugozapadno od Gruda (slike 5,6,7 i 8)Fascinantna Ravlića pećina, koja nije toliko duga, ali ima vrlo prostranu i veliku prostoriju, najpoznatija je po vrlo bogatim arheološkim nalazima u njoj čiji je detaljniji opis na http://hr.wikipedia.org/wiki/RavliÄ‡a_PeÄ‡ina.

Slika 5. Ispred ulaza u Ravlića pećinu

U neposrednoj blizini ove špilje ali visinski dosta niže ispod strmih jako nagnutih slojevitih vapnenaca, nalazi se pećina s vrelom iz kojeg izvire rijeka Tihaljina (Trebižat) i to s dosta velikom količinom vode. Ispred samog vrela ova velika količina vode se razlijeva u nekolika manjih kaskada koji dalje prolaze kroz ostatke starih mlinica. Svuda okolo rastu brojne smokve i drugo mediteransko bilje koje u kasno proljeće i ljeti svojim mirisima čine jednu specifičnu i osvježavajuću atmosferu, čiji doživljaj upotpunjuje preko stotinu metara visok okomiti luk vapnenačkih stijena.

Slika 6. Uređeni put prema izvoru Tihaljine podne visokih strmih vapnenačkih stijena

Slika 7. Ostaci mlinica i bistrozeleni vodeni tok

Slika 8. Modrozelena voda Tihaljine/Trebižata na ovom mjestu izbija tj.vrije iz pećine

4. Izvor Borak i kanjon Lištice_sjeverno od Širokog Brijega ( slike 9 i 10)
Jedna od već dosta poznatih prirodnih hercegovačkih destinacija jest lokalitet Borak, gdje se nalazi izvor rijeke Lištice. Neposredna blizina grada Široki Brijeg omogućila je dosad već znatnije turističko-lokalno iskorištavanje ovog mjesta. No, potrebito je spomenuti kako je upravo svojim reljefnim oblicima najzanimljiviji i najfascinantniji dio neposredno sjeverno od samog izvora, gdje se nastavlja i produbljuje kanjon sa suhim prohodnim dnom. Još jedna zanimljivost ogleda su u okomitom križanju dva kanjona, odnosno duboke izdužene drage i to kanjona Lištice smjera sjeveristok-jugozapad i popriječne drage poznatije kao Dobrinjska draga u pravcu sjeverozapad istok, što se vrlo lako da zamijetiti na satelitskim snimkama.

Slika 9. Jesenji pejzaž uz cestu od centra Širokog Brijega prema vrelu Borak

Slika 10. Gotovo okomito ukrštanje dvije izdužene i duboke drage kanjona Lištice i Dobrinjske drage na satelitskom snimku

5. Područja rijeke Trebižat s većim slapištima ili bukovima (Koćuša, Baščina, Čeveljuša, Kravica, Željegošće, Božijak, Struge..)_ s pružanjem od Klobuka pa do Čapljine
Rijeka Trebižat koja cijelim svojim tokom nosi 3 najupotrebljavanija imena Tihaljina, Mlade i Trebižat, sa svojim prirodnim oblicima i sadržajima predstavlja možda i najljepšu rijeku cijele Hercegovine. Duž cijelog toka ova rijeka sadrži brojne slapove, bukove, meandre kao i ujezerenja s manjim otocima. Karakter njezinog protoka koji se znatno smanjuje ljeti i tok kroz krški mediteranski dio BiH, pridonose sve većoj atraktivnosti u vidu brojnih kupališta s ugostiteljskim i drugim sadržajima. Svakako najpoznatiji lokalitet, i na regionalnoj razini, predstavljaju slapovi Kravice koji su geomorfološki spomenik prirode u Bosni i Hercegovini ( slike 11 i 12). No uz dosta poznate slapove Kravice ovdje vrijedi spomenuti ostala mjesta koja iz ljeta u ljeto bivaju sve posjećenija. Slapovi Koćuše, zapadno od Vitine ( slike 13 i 14), po količini vode možda su odmah iz slapova Kravice, te tek u zadnje vrijeme bilježe nešto značajnije posjećivanje. Zadnjih par godina (2008-2010) izuzetno atraktivno sve više postaje kupalište Baščine (slika 15), koje je osim svojih prirodnih značajki zanimljivo i po tome da se nalazi u neposrednoj blizini Gračina jednog od najvećih arheoloških nalazišta rimskog perioda u BiH. Kupalište Čeveljuša stanovnicima šire regije grada Ljubuškog odavno je već poznato ( slika 16), a možda i omiljenije odredište zbog svog ugostiteljskog i sportsko-rekreacionog sadržaja. Slapovi Kravice svakako spadaju među najveći prirodni biser cijele BiH, koji kombinacijom veličanstvenog prirodnog izgleda, tople mediteranske klime sa blizinom svjetskog hodočasničkog mjesta Međugorja, iz godine u godinu čine ovo mjesto možda i najposjećenijom turističkom prirodnom destinacijom u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ništa manje atraktivan nije ni lokalitet Željegošće ili Mala Kravica, do kojeg se za 10ak minuta dolazi pješke idući nizvodno od slapova Kravice (slike 17 i 18). Moglo bi se reći da je ova lokacija u avanturističkom smislu još atraktivnija od slapova Kravice, jer se nalazi u netaknutom dijelu prirode bez ijedne građevine u blizini, a prirodnu fascinaciju čini jedno velike bistro modrozeleno jezero u koji se kroz jednu veliku ovalnu pukotinu u stijeni kao vodopad ulijeva velika količina vode. Za razliku od Željegošća, lokalitet Božjak je vrlo atraktivno (slike 19 i 20), već odavno poznato i dosta posjećeno kupalište koje mami svojim širim bukom ispod kojeg je ujezerenje te nekoliko rukavaca kao i ušće riječice Studenčica. I ovdje kao i na Baščini, Čeveljuši i Kravici prisutan je ugostiteljski sadržaj, koji omogućava još izraženiju daljnju turističku privlačnost i posjećenost. I na posljetku nešto prije svojeg ušća u rijeku Neretvu u dijelu Čapljine imena Struge, nalazi se još jedno dosta uređeno i u turističkom smislu dosta potencijalno atraktivno ljetno odmorište.

Slika 11. Pogled na slapove Kravice za finog zimskog dana

Slika 12. Tipični prizor sredinom ljeta na ujezerenju ispod slapova Kravice

Slika 13. Pogled na slap Koćuša za vrijeme velikih voda

Slika 14. Pogled na Koćušu iz smjera jugoistoka

Slika 15. Pogled na tok Trebižata uzvodno na kupalištu Baščine

Slika 16. Tok Trebižata u periodu velikih voda na kupalištu Čeveljuša

Slika 17. Lokalitet Željegošće i pogled na buk tijekom kasnog proljeća

Slika 18. Ljetni pogled na veće ujezerenje ispod buka na Željegošću

Slika 19. Rano jesenji pogled na kupalište Božjak sa smjera juga

Slika 20. Nekoliko puta približen pogled od položaja iznad Božjaka prema slapovima Kravice (vidljvi na sredini slike)

6. Područje šire okolice mjesta Čitluk i Međugorje - Brotnjo
Međugorje kao jedno od najpoznatijih marijanskih svetišta u svijetu, pored duhovnog vida doživljaja i svrhe posjeta, nudi specifičan i fascinirajući krško-mediteranski doživljaj prirode. Mjesto Gospinog ukazanja i najvažnije posjetiteljsko-hodočasničke rute upravo su najviše povezani s ovdje prisutnom prirodom, jer te dvije najposjećenije lokacije u Međugorju se nalaze na dva brda, i to; mjesto ukazanja Podbrdo ( slika 21)na padinama brda Crnica, a mjesto Križevac s velikim Križem ( slika 22) nalazi se na samom vrhu istoimenog brda. Ovdje je najvažnije spomenuti kako upravo očuvanost i uređenost izvornog prirodnog krajolika ovih brda izaziva jedan osjećaj nemjerljivog unutarnjeg mira i sreće, koji se na ovakvim prirodnim mirnim mjestima posebno intezivira uz zvukove raznih ptica i mirisa mediteranskog bilja spojenog s mirisom bijelih okršenih vapnenačkih stijena. Uz Međugorje i njegov prirodni krajolik, može se reći kako cijela šira regija obližnjeg mjesta Čitluk (slike 24,25 i 26), poznatija kao Brotnjo, u svim svojim dijelovima nudi jedan fascinirajući prirodni pejzaž karakteriziran malim brdašcima, s mediteranskom vegetacijom i širokim otvorenim horizontom od istoka, preko juga sve do zapadnih obrisa Biokova i drugih hrvatskih planina.

Slika 21. Pogled na mjesto Gospinog ukazanja Podbrdo s vrha višeg brda Križevac

Slika 22. Pogled na veliki Križ na vrhu brda Križevac prema sjeveru

Slika 23. Pogled s vrha Križevca na omanje vapnenačko brdašce s ilirskom gradinom u smjeru zapada

Slika 24. Kasno proljetni pejzaž Brotnja, južno od sela Vionica

Slika 25. Pogled prema brdima iznad Međugorja od smjera sela Blizanci kod Čitluka

Slika 26. Brdašce Humac sa specifičnim bijelim zaobljenim stijenama i mediteranskom biljkom zelenikom na sjeverozapadu Brotnja kod sela Gornji Hamzići

7. Dolina Neretve južno od Mostara (slike 27 i 28)
Posebno lijepi ugođaj rijeka Neretva čini na svom putu južno od Mostara pa do Čapljine, gdje strmo do 200-injak metara visine siječe kršku zaravan (plato) Brotnjo-Dubrave koja se pruža sve od Gruda na krajnjem sjeverozapadu pa do Stoca na jugoistoku. Uz cijeli tok Neretve u ovom dijelu Hercegovine nalaze se brojne male prirodne oaze s finim livadama visokim krošnjama raznog riječnog mediteranskog drveća, u kojima se gnijezde brojne zlatnožute vuge, ptice selice koje naseljavaju tropsko-sutropske krajeve. Pored specifično lijepih biljno-životinjskih asocijacija na ovom području prisutne su i brojne fluvio-krške i speleološke reljefne forme ispod strmih bočnih padina u dolini. Tako postoji dosta pećinskih ulaza, od kojih većina još nije dovoljno istražena, dok pak iz nekih otvora izlaze veće količine podzemne vode koje se koriste u vodozahvatne svrhe. I na kraju, moglo bi se reći, u turističkom smislu najatraktivnije mjesto na cijelom ovom području doline Neretve, nesumnjivo jest stari srednjovjekovni grad Počitelj, koji svojim smještajem na izrazito strmim vapnenačkim stranama uz blizinu glavne prometnice iz smjera Sarajeva prema Jadranskom moru, osigurava konstantan turistički posjet ovoj destinaciji.

Slika 27. Dio doline Neretve kod mjesta Kručevići, pogled prema sjeveroistoku

Slika 28. Stari srednjovjekovni grad Počitelj na stjenovitim obroncima u dolini Neretve sjevernije od Čapljine

8. Reljefna vapnenačka stepenica tzv. Klobučka navlaka kod izvora Studenčice (slika 29)

Gledajući odlike reljefa jugozapadne Hercegovine, do izražaja posebno dolazi jedan izduženi strmi vapnenački prelaz, koji se poput kakve stepenice pruža sve od mjesta Klobuk na sjeverozapadu pa do grada Čapljine na jugoistoku. Ovaj reljefni oblik nosi stručni naziv Klobučka navlaka, a ponegdje i Klobučki rasjed, jer je geološki gledajući riječ o izduženom rasjedu duž kojeg se sjeverni dio terena navukao na južni ili pak južni podvukao pod sjeverni. Ovaj rasjed je dosta važan u pogledu omogućavanja vodonapajanja i dijelom vodoopskrbe jer se ispod njega uzduž gotovo cijelog rasjeda, javljaju brojni kako veći tako i manji izvori i vrela. Svojom prirodnom tj. geomorfološkom atraktivnošću posebno plijeni lokacija oko izvora rijeke Studenčice, gdje se pod vrlo strmim kutem izdižu sivi vapnovito-laporoviti ravni slojevi eocenskih stijena iznad kojih su dobro okršeni bijeli kredni vapnenci. Značajno je kako se u ovim nagnutim mekšim laporovitim slojevima, koji se pružaju odmah iznad ceste, mogu pronaći brojni eocenski fosili, i to najviše školjke i puževi. Osim fosilifernih naslaga na ovom mjestu nalaze se stare, obnovljene mlinice, iznad kojih se u stijeni nalazi jedan manji špiljski otvor, koji se međutim, prema navodima mještana, nastavlja u duži pećinski kanal s prisustvom vode, koji nesumnjivo ukazuje na potrebitost njegovog speleološkog istraživanja u budućnosti.

Slika 29. Pogled na strmo nagnute ravne slojeve iznad izvora Studenčice

GEOZOOLOGIJA- Stari boksitni kop i velika sova ušara (Bubo bubo)

2011-01-25T05:15:00.000-08:00

Slika 1. Hrastova prašuma jugazapadno od Dobrog Sela

Slika 2.Pogled na jednu od strmih okomitih vapnenačkih ploha uz rub boksitnog kopa

Osim ranije opisane broćanske zimzelene mediteranske šume zelenike, na suprotnom kraju Brotnja na sjeveroistoku jugozapadno od sela Dobro Selo, dosta udaljeno od bilo kakve asfaltirane ceste ili kuće, nalazi se prava pravcata hrastova prašuma (slika 1). Ovo mjesto, uglavnom poznato rijetkim lovcima, ili najbližim žiteljima, sadrži jedan dosta stari boksitni kop, ako ne i najstariji u Brotnju jer prema nekim saznanjima ovdje se rudarilo dosta i prije 2.svj.rata (slika 3).

Slika 3. Pogled na izduženi boksitni kop sa strmim ravnim vapnenačkim plohama

Ono što je specifično u ovom površinskom kopu tj. velikoj izduženoj rupi usred guste šume jesu vrlo zanimljive i fascinantne mjestimično skroz okomite plohe vapnenca visine i do 30m (slika 2) koje uz rubove ove rupe izgledaju poput velikih megalitskih zidova. Prvim posjetom ovom lokalitetu za vrijeme zapažanja i divljenja ovih stijenskih formi, iznad cijelog kopa najedanput je preletjela ogromna ptica koja je bila u prvi mah neprepoznatljiva. Međutim smirenim kretnjama i polaganim približavanjem uspio sam zapaziti kako je riječ o ogromnom, u ovim našim krajevima dosad neviđenom primjerku, sove ušare (Bubo bubo). Njenim mjestimičnim neposrednim preletom i snimanjem aparatom za vrijeme stajanja na vrhu drveta (slika 4) udaljenog 100-injak m.dala se pretpostaviti njena visina od preko 70cm do možda i 1m. Osim jake impresije veličinom i samom pojavom ovakve rijetke životinje, jako zanimljivo jest njeno glasanje koje podsjeća te je gotovo identično ljudskom glasanju na način kreveljenja.

Slika 4. Zoomirani snimak velike ušare na vrhu udaljenog drveta

Nakon gotovo dvije godine ponovnim drugim posjetom ovoj lokaciji opet je zamijećen vjerojatno isti primjerak ove ptice. Malo dužim promatranjem daje se naslutiti kako je ova naizgled velika i opasna ptica jedna jako plaha životinja, kojoj svaka blizina pa i jedne ljudske osobe smeta te automatski biva vrlo preplašena i uznemirena. Zbog toga večinom ove vrste velikih sova nalaze staništa i žive unutar gustih šuma dosta udaljenim od naselja. Kako su ovakve šume, poput ove, sve rijeđa i rijeđa pojava, usljed sve masovnijeg prodora u njih bilo radi krčenja, bilo radi gradnje, bilo radi lova ili sl.ovakva mjesta i njihove biljne i životinjske zajednice nužno je sačuvati.

GEOLOŠKA KARTA HERCEGOVINE

2011-01-24T05:59:00.000-08:00

Općenito o geologiji i stijenama Hercegovine:

Na samom početku ovog bloga upoznat ćemo se s geološkim osobinama područja Hercegovine, tj. kakve su stijene prisutne u Hercegovini i kakve karakteristike imaju. Za sami početak priložena je geološka karta dijela Hercegovine i to najviše središnjeg dijela a karta je isječak iz geološke karte BiH mjerila 1:300 000 ( ČIČIĆ, 2002). Na karti se jasno vidi dominacija zelenih nijansi koje označavaju stijene mezozojske i to kredne starosti, dok su plave boje također stijene mezozoika - jure, a narandžaste crvene i smeđe stijene mlađe kenozojske starosti i to paleogena i neogena. Bijela boja su najmlađe tzv.kvartarne tvorevine ili nanosi a nalaze se uglavnom unutar polja i riječnih dolina. Sve ove stijene spadaju u sedimentne stijene, te stoga možemo zaključiti da je gotovo cijela Hercegovina građena od sedimentnih stijena i naslaga. Zbog čega je ovo važno što će se vidjeti u nastavku bloga, pa zbog toga što se fosili gotovo isključivo pronalaze u sedimentnim tipovima stijena, te je time Hercegovina na jedan način ogroman potencijalni poligon za pronalaženje fosila.

PEĆINA VJETRENICA - speleogeološki potencijal Hercegovine

2011-01-24T00:37:00.000-08:00

PEĆINA VJETRENICA kod Ravnog - jugoistočna Hercegovina

Uz krajnji jugozapadni rub Popovog polja južno od sela Ravno nalazi se mali ulaz u vrlo veliki podzemni kompleks tj.labirint poznatiji pod nazivom pećina Vjetrenica. Sami naziv Vjetrenica potječe od dosta jakog vjetra koji struji iz pećine i to iz njenog ulaza prema vani. Samo ovaj prirodni efekt zna biti tako zanimljiv da recimo u ljetnim mjesecima npr.u 8 mj.kad je temperatura zraka vani blizu 40 stupnjeva u maloj zoni ispred ulaza u pećinu toliko vjetrovito da je samo za stajanje ispred neophodna jakna ili podeblja majica dugih rukava. Dok, već za sami obilazak špilje je zaista neophodna odjeća dugih rukava kao i kaciga, ukoliko se posjetitelj želi osjećati normalno i sigurno. Špilja Vjetrenica zaista ima dugu povijest, no ipak još nije istražena do kraja. Za ne tako davnog posjeta špilji, ljeto 2010, turistički vodič nam je pokazao ulaz u jedan kanal dosta ispod razine glavnog kanala, a koji vodi u sjevernom smjeru ispod Popova polja, potpuno suprotno od pružanja glavnog i ostalih dužih kanala. Kako nam je rečeno istraživanja oblika i pružanja tog kanala se tek nastavljaju. Osim ovog u špilji postoji drugi veliki potencijal koji je tek djelomično istražen, a to je paleontološki potencijal, tj.sadržaj. Sazad su najznačajniji otkriveni fosili leoparda, i to cjeloviti skelet, zatim ostaci špiljskog medvjeda Ursus spelaeus, kao i pojedine fosilne kosti pećinske hijene, vuka, kozoroga i dr. Pri ovome je značajno spomenuti kako je upravo najvrjedniji nalaz cijelovitog kostura leoparda pronađen 1968.god. što ukazuje na daljnju potrebitost detaljnijeg paleontološkog istraživanja ove špilje. Sve detaljnije informacije kao i opis ove špilje možete naći na http://www.vjetrenica.com/ ili http://www.vjetrenica.ba/

BOTANIKA; Biljka Zelenika (Phillyrea latifolia) na području Čitluka

2011-01-21T00:16:00.000-08:00

ZAŠTITIMO STABLA ZELENIKE - Phillyrea latifolia
Drvo latinskog naziva Phillyrea latifolia ili u našem narodu poznatije kao ZELENIKA, predstavlja pravu botaničku dragocijenost Brotnja. Ova biljka koja je već na granici ugroženosti, tipičan je predstavnik mediteranske vazdazelene vegetacije, bliski je srodnik masline i njena staništa su uglavnom uz more i priobalje i to od srednje i južne Dalmacije prema Grčkoj. U opisima ove biljke stoji kako je njen rast uglavnom oko 1 m, listovi mali tvrdi kožasti sjajno zelene boje, a plodovi su male bobice. Pri tome je važno znati da su bobice otrovne, dok su listovi lijekoviti i nekad su se koristili protiv spriječavanja krvarenja, upala i sl. Nadalje, jedna jako bitna značajka jest da ova biljka može živjeti i 400 godina!

Slika 1. Područje šume zelenike u sjeverozapadnom dijelu Brotnja (ružičasti okvir)

Zbog čega je ona dragocijena i vrlo vrijedna biljka Brotnja, pa zbog toga što u manjem sjeverozapadnom dijelu Brotnja zelenika čini jednu pravu šumu, čak i mini prašumu. Na ovom lokalitetu postoje i stabla zelenike visoka i preko 5,6 metara, posebice u dijelovima udaljenijim od ceste Međugorje-Široki Brijeg i kuća u selu Gornji Hamzići. U zadnje vrijeme ova stabla sve se više uništavaju tj.krče, što dovodi do trajnog uništavanja ove lijepe biljke, posebice zbog adaptacije zelenike u specifičnim rijetkim staništima i područjima Brotnja pa i cijele južne Hercegovine. Pojava ovako guste naseobine biljke zelenike u moglo bi se reći krajnjem graničnom kontinentalnom području ukazuje na potrebitost očuvanja njenog staništa. Ovakva gustoća i dominacija zelenike na ovom dijelu Brotnja (slika1) najvjerojatnije je uzrokovana jednim reljefno savršeno zaštićenim prostorom od bure sa sjevernih strana stmim padinama brda Ozren, geološko pedološkim pogodnim suspstratom i velikom osunčanošću. Biljka zelenika osim ovog, vrlo je cijenjena u hortikulturi u mediteranskim gradovima radi svoje velike otpornosti i pogodnosti oblikovanja krošnje (slika 2).

PALEONTOLOGIJA; fosili Gradnića kod Čitluka_srednji eocen

2011-01-20T11:15:00.000-08:00

EOCENSKI FOSILI ČITLUKA - 2.dio. LOKALITET GRADNIĆI

Lokalitet tj.nalazište Gradnići nalazi se oko 1 km istočno od naselja Čitluk. Ovdje se nalazi jedan napušteni ogromni boksitni površinski kop u kojem se može u vertikalnom slijedu preko 50m pratiti razvoj fosilifernih srednjoeocenskih laporovito-pjeskovitih sedimenata. Dimenzijama je ovo najveći otvoreni kop na cijelom području Čitluka, te kao takav na svojevrstan način predstavlja doslovce otvorenu geološku knjigu razvoja eocena u krovini eksploatiranog boksita. Osnovna karakteristika ovdje pronađenih fosila jest vrlo velika bioraznolikost. Pri tome je u donjim serijama sedimenata prisutna fosilna fauna i fosilno biljno trunje, pa čak i tanki ugljeni proslojak koji ukazuju na jedan mirni vodeni plitkomorski okoliš s nešto sniženim udjelom kisika i soli, dok se prema gore povećava udio fosila karakterističnih za pravi morski topliji okoliš s više kisika i soli. Na slici gore prikazan je samo dio pronađenih fosila, gdje su vrste Lucina saxorum, Cytherea rhomboidea, Miltha bovensis i Diastoma costellatum prisutne u donjim serijama, a ostale vrste u gornjim serijama. Kolonijalni koralji Stylomadrepora madreporacea i Columactinastrea cf. rennensis, kao i solitarni koralji Pattalophyllia dalmatina i Chevalieriphillya costata jasni su pokazatelji pravog plitkomorskog okoliša s prosječnom temperaturom vode iznad 18 st.C. Zanimljivo je da solitarni koralj Stephanosmilia d'achiardi dolazi unutar središnjeg debljeg sloja, s obiljem primjeraka a ispod i iznad gotovo nedostaju.

Lokaltitet Gradnići u paleontološkom smislu sigurno predstavlja jedno od najznačajnih mjesta za bilo kakvo buduće proučavanje eocenskih fosila i sedimenata. Gotovo svaki posjetitelj ovog lokaliteta samo malo oštrijim pogledom može pronaći neki od fosila jer su gotovo sve stijene s fosilima nakon eksploatacije boksita odložene odmah uz i okolo jame. Kako je brojnost različitih vrsta fosila ovdje velika moguć je daljnji pronalazak nekih potpuno drugačijih oblika ili vrsta fosila.

ARHEOLOGIJA; Iliri na području Čitluka

2011-01-20T06:23:00.000-08:00

PRABROTNJACI, PRAHERCEGOVCI - ILIRI - 6. - 1. ST.PR.KR. -- A MOŽDA I RANIJE ?

Slika1. Aviosnimak najveće ilirske gradine u Brotnju na brdu Zoljevac kod Gornjih Kručevića (obratite pozornost na dužinu bedema gradine nasprem vidljivih današnjih kuća u donjem lijevom dijelu slike )

Tko su bili prvi prastanovnici Brotnja, tj.Hercegovine, a koji su ostavili danas nama jasne tragove svojeg postojanja ovdje u Hercegovini. Svakako i nesumnjivo to su bili ljudi, plemena i narodi široko poznatog naziva ILIRI. Ovi ljudi, kao i sva njihova ostavština na ovim prostorima a posebice na prostoru Brotnja predstavljaju jednu pravu misteriju i zagonetku. Prošlogodišnjim amatersko arheološkim istraživanjem, na osnovu visokorezolucijskih aviosnimaka Brotnja, zatim odlaskom i obilaskom samih lokacija, utvrđeno je da na području općine Čitluk postoji najmanje 13 ilirskih utvrda, bedema, gradina, možda i gradova, jako velikih dimenzija i površina prostiranja. Ova ilirska prava utvrđena naselja razmještena su po cijelom Brotnju, a dimenzijama i dužinom bedema najveća ilirska gradina nalazi se sjeverozap.od mjesta Kručevići na brdašcu Zoljevac (slika1). Smještena je na jako nepristupačnom dijelu terena pa zbog toga nije ni istraživana. Prema vlastitim saznanjima i proučavanjem arheoloških podataka ova gradina se nigdje ne spominje. To upućuje na to kako nije stručno-arheološki uopće istražena. Od svih ovih gradina samo je par njih, arheološki istraženo i to ne u potpunosti. A uz ovo treba spomenuti kako sve ove gradine kao i one malo manje, imaju savršen položaj u reljefu, tako da su međusobno uvijek tri susjedne gradine vidljive i smještene u pravilnim rastojanjima. Između i okolo njih brojne su gomile ili manje gradine. Ovo sve ukazuje da su Iliri jako gusto naseljavali prostor Brotnja. Iliri i njihova brojna ostavštvina u Hercegovini svakako zaslužuju jednu posebnu pažnju te će u nastavku bloga biti još više osvrta na njih.

EOCENSKI FOSILI ČITLUKA - općenito

2011-01-20T05:33:00.000-08:00

FOSILI PODRUČJA ČITLUKA

Najviše pronađenih fosila koji se ovdje prikazuju je na širem području grada Čitluka (crveni okvir) u jugozapadnoj Hercegovini. Unatrag 15ak godina na ovom području u eocenskim sedimentima koji se nalaze u poljima i uz rubove polja Čerina, Čitluka, Gradnića, Krehin Gradca, Vionice, Potpolja, kao i u napuštenim boksitnim kopovima, pronađeno je vrlo mnogo fosila od čega najviše školjaka i puževa. Pored njih, pronađen je znatan broj fosila ježeva i koralja. Ovi fosili su najbrojniji, no ne i najznačajniji. Neizostavno je spomenuti pronalazak 2 fosilna nautilusa, tj.fosilizirane kućice glavonožaca roda nautilus, čiji je današnji predstavnik pravi živući fosil u Indijskom oceanu. Na lokalitetu Garišta u starom napuštenom boksitnom kopu i okolo pronađena je fosilna flora, tj.fosilne biljke, listovi pa čak i cvjetovi. Ova flora je vrlo značajna zbog toga što se na osnovu nje može rekonstruirati kakva je klima vladala na ovom području u srednjem Eocenu prije nekih 40-ak miliona godina, od kad datiraju stijene s ovom fosilnom florom. Uz značajnu fosilnu floru znakovit je pronalazak tragova kornjače, također u eocenskom sedimentu, na lokalitetu Pehari u Gornjem Velikom Ograđeniku. U zadnje vrijeme pokazuje se da nekoliko primjeraka malih zubićastih fosila pronađenih kod Čerina i u Potpolju najvjerojatnije pripadaju zubima izumrlih riba, tj.morskih pasa iz reda Pristiophoriformes poznatiji kao morski psi pilani čiji je prednji dio glave izdužen u obliku pile. I ovi fosili nađeni su u eocenskim sedimentima što sve govori kako je u razdoblju srednjeg eocena na širem području Čitluka bilo plitko toplo more s tropskim životinjama i okolnom vegetacijom uz obalu.O svim ovim vrijednim fosilima bit će svakako više riječi i prikaza u novijim postovima....

GEOMORFOLOGIJA ; potok Lukoć

2011-01-14T04:08:00.000-08:00

KANJON POTOKA LUKOĆ - jugoistočno od Ljubuškog

Vrlo zanimljiv geomorfološki fenomen Hercegovine, nalazi se ne tako daleko od mnogo poznatijeg geomorfološkog lokaliteta slapova Kravice nekih par km sjeveroistočno. Riječ je o jednom pravom mini - kanjonu, na svojevrstan način umanjena inačica Paklenice. Ovaj suhi kanjon, koji se od sjevera postepeno sve više produbljuje do doline Studenčice gdje mu visina doseže gotovo, možda i preko stotinjak metara, govori o nekada vrlo jakom bujičnom toku tad velike rijeke koja je uz pomoć jake tektonike i procesa okršavanja, izdubila ovakvu reljefnu dragu. Najvjerojatniji današnji primjer postanka i ovako opisanog vodenog toka, imamo sjeverozapadno od Širokog Brijega u kanjonu Ugrovače, gdje i dan danas od jeseni pa do početka ljeta rijeka Ugrovača doslovno izbije na krajnjem sjeveru kanjona i puni korito nizvodno. U slučaju pak kanjona Lukoća vjerojatno je se ne tako davno nekim jačim potresom tj.tektonikom stvorila nova pukotina kroz koju je tadašnji vodeni tok skrenuo te se visinom dosta spustio ispod sadasnjeg dna kanjona. Dokaz ovome je pronađeni ogromni blok vapnenačke stijene na dnu kanjona koji se odlomio s vrha i okrenuo, kao i mnogi veliki rasjedi i pukotine po cijelom kanjonu.

Svojim morfološki karakteristikama ovaj lokalitet ima idealne pretpostavke i potencijal za avanturističku, planinarsku ili neku drugu vrstu rute i staze, pogotovo što je tokom cijele godine kanjon suh a prilaz sa sjeverne strane u njega olakšan manjom visinom bokova. Pravoj avanturi prolaska kroz njega pridonosi postojanje velikih stepeničastih vertikalnih prelaza u dnu kanjona koji su nekad činili prave slapove.

EOCENSKI FOSILI ČITLUKA - uvod i geološka karta područja Čitluk

2011-01-12T06:08:00.000-08:00

EOCENSKI FOSILI ČITLUKA - 1.dio

Kao što je navedeno u prethodnom postu, najviše fosila pronađeno je u okolici Čitluka u srednjeeocenskim sedimentima. Najveći broj pripada mekušcima školjkama i puževima, zatim bodljikašima-ježincima i koraljima dok su ostale skupine fosilnih organizama pronalažene u rijeđem i manjem broju. Za početak prikaza čitlučkih fosila gore je dana geološka karta područja Čitluka koja je izrezana iz OGK 1:100000 list Metković ( Raić i Papeš, 1977).

CILJ I ZNAČAJ BLOGA

2011-01-12T02:44:00.000-08:00

Glavni cilj i značaj ovog bloga je promocija raznog prirodnog sadržaja Hercegovine, posebice iz Brotnja (šire područje Čitluka) i to prvenstveno geološko-paleontološkog sadržaja predstavljenog fosilnim pronalascima, zatim arheoleoških lokaliteta i pronalazaka, kao i drugih prirodnih zanimljivosti (biljke, životinje, krajolici itd.) Osnovna ideja i način je prezentacija putem fotografija i kraćeg opisnog teksta, čime se svakom čitatelju omogućava uvid i spoznaju o nekim zanimljivostima i otkrićima s ovih prostora, bez obzira na to da li je i koliko znanstveno stručno istraženo. Na ovaj moglo bi se reći pozitivan način iskorištavanja mogućnosti interneta, pokazuje se i ukazuje na to kako je definitivno nastupilo vrijeme u kojem je svaki oblik novih otkrića, posebice onih prirodnih dostupan i treba biti dostupan svakom onom čitatelju i osobi koji ima želju i interes saznati nešto. Ukratko rečeno - znanje i znanost su svakoj osobi na planeti dostupni u istoj mjeri. Ovdje (na ovom blogu) se pruža mogućnost svakom čitatelju koji ima ili zna za bilo kakav zanimljiv prirodni pronalazak ( fosili, kristali, špilje, biljke, životinje, specifični krajolici ..i sl.) na području Hercegovine, objavljivanje putem prezentacije fotografija pronalaska i otkrića. Na ovaj način takav pronalazak postaje dostupan svima i omogućava se njegovo određivanje, a s druge strane ostaje u rukama pronalazača ili pak na mjestu gdje već jest. Cijela Hercegovina, od Buškog Blata na sjeverozapadu pa sve do Trebinja na jugoistoku prepuna je raznih vrlo vrijednih i značajnih prirodnih sadržaja, čiji se samo jedan dio prezentira na ovom portalu....