Kako je iznimno značajnim nedavnim otkrićem velikih zubi praslona iz familije Gomphotheriidae tj.gomfoteriida pokraj Tomislavgrada potvrđeno i pokazano postojanje ovih velikih izumrlih predaka slonova na ovim prostorima - otvoren je i potencijal pronalaska ovih ali i drugih životinja u ostalim dijelovima Hercegovine na kojima ima sedimenata ili stijena istovjetne starosti tj.stratigrafije kao na ovom nalazištu praslona kod Tomislavgrada. Prema dosadašnjim utvrđenim i spoznatim činjenicama za gomfoterije - vremenski period njihove dominacije u Europi jest miocen i manji dio pliocena. Ako nađemo i promotrimo geološku kartu Hercegovine, lako možemo vidjeti da miocena ima u gotovo svim dijelovima Hercegovine pri čemu ga najviše ima u sjeverozapadnom dijelu u Duvanjskom i Livanjskom polju. Miocenske i često pliocenske naslage pojavljuju se osim ovdje i u drugim hercegovačkim područjima i to uglavnom u nizinskim i poljskim dijelovima. I upravo je prije nekih mjesec dana (autor) u naslagama gornjeg miocena i donjeg pliocena u jednom malom polju kod sela Gradnići u općini Čitluk - pronađen jedan mali zub koji je na osnovu svoje tipične morfologije prepoznat kao zub malog praslona također iz familije Gomphotheriidae i najvjerojatnije vrste Gomphotherium angustidens.
Slika 1. Mjesto pronalaska zuba praslona u Gradnićima.
Slike 2,3,4 i 5. Pronađeni mali zub od mogućeg mladunca gomfoterija.
Kao što se vidi iz priloženih slika, dimenzije pronađenog zuba su dosta male - dužina oko 3ipo cm - što bi ukazivalo na to da je riječ o jednoj sasvim mladoj jedinki praslona tj.mladunčetu. Da bi se moglo radit o zubu mladunca roda Gomphotherium i to 3.juvenilnom molaru - vrste Gomphotherium angustidens, iz Zagreba je poslano priopćenje od eminentnog hrvatskog paleontologa Jakova Radovčića. Prilikom daljnjeg istraživanja na lokalitetu Gradnići u samoj blizini pronađenog zuba u zemljanom zasjeku neposredno ispod površine pronađen je još jedan zub ali recentni ili subrecentni zub konja. Ovo govori kako je stratigrafija ovog lokaliteta vrlo složena jer se miješaju recentna i fosilna tla na vrlo malom prostoru te bi se u budućem nastavku istraživanja trebalo dosta voditi računa o ovome. Ovoj kompleksnosti u stratigrafiji nalazišta pridonosi i vrlo često izbijanje ugljenih izdanaka na površini terena gotovo na svakih nekoliko metara udaljenosti. Tako da je na ovom lokalitetu moguće pronaći ostatke recentnih tj.današnjih zajedno s ostacima pretpovijesnih izumrlih životinja.
Slike 6,7 i 8. Izgled i karakteristike ugljena prisutnog na lokaciji pronalaska fosila.
Ugljen koji se ovdje pojavljuje ima vrlo zanimljive osobine od kojih je najizraženija njegova vrlo uočljiva drvenasta struktura. Tako se u ugljenoj masi ili na ugljenim izdancima mogu jasno vidjeti i izdvojiti dijelovi stabla i drveta koji su zadržali gotovo nekadašnji izgled. Pojedini primjerci kao na slici 8.gore, sačuvali su čak i miris stabla - što daje jedan impresivan osjećaj spoznaje da mirišete miris stabla starog nekoliko miliona godina. Ovakav ugljen osim ovog ukazuje na to kako se u ovom dijelu gradnićkog polja prije nekoliko miliona godina nalazila jedna manja močvara ili jezerce okruženo vrlo gustom šumom s velikim učešćem drvenaste flore. Nalaz zuba dalje nam govori da je osim biljnog okolo močvare kao i u njoj bio prisutan i životinjski svijet od kojeg su dosad otkriveni praslonovi - koji su vjerojatno dolazili u pliće močvarne dijelove te sa svojim donjim kljovama tražili hranu. Možda je tako, prilikom jedne posjete manje skupine praslonova gomfoterija jedno sasvim malo mladunče postalo žrtva neke pretpovijesne mačke ili krokodila koji su u vrijeme miocena također obitavali u ovim močvarama, i čiji su fosili već pronađeni u nekim miocenskim naslagama u drugim dijelovima BiH, te u Hrvatskoj i Srbiji.
Slika 9. Mladunče praslona u skupini sa odraslim praslonovima.
Slike 10 i 11. Izgledi nekih zuba gomfoterija na internetu.
Slika 12. Evolutivno - filogenetsko stablo razvoja današnjih slonova.
U nekoliko prijašnjih postova pisali smo i navodili lokalitet Gradnići kao jedno od najvećih nalazišta fosila u čitavom Brotnju, tj regiji Čitluka - pri čemu je riječ bila o eocenskim točnije srednjeeocenskim fosilima plitkomorskih organizama: školjki, puževa, koralja, ježinaca itd. Nakon ovog pronalaska fosila praslona iz miocena odmah u neposrednoj blizini nalazišta navedenih eocenskih fosila - Gradnići ne samo da dobivaju još veći geološko-paleontološki značaj za općinu Čitluk i Brotnjo, već svakako zaslužuju od mjerodavnih gradskih i općinskih vlasti jednu svojevrsnu konzervaciju, zaštitu i promidžbu u okviru kulture i vlastite prirodne baštine. Zaštita ovog dijela gradnićkog polja je osim ovog potrebita i radi - sve brojnijeg 'divljeg' kopanja ugljena od strane pojedinaca što je već dovelo u velikoj mjeri do raskopavanja i narušavanja prvobitnog prirodnog izgleda i reljefa u ovom dijelu Brotnja.
Nema komentara:
Objavi komentar