PALEONTOLOGIJA: FOSIL PRASLON(IĆ)A I U GRADNIĆIMA KOD ČITLUKA

GRADNIĆI kod ČITLUKA - NOVO HERCEGOVAČKO STANIŠTE PRASLONOVA;

Kako je iznimno značajnim nedavnim otkrićem velikih zubi praslona iz familije Gomphotheriidae tj.gomfoteriida pokraj Tomislavgrada potvrđeno i pokazano postojanje ovih velikih izumrlih predaka slonova na ovim prostorima - otvoren je i potencijal pronalaska ovih ali i drugih životinja u ostalim dijelovima Hercegovine na kojima ima sedimenata ili stijena istovjetne starosti tj.stratigrafije kao na ovom nalazištu praslona kod Tomislavgrada. Prema dosadašnjim utvrđenim i spoznatim činjenicama za gomfoterije - vremenski period njihove dominacije u Europi jest miocen i manji dio pliocena. Ako nađemo i promotrimo geološku kartu Hercegovine, lako možemo vidjeti da miocena ima u gotovo svim dijelovima Hercegovine pri čemu ga najviše ima u sjeverozapadnom dijelu u Duvanjskom i Livanjskom polju. Miocenske i često pliocenske naslage pojavljuju se osim ovdje i u drugim hercegovačkim područjima i to uglavnom u nizinskim i poljskim dijelovima. I upravo je prije nekih mjesec dana (autor) u naslagama gornjeg miocena i donjeg pliocena u jednom malom polju kod sela Gradnići u općini Čitluk - pronađen jedan mali zub koji je na osnovu svoje tipične morfologije prepoznat kao zub malog praslona također iz familije Gomphotheriidae i najvjerojatnije vrste Gomphotherium angustidens.

Slika 1. Mjesto pronalaska zuba praslona u Gradnićima.

Slike 2,3,4 i 5. Pronađeni mali zub od mogućeg mladunca gomfoterija.

Kao što se vidi iz priloženih slika, dimenzije pronađenog zuba su dosta male - dužina oko 3ipo cm - što bi ukazivalo na to da je riječ o jednoj sasvim mladoj jedinki praslona tj.mladunčetu. Da bi se moglo radit o zubu mladunca roda Gomphotherium i to 3.juvenilnom molaru - vrste Gomphotherium angustidens, iz Zagreba je poslano priopćenje od eminentnog hrvatskog paleontologa Jakova Radovčića. Prilikom daljnjeg istraživanja na lokalitetu Gradnići u samoj blizini pronađenog zuba u zemljanom zasjeku neposredno ispod površine pronađen je još jedan zub ali recentni ili subrecentni zub konja. Ovo govori kako je stratigrafija ovog lokaliteta vrlo složena jer se miješaju recentna i fosilna tla na vrlo malom prostoru te bi se u budućem nastavku istraživanja trebalo dosta voditi računa o ovome. Ovoj kompleksnosti u stratigrafiji nalazišta pridonosi i vrlo često izbijanje ugljenih izdanaka na površini terena gotovo na svakih nekoliko metara udaljenosti. Tako da je na ovom lokalitetu moguće  pronaći ostatke recentnih tj.današnjih zajedno s ostacima pretpovijesnih izumrlih životinja.

Slike 6,7 i 8. Izgled i karakteristike ugljena prisutnog na lokaciji pronalaska fosila.

Ugljen koji se ovdje pojavljuje ima vrlo zanimljive osobine od kojih je najizraženija njegova vrlo uočljiva drvenasta struktura. Tako se u ugljenoj masi ili na ugljenim izdancima mogu jasno vidjeti i izdvojiti dijelovi stabla i drveta koji su zadržali gotovo nekadašnji izgled. Pojedini primjerci kao na slici 8.gore, sačuvali su čak i miris stabla - što daje jedan impresivan osjećaj spoznaje da mirišete miris stabla starog nekoliko miliona godina. Ovakav ugljen osim ovog ukazuje na to kako se u ovom dijelu gradnićkog polja prije nekoliko miliona godina nalazila jedna manja močvara ili jezerce okruženo vrlo gustom šumom s velikim učešćem drvenaste flore. Nalaz zuba dalje nam govori da je osim biljnog okolo močvare kao i u njoj bio prisutan i životinjski svijet od kojeg su dosad otkriveni praslonovi - koji su vjerojatno dolazili u pliće močvarne dijelove te sa svojim donjim kljovama tražili hranu. Možda je tako, prilikom jedne posjete manje skupine praslonova gomfoterija jedno sasvim malo mladunče postalo žrtva neke pretpovijesne mačke ili krokodila koji su u vrijeme miocena također obitavali u ovim močvarama, i čiji su fosili već pronađeni u nekim miocenskim naslagama u drugim dijelovima BiH, te u Hrvatskoj i Srbiji.

                                      

Slika 9. Mladunče praslona u skupini sa odraslim praslonovima.

Slike 10 i 11. Izgledi nekih zuba gomfoterija na internetu.

Slika 12. Evolutivno - filogenetsko stablo razvoja današnjih slonova.

U nekoliko prijašnjih postova pisali smo i navodili lokalitet Gradnići kao jedno od najvećih nalazišta fosila u čitavom Brotnju, tj regiji Čitluka - pri čemu je riječ bila o eocenskim točnije srednjeeocenskim fosilima plitkomorskih organizama: školjki, puževa, koralja, ježinaca itd. Nakon ovog pronalaska fosila praslona iz miocena odmah u neposrednoj blizini nalazišta navedenih eocenskih fosila - Gradnići ne samo da dobivaju još veći geološko-paleontološki značaj za općinu Čitluk i Brotnjo, već svakako zaslužuju od mjerodavnih gradskih i općinskih vlasti jednu svojevrsnu konzervaciju, zaštitu i promidžbu u okviru kulture i vlastite prirodne baštine. Zaštita ovog dijela gradnićkog polja je osim ovog potrebita i radi - sve brojnijeg 'divljeg' kopanja ugljena od strane pojedinaca što je već dovelo u velikoj mjeri do raskopavanja i narušavanja prvobitnog prirodnog izgleda i reljefa u ovom dijelu Brotnja.

PALEONTOLOGIJA; PRVORAZREDNO OTKRIĆE ZUBI PRASLONA POKRAJ TOMISLAVGRADA ( DUVNO) !!

SENZACIONALNO: ZUBI PRASLONOVA (GOMPHOTERIUM-a ?) U TOMISLAVGRADU (DUVNU);

U svijetlu svih ranijih ali i recentnijih paleontoloških događanja i otkrića ne samo u okviru BiH, već i čitave regije MOŽE SE IZDVOJITI VIJEST O PRONALASKU ZUBI PRASLONA na nalazištu u blizini Tomislavgrada u Bosni i Hercegovini. Ova vijest je gotovo brzinom svjetlosti osvanula na većini internetskih portala kao i u pojedinim novinama.

Zahvaljujući Vinku Ljubasu - čovjeku koji je ove vrijedne okamine pronašao - U sve svjetske udžbenike i svjetsku znanost - upisuje se podatak - DA SU VRSTE GIGANTSKIH PREDAKA SLONOVA - najvjerojatnije roda Gomphoterium - ŽIVJELE NA PROSTORU TOMISLAVGRADA U RAZDOBLJU MIOCENA.  O čemu se radi ?;

Slike 1,2,3 i 4. Pronađena tri zuba praslona kod Tomislavgrada ( Večernji list)

Na slikama gore (preuzeto iz Vecernjeg lista) prikazani su pronađeni fosilni zubi pri čemu se jasno vidi njihova dimenzionalnost i oblik. Grubom procjenom na osnovu ovih fotografija pretpostavlja se dužina ovih zubi od 90 - 120 mm, te 40 - 50 mm širina. Ovaj oblik zubi s konusastim odvojenim ispupčenjima koji su smješteni u 2 reda uzduž zuba - karakterističan je upravo za predstavnike predaka slonova iz razdoblja miocena u periodu od 25 do 7 miliona godina u prošlost. Najkarakterističniji miocenski oblici praslonova iz reda Proboscidea/ proboscidi su rodovi Gomphotherium, Tetralophodon, Deinotherium i dr. Potrebito je reći i napomenuti - da se predstavnici roda Mammut tj mamuti tek kasnije pojavljuju od pliocena, a većina nađenih fosila mamuta je iz pleistocena što je mlađe od 2 mil.god. Kako ovi zubi pronađeni kod Tomislavgrada najizglednije po morfologiji pripadaju familiji Gomphotheriidae tj.nekom rodu iz ove familije- najvjerojatnije rodu Gomphotherium ili rodu Tetralophodon - ne bi se trebali zamijenjivati ni svrstavati u mamute koji su se javili mnogo mnogo kasnije.

Slika 5. Duvanjsko polje u razdoblju miocena s tadašnjim životinjama.

Slika 6. Skupina praslonova - uvećano iz prethodne slike.

Da bi spoznali kako su se ovakvi fosili mogli pronaći na području Tomislavgrada - moramo malo sagledati neke geološke i paleontološke činjenice. Jedna od njih je vezana za vrstu stijena u kojima se mogu pronaći fosili, a druga za geološko razdoblje - tj.starost tih istih stijena. Period koji je već naveden vezan za ove fosile jest miocen. Na području cijelog Duvanjskog polja miocenske stijene i naslage su vrlo raširene - tako da teoretski nije neočekivano pronaći neke ostatke karakterističnih životinja iz tog vremena. No jedna činjenica olakšava - razumijevanje i metodu pronalaska fosila - pogotovo - fosila sisavaca. To je okoliš u kojem su ove životinje živjele. Gledajući danas npr.tropska ili sutropska afrička, azijska ili američka područja možemo uvidjet da se najbogatiji biljni i životinjski raznovrstan život odvija najviše uz močvarna, jezerska i riječna područja. Ovdje možemo posebno izdvojiti močvarna područja - jer upravo kroz dugo geološko vrijeme na područjima močvara se stvaraju najveće količine danas svima poznate vrste stijene - UGLJEN.  I kad dalje gledamo - vidimo da se upravo miocenske naslage u kojima ima ugljena nalaze ne samo na području Tomislavgrada, već i Livna, Mostara, Sinja, Bugojna, Kaknja, Tuzle, Gacka itd. Time se otvara pravi eldorado u potencijalnosti i svih ovih područja u BiH u kojima se zasigurno mogu naći slični fosilni nalazi zuba praslonova, ali ne samo njih već i fosila drugih miocenskih sisavaca kao što su antilope, prasvinje, prakonji, divlje mačke, pranosorozi itd. (vidi sl.5.). Nalaze fosilnih zubi od sisavaca kao što su ovi pronađeni u TG-u ćemo uglavnom naći u sedimentima, zemlji ili glinama gdje ima ugljena, dok ćemo recimo fosilne školjke, puževe ili fosile riba naći u svijetlijim laporima, pješčenjacima, pločastim vapnencima i svim onim sedimentima koji su taloženi ispod razine vode u jezerima ili morima.

Ipak, fosilne ostatke kralježnjaka puno je teže pronaći, pa se stoga svaki ovakav nalaz treba s pravom svrstati u nacionalno prirodno bogatstvo ili baštinu. Čin pronalazača Vinka Ljubasa, u kojem je fosilni pronalazak pokazan i objavljen javnosti i struki- primjer je i svima ostalima koji su možda pronašli ili budu pronašli neke zanimljive fosile - jer - se samo na takav način - može doprinjeti znanju i spoznaji ne samo stručne već i običn e javnosti. Suprotan način u kojem bi npr.neki pojedinac bilo laik bilo istraživač svoj pronalazak spremio u svoju kuću ili privatnu kolekciju te ga ne bi nikome pokazivao niti objavio - bi bio način koji ne bi koristio niti toj osobi a pogotovo znanosti i lokalnom značaju. Zašto ? Zbog toga što nitko ni od običnih ljudi a niti od stručnjaka ne bi mogao vidjeti i saznati što je to pronađeno a time niti otkriti o čemu se radi, dok u isto vrijeme ni osoba pronalazač ne bi imala pojma što je to pronašla.