Dobrodošli u novi internet blog o prirodnoj i arheološkoj baštini na području Hercegovine

Uređivanje i objavljivanje ovog portala rezultat je općenitog nedostatka medijskih i internetskih prostora koji se bave isključivo opisom prirodne i arheološke baštine (fosili, minerali, kristali, biljke, životinje, arheološki nalazi i slično) vezano za prostore Bosne i Hercegovine, a posebice Hercegovine. Stoga, je ovaj portal namijenjen ponajvise svim ljubiteljima prirode, prirodoslovcima, arheolozima, geolozima, biolozima, geografima, kao i svima onima koji se kroz hobi ili iz proste znatiželje interesiraju za prirodne i arheološke zanimljivosti.









Mr.sc. Goran Glamuzina, dipl.ing.geologije































































































subota, 29. siječnja 2011.

TURIZAM I GEOMORFOLOGIJA - 1.dio_jugozapadna Hercegovina

Geoturistički potencijali južne Hercegovine

Slika 1. Satelitski (GoogleEarth) prikaz donje ili niske Hercegovine - južno od crvene linije

Sredozemna područja su možemo slobodno reći  jedna od najatraktivnijih i najpoželjnijih turističkih destinacija u cijelom svijetu. Uzrok tome jest najvećim dijelom spoj njihove povijesne ostavštine, mediteranske klime i krškog krajolika sa specifičnim reljefom i biljkama. Svi ovi navedeni faktori prisutni su i u dijelu Bosne i Hercegovine koji se prostire južno ispod linije pružanja od Posušja na zapadu preko Mostara pa sve do iznad Trebinja na jugoistoku (slika 1). Ovaj dio često se i naziva donjom ili niskom Hercegovinom, i nesumnjivo je upravo ovaj dio turistički najatraktivniji dio Bosne i Hercegovine. Turistički segment, koji se na neki način tek počinje razvijati, jednostavno je nedjeljiv i nužno povezan sa prisutnom prirodnom i arheološkom baštinom. Samim time ukazuje se na potrebitost još većeg dodatnog povezivanja i iskorištavanja svakog prirodno-povijesnog blaga Hercegovine u turističke svrhe. Jedan dio takve prirodne baštine koji će se u nastavku ukratko opisat jesu specifični krški krajolici, reljefni oblici i neke pojave u južnijem dijelu Hercegovine. Svi ovi lokaliteti karakterizirani su blažom klimom, mediteranskom ili submediteranskom koja čini ove lokalitete pristupačnima i ugodnima za obilazak gotovo cijeli dio godine.U nastavku slijedi njihov prikaz idući od sjeverozapada prema jugoistoku:

1. Kanjon rijeke Ugrovače _sjeverozapadno od Širokog Brijega (slike 2 i 3)
Fantastični kanjon koji se  prema sjeverozapadu sve više ustrmljuje, presjecajući gotovo sve formacije krednih vapnenaca. Kao u kanjonu Paklenice kroz dno kanjona Ugrovače moguće je većim dijelom godine hodati jer rijeka Ugrovača ima samo rijetki povremeni tok u slučaju izrazito velikih voda (oborina). U i okolo kanjona postoje brojne speleološke pojave špilja i jama koje još nisu dovoljno istražene.

Slika 2.  Pogled na donji južni dio kanjona rijeke Ugrovače

Slika 3. Pogled prema dnu i strmom nastavku kanjona Ugrovače prema sjeverozapadu

2. Jezero Krenica _jugozapadno od Gruda (slika 4)
Ovo malo jezerce iz godine u godinu privlači sve više posjetitelja. Karakterističan je njegov ovalni rub, ali i još neutvrđena dubina ovog jezera zbog čega postoji pretpostavka da je voda u njemu povezana s podzemljem. Atraktivni izgled ovog jezera, poput kakvog tamno modrozelenog oka u polju, još se više zapaža na slikama iz zraka. Jezero ne presušuje nikada, te s toga ima jako velik potencijal u turističkom smislu, pogotovo tijekom vrućih ljetnih mjeseci kad pruža mogućnost kupanja i rashlađivanja u njemu.
Slika 4. Jezero Krenica kod Gruda

 3. Ravlića pećina i izvor Tihaljine(Trebižata) kod Peć-Mlina_jugozapadno od Gruda (slike 5,6,7 i 8)Fascinantna Ravlića pećina, koja nije toliko duga, ali ima vrlo prostranu i veliku prostoriju, najpoznatija je po vrlo bogatim arheološkim nalazima u njoj čiji je detaljniji opis na http://hr.wikipedia.org/wiki/Ravlića_Pećina.

Slika 5. Ispred ulaza u Ravlića pećinu

U neposrednoj blizini ove špilje ali visinski dosta niže ispod strmih jako nagnutih slojevitih vapnenaca, nalazi se pećina s vrelom iz kojeg izvire rijeka Tihaljina (Trebižat) i to s dosta velikom količinom vode. Ispred samog vrela ova velika količina vode se razlijeva u nekolika manjih kaskada koji dalje prolaze kroz ostatke starih mlinica. Svuda okolo rastu brojne smokve i drugo mediteransko bilje koje u kasno proljeće i ljeti svojim mirisima čine jednu specifičnu i osvježavajuću atmosferu, čiji doživljaj upotpunjuje preko stotinu metara visok okomiti luk vapnenačkih stijena.

Slika 6. Uređeni put prema izvoru Tihaljine podne visokih strmih vapnenačkih stijena

Slika 7. Ostaci mlinica i bistrozeleni vodeni tok

Slika 8. Modrozelena voda Tihaljine/Trebižata na ovom mjestu izbija tj.vrije iz pećine

4. Izvor Borak i kanjon Lištice_sjeverno od Širokog Brijega ( slike 9 i 10)
 Jedna od već dosta poznatih prirodnih hercegovačkih destinacija jest lokalitet Borak, gdje se nalazi izvor rijeke Lištice. Neposredna blizina grada Široki Brijeg omogućila je dosad već znatnije turističko-lokalno iskorištavanje ovog mjesta. No, potrebito je spomenuti kako je upravo svojim reljefnim oblicima najzanimljiviji i najfascinantniji dio neposredno sjeverno od samog izvora, gdje se nastavlja i produbljuje kanjon sa suhim prohodnim dnom. Još jedna zanimljivost ogleda su u okomitom križanju dva kanjona, odnosno duboke izdužene drage i to kanjona Lištice smjera sjeveristok-jugozapad i popriječne drage poznatije kao Dobrinjska draga u pravcu sjeverozapad istok, što se vrlo lako da zamijetiti na satelitskim snimkama.

Slika 9. Jesenji pejzaž uz cestu od centra Širokog Brijega prema vrelu Borak

Slika 10. Gotovo okomito ukrštanje dvije izdužene i duboke drage kanjona Lištice i Dobrinjske drage na satelitskom snimku

5. Područja rijeke Trebižat s većim slapištima ili bukovima (Koćuša, Baščina, Čeveljuša, Kravica, Željegošće, Božijak, Struge..)_ s pružanjem od Klobuka pa do Čapljine
 Rijeka Trebižat koja cijelim svojim tokom nosi 3 najupotrebljavanija imena Tihaljina, Mlade i Trebižat, sa svojim prirodnim oblicima i sadržajima predstavlja možda i najljepšu rijeku cijele Hercegovine. Duž cijelog toka ova rijeka sadrži brojne slapove, bukove, meandre kao i ujezerenja s manjim otocima. Karakter njezinog protoka koji se znatno smanjuje ljeti i tok kroz krški mediteranski dio BiH, pridonose sve većoj atraktivnosti u vidu brojnih kupališta s ugostiteljskim i drugim sadržajima. Svakako najpoznatiji lokalitet, i na regionalnoj razini, predstavljaju slapovi Kravice koji su geomorfološki spomenik prirode u Bosni i Hercegovini ( slike 11 i 12). No uz dosta poznate slapove Kravice ovdje vrijedi spomenuti ostala mjesta koja iz ljeta u ljeto bivaju sve posjećenija. Slapovi Koćuše, zapadno od Vitine ( slike 13 i 14), po količini vode možda su odmah iz slapova Kravice, te tek u zadnje vrijeme bilježe nešto značajnije posjećivanje. Zadnjih par godina (2008-2010) izuzetno atraktivno sve više postaje kupalište Baščine (slika 15), koje je osim svojih prirodnih značajki zanimljivo i po tome da se nalazi u neposrednoj blizini Gračina jednog od najvećih  arheoloških nalazišta rimskog perioda u BiH. Kupalište Čeveljuša stanovnicima šire regije grada Ljubuškog odavno je već poznato ( slika 16), a možda i omiljenije odredište zbog svog ugostiteljskog i sportsko-rekreacionog sadržaja. Slapovi Kravice svakako spadaju među najveći prirodni biser cijele BiH, koji kombinacijom veličanstvenog prirodnog izgleda, tople mediteranske klime sa blizinom svjetskog hodočasničkog mjesta Međugorja, iz godine u godinu čine ovo mjesto možda i najposjećenijom turističkom prirodnom destinacijom u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ništa manje atraktivan nije ni lokalitet Željegošće ili Mala Kravica, do kojeg se za 10ak minuta dolazi  pješke idući nizvodno od slapova Kravice  (slike 17 i 18). Moglo bi se reći da je ova lokacija u avanturističkom smislu još atraktivnija od slapova Kravice, jer se nalazi u netaknutom dijelu prirode bez ijedne građevine u blizini, a prirodnu fascinaciju čini jedno velike bistro modrozeleno jezero u koji se kroz jednu veliku ovalnu pukotinu u stijeni kao vodopad ulijeva velika količina vode. Za razliku od Željegošća, lokalitet Božjak je vrlo atraktivno (slike 19 i 20), već odavno poznato i dosta posjećeno kupalište koje mami svojim širim bukom ispod kojeg je ujezerenje te nekoliko  rukavaca kao i ušće riječice Studenčica. I ovdje kao i na Baščini, Čeveljuši i Kravici prisutan je ugostiteljski sadržaj, koji omogućava još izraženiju daljnju turističku privlačnost i posjećenost. I na posljetku nešto prije svojeg ušća u rijeku Neretvu u dijelu Čapljine imena Struge, nalazi se još jedno dosta uređeno i u turističkom smislu dosta potencijalno atraktivno ljetno odmorište.

Slika 11. Pogled na slapove Kravice za finog zimskog dana

Slika 12. Tipični prizor sredinom ljeta na ujezerenju ispod slapova Kravice

Slika 13. Pogled na slap Koćuša za vrijeme velikih voda

Slika 14. Pogled na Koćušu iz smjera jugoistoka

Slika 15. Pogled na tok Trebižata uzvodno na kupalištu Baščine

Slika 16. Tok Trebižata u periodu velikih voda na kupalištu Čeveljuša

Slika 17. Lokalitet Željegošće i pogled na buk tijekom kasnog proljeća

Slika 18. Ljetni pogled na veće ujezerenje ispod buka na Željegošću

Slika 19. Rano jesenji pogled na kupalište Božjak sa smjera juga


Slika 20. Nekoliko puta približen pogled od položaja iznad Božjaka prema slapovima Kravice (vidljvi na sredini slike)

6. Područje šire okolice mjesta Čitluk i Međugorje - Brotnjo
Međugorje kao jedno od najpoznatijih marijanskih svetišta u svijetu, pored duhovnog vida doživljaja i svrhe posjeta, nudi specifičan i fascinirajući krško-mediteranski doživljaj prirode. Mjesto Gospinog ukazanja i najvažnije posjetiteljsko-hodočasničke rute upravo su najviše povezani s ovdje prisutnom prirodom, jer te dvije najposjećenije lokacije u Međugorju se nalaze na dva brda, i to; mjesto ukazanja Podbrdo ( slika 21)na padinama brda Crnica, a mjesto Križevac s velikim Križem ( slika 22) nalazi se na samom vrhu istoimenog brda. Ovdje je najvažnije spomenuti kako upravo očuvanost i uređenost izvornog prirodnog krajolika ovih brda izaziva jedan osjećaj nemjerljivog unutarnjeg mira i sreće, koji se na ovakvim prirodnim mirnim mjestima posebno intezivira uz zvukove raznih ptica i mirisa mediteranskog bilja spojenog s mirisom bijelih okršenih vapnenačkih stijena. Uz Međugorje i njegov prirodni krajolik, može se reći kako cijela šira regija obližnjeg mjesta Čitluk (slike 24,25 i 26), poznatija kao Brotnjo, u svim svojim dijelovima nudi jedan fascinirajući prirodni pejzaž karakteriziran malim brdašcima, s mediteranskom vegetacijom i širokim otvorenim horizontom od istoka, preko juga sve do zapadnih obrisa Biokova i drugih hrvatskih planina.

Slika 21. Pogled na mjesto Gospinog ukazanja Podbrdo s vrha višeg brda Križevac

Slika 22. Pogled na veliki Križ na vrhu brda Križevac prema sjeveru

Slika 23. Pogled s vrha Križevca na omanje vapnenačko brdašce s ilirskom gradinom u smjeru zapada

Slika 24. Kasno proljetni pejzaž Brotnja, južno od sela Vionica

Slika 25. Pogled prema brdima iznad Međugorja od smjera sela Blizanci kod Čitluka

Slika 26. Brdašce Humac sa specifičnim bijelim zaobljenim stijenama i mediteranskom biljkom zelenikom na sjeverozapadu Brotnja kod sela Gornji Hamzići

 7. Dolina Neretve južno od Mostara (slike 27 i 28)
Posebno lijepi ugođaj rijeka Neretva čini na svom putu južno od Mostara pa do Čapljine, gdje strmo do 200-injak metara visine siječe kršku zaravan (plato) Brotnjo-Dubrave koja se pruža sve od Gruda na krajnjem sjeverozapadu pa do Stoca na jugoistoku. Uz cijeli tok Neretve u ovom dijelu Hercegovine nalaze se brojne male prirodne oaze s finim livadama visokim krošnjama raznog riječnog mediteranskog drveća, u kojima se gnijezde brojne zlatnožute vuge, ptice selice koje naseljavaju tropsko-sutropske krajeve. Pored specifično lijepih biljno-životinjskih asocijacija na ovom području prisutne su i brojne fluvio-krške i speleološke reljefne forme ispod strmih bočnih padina u dolini. Tako postoji dosta pećinskih ulaza, od kojih većina još nije dovoljno istražena, dok pak iz nekih otvora izlaze veće količine podzemne vode koje se koriste u vodozahvatne svrhe. I na kraju, moglo bi se reći, u turističkom smislu najatraktivnije mjesto na cijelom ovom području doline Neretve, nesumnjivo jest stari srednjovjekovni grad Počitelj, koji svojim smještajem na izrazito strmim vapnenačkim stranama uz blizinu glavne prometnice iz smjera Sarajeva prema Jadranskom moru, osigurava konstantan turistički posjet ovoj destinaciji. 

Slika 27. Dio doline Neretve kod mjesta Kručevići, pogled prema sjeveroistoku

Slika 28. Stari srednjovjekovni grad Počitelj na stjenovitim obroncima u dolini Neretve sjevernije od Čapljine

   8. Reljefna vapnenačka stepenica tzv. Klobučka navlaka kod izvora Studenčice (slika 29)
Gledajući odlike reljefa jugozapadne Hercegovine, do izražaja posebno dolazi jedan izduženi strmi vapnenački prelaz, koji se poput kakve stepenice pruža sve od mjesta Klobuk na sjeverozapadu pa do grada Čapljine na jugoistoku. Ovaj reljefni oblik nosi stručni naziv Klobučka navlaka, a ponegdje i Klobučki rasjed, jer je geološki gledajući riječ o izduženom rasjedu duž kojeg se sjeverni dio terena navukao na južni ili pak južni podvukao pod sjeverni. Ovaj rasjed je dosta važan u pogledu omogućavanja vodonapajanja i dijelom vodoopskrbe jer se ispod njega uzduž gotovo cijelog rasjeda, javljaju brojni kako veći tako i manji izvori i vrela. Svojom prirodnom tj. geomorfološkom atraktivnošću posebno plijeni lokacija oko izvora rijeke Studenčice, gdje se pod vrlo strmim kutem izdižu sivi vapnovito-laporoviti ravni slojevi eocenskih stijena iznad kojih su dobro okršeni bijeli kredni vapnenci. Značajno je kako se u ovim nagnutim mekšim laporovitim slojevima, koji se pružaju odmah iznad ceste, mogu pronaći brojni eocenski fosili, i to najviše školjke i puževi. Osim fosilifernih naslaga na ovom mjestu nalaze se stare, obnovljene mlinice, iznad kojih se u stijeni nalazi jedan manji špiljski otvor, koji se međutim, prema navodima mještana, nastavlja u duži pećinski kanal s prisustvom vode, koji nesumnjivo ukazuje na potrebitost njegovog speleološkog istraživanja u budućnosti.
Slika 29. Pogled na strmo nagnute ravne slojeve iznad izvora Studenčice

utorak, 25. siječnja 2011.

GEOZOOLOGIJA- Stari boksitni kop i velika sova ušara (Bubo bubo)

Slika 1. Hrastova prašuma jugazapadno od Dobrog Sela



Slika 2.Pogled na jednu od strmih okomitih vapnenačkih ploha uz rub boksitnog kopa

Osim ranije opisane broćanske zimzelene mediteranske šume zelenike, na suprotnom kraju Brotnja na sjeveroistoku jugozapadno od sela Dobro Selo, dosta udaljeno od bilo kakve asfaltirane ceste ili kuće, nalazi se prava pravcata hrastova prašuma (slika 1). Ovo mjesto, uglavnom poznato rijetkim lovcima, ili najbližim žiteljima, sadrži jedan dosta stari boksitni kop, ako ne i najstariji u Brotnju jer prema nekim saznanjima ovdje se rudarilo dosta i prije 2.svj.rata (slika 3).

Slika 3. Pogled na izduženi boksitni kop sa strmim ravnim vapnenačkim plohama

Ono što je specifično u ovom površinskom kopu tj. velikoj izduženoj rupi usred guste šume jesu vrlo zanimljive i fascinantne mjestimično skroz okomite plohe vapnenca visine i do 30m  (slika 2) koje uz rubove ove rupe izgledaju poput velikih megalitskih zidova. Prvim posjetom ovom lokalitetu za vrijeme zapažanja i divljenja ovih stijenskih formi, iznad cijelog kopa najedanput je preletjela ogromna ptica koja je bila u prvi mah neprepoznatljiva. Međutim smirenim kretnjama i polaganim približavanjem uspio sam zapaziti kako je riječ o ogromnom, u ovim našim krajevima dosad neviđenom primjerku, sove ušare (Bubo bubo). Njenim mjestimičnim neposrednim preletom i snimanjem aparatom za vrijeme stajanja na vrhu drveta (slika 4) udaljenog 100-injak m.dala se pretpostaviti njena visina od preko 70cm do možda i 1m. Osim jake impresije veličinom i samom pojavom ovakve rijetke životinje, jako zanimljivo jest njeno glasanje koje podsjeća te je gotovo identično  ljudskom glasanju na način kreveljenja.

Slika 4. Zoomirani snimak velike ušare na vrhu udaljenog drveta

Nakon gotovo dvije godine ponovnim drugim posjetom ovoj lokaciji opet je zamijećen vjerojatno isti primjerak ove ptice. Malo dužim promatranjem daje se naslutiti kako je ova naizgled velika i opasna ptica jedna jako plaha životinja, kojoj svaka blizina pa i jedne ljudske osobe smeta te automatski biva vrlo preplašena i uznemirena. Zbog toga večinom ove vrste velikih sova nalaze staništa i žive unutar gustih šuma dosta udaljenim od naselja. Kako su ovakve šume, poput ove, sve rijeđa i rijeđa pojava, usljed sve masovnijeg prodora u njih bilo radi krčenja, bilo radi gradnje, bilo radi lova ili sl.ovakva mjesta i njihove biljne i životinjske zajednice nužno je sačuvati.

ponedjeljak, 24. siječnja 2011.

GEOLOŠKA KARTA HERCEGOVINE

Općenito o geologiji i stijenama Hercegovine:
Na samom početku ovog bloga upoznat ćemo se s geološkim osobinama područja Hercegovine, tj. kakve su stijene prisutne u Hercegovini i kakve karakteristike imaju. Za sami početak priložena je geološka karta dijela Hercegovine i to najviše središnjeg dijela a karta je isječak iz geološke karte BiH mjerila 1:300 000 ( ČIČIĆ, 2002). Na karti se jasno vidi dominacija zelenih nijansi koje označavaju stijene mezozojske i to kredne starosti, dok su plave boje također stijene mezozoika - jure, a narandžaste crvene i smeđe stijene mlađe kenozojske starosti i to paleogena i neogena. Bijela boja su najmlađe tzv.kvartarne tvorevine ili nanosi a nalaze se uglavnom unutar polja i riječnih dolina. Sve ove stijene spadaju u sedimentne stijene, te stoga možemo zaključiti da je gotovo cijela Hercegovina građena od sedimentnih stijena i naslaga. Zbog čega je ovo važno što će se vidjeti u nastavku bloga, pa zbog toga što se fosili gotovo isključivo pronalaze u sedimentnim tipovima stijena, te je time Hercegovina na jedan način ogroman potencijalni poligon za pronalaženje fosila.

PEĆINA VJETRENICA - speleogeološki potencijal Hercegovine

PEĆINA VJETRENICA kod Ravnog - jugoistočna Hercegovina

Uz krajnji jugozapadni rub Popovog polja južno od sela Ravno nalazi se mali ulaz u vrlo veliki podzemni kompleks tj.labirint poznatiji pod nazivom pećina Vjetrenica. Sami naziv Vjetrenica potječe od dosta jakog vjetra koji struji iz pećine i to iz njenog ulaza prema vani. Samo ovaj prirodni efekt zna biti tako zanimljiv da recimo u ljetnim mjesecima npr.u 8 mj.kad je temperatura zraka vani blizu 40 stupnjeva u maloj zoni ispred ulaza u pećinu toliko vjetrovito da je samo za stajanje ispred neophodna jakna ili podeblja majica dugih rukava. Dok, već za sami obilazak špilje je zaista neophodna odjeća dugih rukava kao i kaciga, ukoliko se posjetitelj želi osjećati normalno i sigurno. Špilja Vjetrenica zaista ima dugu povijest, no ipak još nije istražena do kraja. Za ne tako davnog posjeta špilji, ljeto 2010, turistički vodič nam je pokazao ulaz u jedan kanal dosta ispod razine glavnog kanala, a koji vodi u sjevernom smjeru ispod Popova polja, potpuno suprotno od pružanja glavnog i ostalih dužih kanala. Kako nam je rečeno istraživanja oblika i pružanja tog kanala se tek nastavljaju. Osim ovog u špilji postoji drugi veliki potencijal koji je tek djelomično istražen, a to je paleontološki potencijal, tj.sadržaj. Sazad su najznačajniji otkriveni fosili leoparda, i to cjeloviti skelet, zatim ostaci špiljskog medvjeda Ursus spelaeus, kao i pojedine fosilne kosti pećinske hijene, vuka, kozoroga i dr. Pri ovome je značajno spomenuti kako je upravo najvrjedniji nalaz cijelovitog kostura leoparda pronađen 1968.god. što ukazuje na daljnju potrebitost detaljnijeg paleontološkog istraživanja ove špilje. Sve detaljnije informacije kao i opis ove špilje možete naći na http://www.vjetrenica.com/ ili http://www.vjetrenica.ba/  

petak, 21. siječnja 2011.

BOTANIKA; Biljka Zelenika (Phillyrea latifolia) na području Čitluka

ZAŠTITIMO STABLA ZELENIKE -   Phillyrea latifolia
Drvo latinskog naziva Phillyrea latifolia ili u našem narodu poznatije kao ZELENIKA, predstavlja pravu botaničku dragocijenost Brotnja. Ova biljka koja je već na granici ugroženosti, tipičan je predstavnik mediteranske vazdazelene vegetacije, bliski je srodnik masline i njena staništa su uglavnom uz more i priobalje i to od srednje i južne Dalmacije prema Grčkoj. U opisima ove biljke stoji kako je njen rast uglavnom oko 1 m, listovi mali tvrdi kožasti sjajno zelene boje, a plodovi su male bobice. Pri tome je važno znati da su bobice otrovne, dok su listovi lijekoviti i nekad su se koristili protiv spriječavanja krvarenja, upala i sl. Nadalje, jedna jako bitna značajka jest da ova biljka može živjeti i 400 godina!

Slika 1. Područje šume zelenike u sjeverozapadnom dijelu Brotnja (ružičasti okvir)

Zbog čega je ona dragocijena i vrlo vrijedna biljka Brotnja, pa zbog toga što u manjem sjeverozapadnom dijelu Brotnja zelenika čini jednu pravu šumu, čak i mini prašumu. Na ovom lokalitetu postoje i stabla zelenike visoka i preko 5,6 metara, posebice u dijelovima udaljenijim od ceste Međugorje-Široki Brijeg i kuća u selu Gornji Hamzići. U zadnje vrijeme ova stabla sve se više uništavaju tj.krče, što dovodi do trajnog uništavanja ove lijepe biljke, posebice zbog adaptacije zelenike u specifičnim rijetkim staništima i područjima Brotnja pa i cijele južne Hercegovine. Pojava ovako guste naseobine biljke zelenike u moglo bi se reći krajnjem graničnom kontinentalnom području ukazuje na potrebitost očuvanja njenog staništa. Ovakva gustoća i dominacija zelenike na ovom dijelu Brotnja (slika1) najvjerojatnije je uzrokovana jednim reljefno savršeno zaštićenim prostorom od bure sa sjevernih strana stmim padinama brda Ozren, geološko pedološkim pogodnim suspstratom i velikom osunčanošću. Biljka zelenika osim ovog, vrlo je cijenjena u hortikulturi u mediteranskim gradovima radi svoje velike otpornosti i pogodnosti oblikovanja krošnje (slika 2).

četvrtak, 20. siječnja 2011.

PALEONTOLOGIJA; fosili Gradnića kod Čitluka_srednji eocen


 EOCENSKI FOSILI ČITLUKA - 2.dio. LOKALITET GRADNIĆI

Lokalitet tj.nalazište Gradnići nalazi se oko 1 km istočno od naselja Čitluk. Ovdje se nalazi jedan napušteni ogromni boksitni površinski kop u kojem se može u vertikalnom slijedu preko 50m pratiti razvoj fosilifernih srednjoeocenskih laporovito-pjeskovitih sedimenata. Dimenzijama je ovo najveći otvoreni kop na cijelom području Čitluka, te kao takav na svojevrstan način predstavlja doslovce otvorenu geološku knjigu razvoja eocena u krovini eksploatiranog boksita. Osnovna karakteristika ovdje pronađenih fosila jest vrlo velika bioraznolikost. Pri tome je u donjim serijama sedimenata prisutna fosilna fauna i fosilno biljno trunje, pa čak i tanki ugljeni proslojak koji ukazuju na jedan mirni vodeni plitkomorski okoliš s nešto sniženim udjelom kisika i soli, dok se prema gore povećava udio fosila karakterističnih za pravi morski topliji okoliš s više kisika i soli. Na slici gore prikazan je samo dio pronađenih fosila, gdje su vrste Lucina saxorum, Cytherea rhomboidea, Miltha bovensis i Diastoma costellatum prisutne u donjim serijama, a ostale vrste u gornjim serijama. Kolonijalni koralji Stylomadrepora madreporacea i Columactinastrea cf. rennensis, kao i solitarni koralji Pattalophyllia dalmatina i Chevalieriphillya costata jasni su pokazatelji pravog plitkomorskog okoliša s prosječnom temperaturom vode iznad 18 st.C. Zanimljivo je da solitarni koralj Stephanosmilia d'achiardi dolazi unutar središnjeg debljeg sloja, s obiljem primjeraka a ispod i iznad gotovo nedostaju.
Lokaltitet Gradnići u paleontološkom smislu sigurno predstavlja jedno od najznačajnih mjesta za bilo kakvo buduće proučavanje eocenskih fosila i sedimenata. Gotovo svaki posjetitelj ovog lokaliteta samo malo oštrijim pogledom može pronaći neki od fosila jer su gotovo sve stijene s fosilima nakon eksploatacije boksita odložene odmah uz i okolo jame. Kako je brojnost različitih vrsta fosila ovdje velika moguć je daljnji pronalazak nekih potpuno drugačijih oblika ili vrsta fosila.  

ARHEOLOGIJA; Iliri na području Čitluka

PRABROTNJACI, PRAHERCEGOVCI - ILIRI - 6. - 1. ST.PR.KR. -- A MOŽDA I RANIJE ?
Slika1. Aviosnimak najveće ilirske gradine u Brotnju na brdu Zoljevac kod Gornjih Kručevića (obratite pozornost na dužinu bedema gradine nasprem vidljivih današnjih kuća u donjem lijevom dijelu slike )

Tko su bili prvi prastanovnici Brotnja, tj.Hercegovine, a koji su ostavili danas nama jasne tragove svojeg postojanja ovdje u Hercegovini. Svakako i nesumnjivo to su bili ljudi, plemena i narodi široko poznatog naziva ILIRI. Ovi ljudi, kao i sva njihova ostavština na ovim prostorima a posebice na prostoru Brotnja predstavljaju jednu pravu misteriju i zagonetku. Prošlogodišnjim amatersko arheološkim istraživanjem, na osnovu visokorezolucijskih aviosnimaka Brotnja, zatim odlaskom i obilaskom samih lokacija, utvrđeno je da na području općine Čitluk postoji najmanje 13 ilirskih utvrda, bedema, gradina, možda i gradova, jako velikih dimenzija i površina prostiranja. Ova  ilirska prava utvrđena naselja razmještena su po cijelom Brotnju, a dimenzijama i dužinom bedema najveća ilirska gradina nalazi se sjeverozap.od mjesta Kručevići na brdašcu Zoljevac (slika1). Smještena je na jako nepristupačnom dijelu terena pa zbog toga nije ni istraživana. Prema vlastitim saznanjima i proučavanjem arheoloških podataka ova gradina se nigdje ne spominje. To upućuje na to kako nije stručno-arheološki uopće istražena. Od svih ovih gradina samo je par njih, arheološki istraženo i to ne u potpunosti. A uz ovo treba spomenuti kako sve ove gradine kao i one malo manje, imaju savršen položaj u reljefu, tako da su međusobno uvijek tri susjedne gradine vidljive i smještene u pravilnim rastojanjima. Između i okolo njih brojne su gomile ili manje gradine. Ovo sve ukazuje da su Iliri jako gusto naseljavali prostor Brotnja. Iliri i njihova brojna ostavštvina u Hercegovini svakako zaslužuju jednu posebnu pažnju te će u nastavku bloga biti još više osvrta na njih.

EOCENSKI FOSILI ČITLUKA - općenito

FOSILI PODRUČJA ČITLUKA
Najviše pronađenih fosila koji se ovdje prikazuju je na širem području grada Čitluka (crveni okvir) u jugozapadnoj Hercegovini. Unatrag 15ak godina na ovom području u eocenskim sedimentima koji se nalaze u poljima i uz rubove polja Čerina, Čitluka, Gradnića, Krehin Gradca, Vionice, Potpolja, kao i u napuštenim boksitnim kopovima, pronađeno je vrlo mnogo fosila od čega najviše školjaka i puževa. Pored njih, pronađen je znatan broj fosila ježeva i koralja. Ovi fosili su najbrojniji, no ne i  najznačajniji. Neizostavno je spomenuti pronalazak 2 fosilna nautilusa, tj.fosilizirane kućice glavonožaca roda nautilus, čiji je današnji predstavnik pravi živući fosil u Indijskom oceanu. Na lokalitetu Garišta u starom napuštenom boksitnom kopu i okolo pronađena je fosilna flora, tj.fosilne biljke, listovi pa čak i cvjetovi. Ova flora je vrlo značajna zbog toga što se na osnovu nje može rekonstruirati kakva je klima vladala na ovom području u srednjem Eocenu prije nekih 40-ak miliona godina, od kad datiraju stijene s ovom fosilnom florom. Uz značajnu fosilnu floru znakovit je pronalazak tragova kornjače, također u eocenskom sedimentu, na lokalitetu Pehari u Gornjem Velikom Ograđeniku. U zadnje vrijeme pokazuje se da nekoliko primjeraka malih zubićastih fosila pronađenih kod Čerina i u Potpolju najvjerojatnije pripadaju zubima izumrlih riba, tj.morskih pasa iz reda Pristiophoriformes poznatiji kao morski psi pilani čiji je prednji dio glave izdužen u obliku pile. I ovi fosili nađeni su u eocenskim sedimentima što sve govori kako je u razdoblju srednjeg eocena na širem području Čitluka bilo plitko toplo more s tropskim životinjama i okolnom vegetacijom uz obalu.O svim ovim vrijednim fosilima bit će svakako više riječi i prikaza u novijim postovima....

petak, 14. siječnja 2011.

GEOMORFOLOGIJA ; potok Lukoć

KANJON POTOKA LUKOĆ - jugoistočno od Ljubuškog
Vrlo zanimljiv geomorfološki fenomen Hercegovine, nalazi se ne tako daleko od mnogo poznatijeg geomorfološkog lokaliteta slapova Kravice nekih par km sjeveroistočno. Riječ je o jednom pravom mini - kanjonu, na svojevrstan način umanjena inačica Paklenice. Ovaj suhi kanjon, koji se od sjevera postepeno sve više produbljuje do doline Studenčice gdje mu visina doseže gotovo, možda i preko stotinjak metara, govori o nekada vrlo jakom bujičnom toku tad velike rijeke koja je uz pomoć jake tektonike i procesa okršavanja, izdubila ovakvu reljefnu dragu.  Najvjerojatniji današnji primjer postanka i ovako opisanog vodenog toka, imamo sjeverozapadno od Širokog Brijega u kanjonu Ugrovače, gdje i dan danas od jeseni pa do početka ljeta rijeka Ugrovača doslovno izbije na krajnjem sjeveru kanjona i puni korito nizvodno. U slučaju pak kanjona Lukoća vjerojatno je se ne tako davno nekim jačim potresom tj.tektonikom stvorila nova pukotina kroz koju je tadašnji vodeni tok skrenuo te se visinom dosta spustio ispod sadasnjeg dna kanjona. Dokaz ovome je pronađeni ogromni blok vapnenačke stijene na dnu kanjona koji se odlomio s vrha i okrenuo, kao i mnogi veliki rasjedi i pukotine po cijelom kanjonu.


Svojim morfološki karakteristikama ovaj lokalitet ima idealne pretpostavke i potencijal za avanturističku, planinarsku ili neku drugu vrstu rute i staze, pogotovo što je tokom cijele godine kanjon suh a prilaz sa sjeverne strane u njega olakšan manjom visinom bokova. Pravoj avanturi prolaska kroz njega pridonosi postojanje velikih stepeničastih vertikalnih prelaza u dnu kanjona koji su nekad činili prave slapove.

srijeda, 12. siječnja 2011.

EOCENSKI FOSILI ČITLUKA - uvod i geološka karta područja Čitluk

EOCENSKI FOSILI ČITLUKA - 1.dio
Kao što je navedeno u prethodnom postu, najviše fosila pronađeno je u okolici Čitluka u srednjeeocenskim sedimentima. Najveći broj pripada mekušcima školjkama i puževima, zatim bodljikašima-ježincima i koraljima dok su ostale skupine fosilnih organizama pronalažene u rijeđem i manjem broju. Za početak prikaza čitlučkih fosila gore je dana geološka karta područja Čitluka koja je izrezana iz OGK 1:100000 list Metković ( Raić i Papeš, 1977).

CILJ I ZNAČAJ BLOGA

Glavni cilj i značaj ovog bloga je promocija raznog prirodnog sadržaja Hercegovine, posebice iz Brotnja (šire područje Čitluka) i to prvenstveno geološko-paleontološkog sadržaja predstavljenog fosilnim pronalascima, zatim arheoleoških lokaliteta i pronalazaka, kao i drugih prirodnih zanimljivosti (biljke, životinje, krajolici itd.) Osnovna ideja i način je prezentacija putem fotografija i kraćeg opisnog teksta, čime se svakom čitatelju omogućava  uvid i spoznaju o nekim zanimljivostima i otkrićima s ovih prostora, bez obzira na to da li je i koliko znanstveno stručno istraženo. Na ovaj moglo bi se reći pozitivan način iskorištavanja mogućnosti interneta, pokazuje se i ukazuje na to kako je definitivno nastupilo vrijeme u kojem je svaki oblik novih otkrića, posebice onih prirodnih dostupan i treba biti dostupan svakom onom čitatelju i osobi koji ima želju i interes saznati nešto. Ukratko rečeno - znanje i znanost su svakoj osobi na planeti dostupni u istoj mjeri. Ovdje (na ovom blogu) se pruža mogućnost svakom čitatelju koji ima ili zna za bilo kakav zanimljiv prirodni pronalazak ( fosili, kristali, špilje, biljke, životinje, specifični krajolici ..i sl.) na području Hercegovine, objavljivanje putem prezentacije fotografija pronalaska i otkrića. Na ovaj način takav pronalazak postaje dostupan svima i omogućava se njegovo određivanje, a s druge strane ostaje u rukama pronalazača ili pak na mjestu gdje već jest. Cijela Hercegovina, od Buškog Blata na sjeverozapadu pa sve do Trebinja na jugoistoku prepuna je raznih vrlo vrijednih i značajnih prirodnih sadržaja, čiji se samo jedan dio prezentira na ovom portalu....