Dobrodošli u novi internet blog o prirodnoj i arheološkoj baštini na području Hercegovine

Uređivanje i objavljivanje ovog portala rezultat je općenitog nedostatka medijskih i internetskih prostora koji se bave isključivo opisom prirodne i arheološke baštine (fosili, minerali, kristali, biljke, životinje, arheološki nalazi i slično) vezano za prostore Bosne i Hercegovine, a posebice Hercegovine. Stoga, je ovaj portal namijenjen ponajvise svim ljubiteljima prirode, prirodoslovcima, arheolozima, geolozima, biolozima, geografima, kao i svima onima koji se kroz hobi ili iz proste znatiželje interesiraju za prirodne i arheološke zanimljivosti.









Mr.sc. Goran Glamuzina, dipl.ing.geologije































































































ponedjeljak, 12. rujna 2011.

GEOLOGIJA: GEOLOŠKE OSOBITOSTI OKRUŽJA MEĐUGORJA

GEOMORFOLOŠKE I PALEONTOLOŠKE ZANIMLJIVOSTI - na širem području Međugorja;


Međugorje kao mjesto ili naselje osim što pripada općini Čitluk pripada i regiji Brotnjo. U neposrednoj blizini Međugorja kao i nešto široj okolici tj.u Brotnju, ali i šire, postoji nekoliko jako interesatnih zanimljivosti geološkog karaktera. Neke od njih su iz domene geomorfologije - gdje je riječ o zanimljivim i specifičnim reljefnim oblicima i pojavama, dok su ostale iz domene paleontologije - pri čemu je ovdje riječ o nalazištima brojnih i zanimljivih fosila. U nastavku posta će kroz fotografije i tekstualni opis biti predočene navedene zanimljivosti koje su u svakom slučaju samo dio ukupno prisutnih geoloških i ostalih prirodnih zanimljivih pojavnosti na ovom području. 

1. ŠUMA OD KAMENJA na dijelu prostora između Vionice i Bijakovića;

Na ovoj lokaciji nalaze se vrlo zanimljivi površinski oblici, velikih masivnih vapnenačkih izdanaka koji se u velikom broju odvojeno izdižu na relativno ravnoj šumskoj površini (slike 1,2 i 3). Između njih je zemlja crvenica i niska hrastova šuma. Izdanci su većinom visoki oko 2 – 3 m, s tim da postoji jedno uzvišenje poput brežuljčića visine i do 30 m. Na njegovom vrhu nalaze se dvije jako lijepe kamenice ispunjene vodom. Ovakvi zanimljivi oblici najvjerojatnije su nastali kombinacijom tektonike te jake erozije i korozije koji su rastrošili mekše dijelove pa tako snizili reljef na kojem su ostale stršiti ove kamene formacije. Hodajući među ovim kamenim oblicima koji se izdižu nad hrastovim stablima dobija se dojam poput prolaska kroz 'kamenu šumu' ili šumu od kamenja. Geološki je utvrđeno  kako je riječ o forameniferskim eocenskim vapnencima (--50 mil.god.prije) te da se na području Brotnja nekoliko ovakvih pojava sa formama masivnih i zaobljenih izdanaka javlja uglavnom na takvim forameniferskim vapnencima. Priopćenjem jednog lokalnog žitelja kao i prospekcijom ovog područja - u ovim stijenama se nalazi nekoliko speleoloških objekata- jama od kojih jedna ima dosta znatnu tj.neutvrđenu dubinu. Usljed svoje neposredne blizine samom Međugorju tj.Bijakovićima (pješke udaljeno 10-ak min od raskrižja prema Vionici) ovaj lokalitet, osim zbog prisustva svih ovih specifičnih kamenih formi i speleoloških pojava, već i zbog prisustva nalazišta fosila u njemu koji će biti opisan u nastavku, zasigurno nosi potencijal u turističko rekreativnom smislu, kako za sve hodočasnike i strance, tako i za sve brotnjake ljubitelje prirode i šetnje kroz prirodu. I još treba spomenuti kako se slične, ali nešto manje brojnije, stijenske forme nalaze se uzduž zone južnije od sela Služanj i Donji Ograđenik. 



Slike 1,2 i 3. Jesenji, proljetni i zimski detalj iz 'kamene' šume između Bijakovića i Vionice.

Slika 4. Pogled nakon uspona na jedno kameno uzvišenje visine oko 6 m. 

2. JARUGA I NALAZIŠTE FOSILA  - odmah neposredno uz 'kamenu šumu' - južno od Vionice;

Odmah neposredno sjevernije i sjeveroistočnije od prethodno opisane kamene šume u pravcu Vionice nalaze se još dvije zanimljive prirodne pojave koje su međusobno povezane. Radi se o jednoj uskoj jarugi ( prirodni kanal/rov u zemlji) koja započinje od pravca Vionice te se poput procjepa produbljuje i nastavlja prema Bijakovićima. Pri dnu nekih 80 - 100 m od početka poput slova T pod pravim kutom se nastavljaju dvije proširenije i manje dublje jaruge. Malo detaljnijim zapažanjem daje se naslutiti kako je formiranje ove jaruge dijelom uzrukovano jednim jakim linijskim tj.proluvijalnim tokom vode, koji je u geološkoj prošlosti vjerojatno bio vrlo izražen od pravca sjevera i Vionice te dijelom i neotektonskim procesima tj.potresima - što je sve dovelo do formiranja ovakve reljefne forme kakve su u zaravnjenim šumskim površinama, kakva je ovdje, vrlo rijetke pojave u cijelom Brotnju. 
U nastavku jaruge prema jugu i jugozapadu te posebice u krajnjem jugozapadnom okrajku, u dnu i u bočnim stranama jaruge otkriveni su izdanci sivkastog laporovitog vapnenca. Tek nakon približavanja i detaljnijeg proučavanja ovih stijena došlo se do uvida da su one eocenske i to najvjerojatnije srednje eocenske starosti ( --40 mil.god.prije ) te da sadrže pravo bogatsvo i obilje fosila vrlo dobro očuvanih puževa. Na ovom malom dijelu prostora u ovim stijenama se nalazi gotovo na stotine primjeraka nekoliko vrsta puževa među kojima se posebno ističu fosili vrste puževa s izduženom uskom tornjastom kućicom visine(dužine) od 3 pa do 12cm. Anatomsko-morfološka analiza pokazuje da se najvjerojatnije radi o nekoj novoj vrsti iz roda Cerithium, Faunus ili Rhinoclavis (sl. 6,7 i 8). Zajedno s ovom vrstom skoro jednako obilni, nalaze se puževi roda Globularia (sl.9 i 10), a od prethodnih se razlikuju po drugačijem obliku kućice i manjom veličinom. I nešto teže zamijetljivi ali također vrlo brojni, ovdje su prisutni sasvim mali pužići uskih tornjičastih kućica s ispupčenjima, a radi se vrstama rodova Cerithium i Potamides (sl.11 i 12). Veliki dio ovih puževa ima dobro sačuvanu ili mjestimično sačuvanu ljušturu koja postaje zapaženija, ljepša i zanimljivija tek kad se opere pod vodom. Ovakve vrste fosila, ovako brojne ali i s brojnošću  različitih uzrasta iste vrste - ukazuje na to da je ovdje nekad davno (tijekom eocena) na relativno plitkom morskom dnu bila jedna mala uvala prepuna algi, trava, drugih sitnih organizama kojima su se hranili ovi puževi koji su ovamo dolazili u ovako velikom broju. Tijekom vremena dalje jedna veća oluja, potres ili slično izazvala je naglo nadiranje podvodne zemlje i sedimenta koji je velikom brzinom prekrio ovo mjesto, te time, nakon stvrdnjavanja i kompakcije, zauvijek očuvao poput povijesne knjige sliku ovog pradavnog dijela mora i života u njemu. No osim ovog površinom malog dijela s fosilima, fosili se mogu pronaći i neposredno sjeverno i sjeverozapadno od kamene šume prema smjeru Tromeđe. Tako su ovdje pronađeni zasad vrlo interesantni fosili školjke od specifičnog roda oštriga naziva Pycnodonte. Ovdje je zanimljivo to da ovako velike i cijelovite ove vrste školjki dosad u cijeloj Hercegovini nisu pronađene u eocenskim stijenama pa se još mora proanalizirati to da li uopće ove pronađene školjke pripadaju eocenu ili nekom drugom periodu. Osim svih ovih fosila na cijelom ovom lokalitetu, sve do potoka Lukoć i uz njega, mogu se pronaći brojne druge vrste fosila (sl.15), ne tako dobro očuvane kao na gore opisanom nalazištu, no svakako jednako zanimljive i značajne . 

Slika 5. Pogled na jarugu u pravcu juga prema Bijakovićima.



Slike 6,7 i 8. Fosili najbrojnije vrste puževa roda Cerithium, Faunus ili Clavilithes.


 Slike 9 i 10. Puž roda Globularia (visina kućice oko3ipo cm).


Slike 11 i 12. Puževi roda Potamides i Cerithium ( visina kućice oko 2 cm).


Slike 13 i 14. Veći primjerci najčešćeg fosilnog puža izvađeni iz stijene (crna mjera=1 cm)

Slika 15. Fosili malih plitkovodnih školjkica sličnih današnjim dagnjama.



Slike 16,17 i 18. Zanimljive fosilne školjke vrlo slične rodu Pycnodonte.

Da ovi fosili ne ostanu samo zapečaćeni u stijenama, osim dobivanja spoznaje i znanja istraživanjem istih, njihova korisnost ogleda se u tome da nakon pranja pod vodom, čiščenja manjim četkicama te nakon toga lakiranja lakom ( bezbojnim ili bojom po volji) mogu poslužiti kao vrlo zanimljiv, vrijedan i lijep kućni ukras.  



3. MOGUĆE PRVO NALAZIŠTE FOSILA DINOSAURA U BIH - Područje sela Cerno


Nedaleko od Međugorja oko 3km zapadno u blizini sela Cerno nalazi se jedan oveći privatni kamenolom. U njemu je još tijekom 2010.godine zapaženo postojanje formi koje izgledno uvelike podsjećaju na tragove tj.otiske dinosaura. Detaljnijim proučavanjem i ponovnim dolascima početna sumnja u otiske dinosaura pokazala se dosta vjerojatnom pogotovo zbog toga što vrsta stijena te same strukture stijene s ovim otiscima pokazuju geološke karakteristike koje idu u prilog ovom. Još veća vjerojatnost upotpunila se dopisom svjetskog eminentnog paleontologa Fabbia Marca Dalla Vecchie, talijanskog eksperta za otiske dinosaura - da bi forme na lokalitetu Cernu vrlo lako mogle biti 'loše sačuvani' otisci dinosaura. No, nažalost današnje razgledanje ovih otisaka je nemoguće jer je u međuvremenu nastavkom aktivnosti radova u kamenolomu - cijela vapnenačka ploha koja je sadržavala otiske - u potpunosti razrušena i iskorištena za mrvljenje kamena. Očuvanje ovog lokaliteta kao i drugih sličnih u Bosni i Hercegovini je sasvim jasno otežano jer stručnjaci eksperti za tragove dinosaura bi trebali ubrzo nakon otkrića detaljno ispitati nalazište, no kako su geografski poprilično udaljeni od Hercegovine, ovakve trenutne njihove posjete je nerealno očekivati pri čemu je osim ovog još otežavajuća činjenica u pogledu provedbe zakonske regalutive i okvira vezano za nalazišta fosila, posebice onih koji su na privatnoj zemlji.
No usprkos uništenju sloja s mogućima formama tragova dinosaura, uvid u ove fosile, koji bi mogli predstavljati prvo otkriće ili evidenciju dinosaura u Bosni i Hercegovini, jest moguć jer je načinjen obiman broj fotografija, od čega će dio biti prikazan u nastavku. 

Slika 19. Pogled na kamenolom i označeni vapnenački sloj s formama tragova dinosaura (crveno ) slikano prije razlomljenja istog sloja.

Slika 20. Tankim obrubom (roza i zelena) označeni mogući tragovi dinosaura.


Slika 21. Jedan od istaknutijih otisaka, koji ima jesan oblik okruglastog stopala kakvi su karakteristični za četveronožne dinosaure biljojede iz skupine sauropoda.  


Slika 22. Jedan vrlo intrigantan i zanimljiv otisak s jasno vidljivim oblikom stopala sa 4 ili 5 prstiju.


Slika 23. Tzv 'valni riplovi' - struktura na sloju poput malih pješčanih dina koja ukazuje da je ovdje nekad bio sami morski plićak.


Slika 24. Pogled na druge jasno udubljene forme nastale mogućim hodom dinosaura.


Slika 25. Pogled izbliže na dva vidljiva utisnuta traga (mjerilo = 10cm).


Slika 26. Približan izgled mogućih autora pronađenih formi, i mogućeg okoliša u Cernu. 

Na kraju ovog dijelomičnog pregleda cijelokupnog uvida ovih mogućih  tragova dinosaura, mogu se pretpostaviti slijedeće stavke; u slučaju autentičnosti ovih formi s otiscima dinosaura - riječ bi bila o četvoronožnim dinosaurima biljojedima ( sl.26) ali puno manje veličine nego oni iz Amerike i Azije, gdje bi se moglo raditi o tzv.patuljastim vrstama sauropoda. U vrijeme taloženja ovih vapnenaca (prije cca ---90 mil.god.- starija gornja kreda) strukture i fosili u stijenama govore da je na ovom kao i na širem području postojao jedan priobalni široki morski plićak (sl.26) koji se pružao oko većih ili manjih otoka na kojima je moglo bit stanište ovih ali i drugih vrsta dinosaura.
Postojanje dinosaura u vremenu krede i jure u cijeloj Hercegovini ( tada - sutropskom otočnom arhipelagu) vrlo je izvjesno pri čemu su od strane autora još tijekom 2010.te 2011. osim na ovom, forme mogućih tragova dinosaura otkrivene i na još 3 lokaliteta - a cijelokupan uvid u ovo otkriće može se vidjeti na: 
http://www.scribd.com/doc/48319142/Dinosauri-Bosna-i-Hercegovina/      
http://www.scribd.com/doc/59777745/Ljubuski-new-Dinosaur-Tracks/

4. Fosili ogromnih puževa ispred Crkve u Međugorju;

Jedna posebna paleontološka zanimljivost nalazi se ispred same Crkve svetog Jakova u Međugorju. Ispred Crkve, u prostoru s česmama vode i Gospinim kipom, sa desne strane gdje je kip Gospe iza česmi, na podu se nalazi manji dio popločan (za razliku od većine površine ispred Crkve), nešto tamnijim - tamnosivim kamenim pločama (slika 27). Dolaskom na ovu popločanu površinu, malo detaljnijim promatranjem mogu se na ovim kamenim podnim pločama uočiti mnogi presjeci fosila. Među svim presjecima nalaze se dva presjeka jedne ogromne vrste puža i to cijeloviti presjeci točno po polovini kućica tj.kuća puža (slike 28 i 29). Kao što se da zamijetiti puževi su imali oblik kućice - tzv. visoko tornjasti s mnogo zavoja unutar kućice. Visina kućice, ili dužina puža iznosi od 32 - 35 cm, što ovog puža svrstava u kategoriju vrlo velikih puževa. Posebna izražajnost ovih i svih drugih brojnih presjeka fosila na ovim pločama dolazi do izražaja kad je pločnik vlažan, tj. neposredno nakon ili za vrijeme padanja kiše - kad se osim ova dva velika puža mogu zamijetiti i neki drugi morski organizmi (slika 30). 

Slika 27. Položaj pločnika s fosilima velikih puževa (strelica).

Slika 28. Jedan presjek fosilnog puža najvjerojatnije rod Nerinea.

Slika 29. Drugi presjek, moguće istog puža, moguće drugog slične veličine.

Slika 30. Lijevo-presjek druge nešto manje vrste puža nerinea; desno - vjerojatno presjek glavonošca-amonita. 

Prema obliku i anatomskim osobinama presjeka ovih fosilnih puževa ali i drugih organizama u istim stijenama na pločniku - došlo se do uvida da se radi najvjerojatnije o izumrlim vrstama puževa iz familije Nerineidae tj. (nerineide) ili pak Nerineacee (nerineacee). Obje ove familije puževa su živjele o mezozoiku i to najviše tijekom jure i krede nakon čega, zajedno s dinosaurima, izumiru. Ovdje je zanimljivo to da se razlikovanje i analize ovih skupina puževa rada upravo analizirajući i uspoređujući izglede i oblike uzdužnih presjeka kućica - kakvi su prisutni u ovih mega-puževa u Međugorju. Uz ovo treba naglasiti i to da su ovi međugorski fosilni puževi na svojevrstan način vrlo dobro očuvani u presjecima, što omogućava njihovo daljnje proučavanje. Vrlo bitan početni korak u nastavku proučavanja, koje je u tijeku, jest saznanje - odakle je dopremljen kamen koji se obradio i stavio u ovaj pločnik ispred međugorske Crkve. To je bitno iz razloga - kad se utvrdi točna lokacija uzimanja kamena - saznat će se i iz kojeg je točno geološkog razdoblja ovaj kamen,  i što je još interesantnije; ukoliko je ta lokacija negdje u Hercegovini - onda postoji velika mogućnost da se na njoj nađe u stijenama još primjeraka ovih velikih fosila puževa i drugih fosila. Kako je većina površine pločnika ispred Crkve popločana 'totalno' drugačijim svijetlo-sivim do bjelkastim kamenom, ovaj mali dio površina s tamnijim fosilnim pločama - najvjerojatnije je popločan kamenom dovezenim s posve druge lokacije negoli je to spomenuti svijetliji kamen koji čini najveći dio pločnika.       

5. Jama između Zvirovića i Miletine;

Slika 31. Pogled na ulaz u jamu. 

Ovo je jedna od mnogih jama u široj okolici Brotnja do koje sam pristup nije toliko težak, jer je jama locirana u neposrednoj blizini magistralne ceste Međugorje-Čapljina, te je putem markiran smjer do nje. Radi se o zasad nedovoljno istraženoj jami u gornjokrednim rudistnim debelouslojenim vapnencima pri dnu južne padine planine Križevac. U zimskom periodu vidljiva je voda u njoj što i zajedno s morfologijom same jame (slika 31), ukazuje na vjerojatnu ponorsku ulogu ove jame. Osim ove jame koja ima impresivan predulazni dio, na ovom dijelu prostora te na svim onim dijelovima gdje je krš razvijen, postoji cijeli sustav površinskih sličnih jamskih i pećinskih otvora koji na nisu gotovo nikako istraživani. To govori o ogromnom potencijalu za speleološka istraživanja velikog područja Brotnja koja bi zasigurno otvorila nove uvide u geologiju, hidrogeologiju i biologiju podzemlja ovog dijela terena. Ali osim i na kršu neke jame su se razvile i u onim stijenama koje nisu podložne okršavanju i nisu klasični tipovi vapnenaca, a opis takvih jama slijedi u nastavku. 

6. Jame i pukotine kod sela Potpolje, Tromeđa i Služanj - tzv. Broćine jame;

Kao što smo rekli ranije jednu specifičnu i vrlo zanimljivu pojavu jama čine jame i pukotine koje se nalaze na prostoru trokuta između Tromeđe, Služnja i Potpolja, a lokalno su poznate pod nazivom Broćine jame. Ove pukotine i jame predstavljaju jednu vrlo zanimljivu geomorfološku pojavu u Brotnju, posebice zbog toga što sa nalaze na srednjeeocenskim klastitima a ne vapnencima. Kad gledamo genezu tj.postanak jama, ne samo ovdje već u svim područjima s krškim reljefom u svijetu vidimo da je je njihov postanak najviše vezan za vapnence jer su vapnenci podložni okršavanju i ispucavanju puno više negoli tipovi sedimenta tzv.klastiti. No, ovdje u slučaju ovih jama, ne radi se o vapnencima već o kompaktnim pjeskovito-glinovitim te mjestimično laporovitim eocenskim klastičnim sedimentima u kojima mjestimično dolaze eocenski fosili. Udio sitnozrnatog nekadašnjeg morskog mulja tj.silta u ovim stijenama očituje se mjestimičnom tamno plavom bojom vidljivom u svježe razlomljenim površinama ovih stijena. Kako litološki ove klastične stijene nisu toliko podložne koroziji i okršavanju, mogući uzroci nastanka ovih dubokih pukotina u njima su neotektonsko dijelovanje ili pak postojanje većih kaverni u krednim vapnencima ispod njih u koje je došlo do urušavanja i slijeganja ovih krovinskih klastita.Cijeli navedeni prostor u obliku trokuta (sl.33 ) sadrži vrlo mnogo gusto raspoređenih većih i manjih vrtača te nekoliko jama, poznatih lokalnim žiteljima. Najlakši dolazak odnosno najbliže za vidjeti u odnosu na asfaltiranu cestu jesu one jame i pukotine koje se nalaze neposredno uz lokaciju starog 'Lovackog doma' zapadno od prometnice Međugorje-Čitluk. Veliki broj vrtača te nekoliko jama nalaze se u ovdje prisutnoj gustoj crnogoričnoj šumi/gaju a pri čemu se ističe jedan veliki izduženi jamski/pukotinski otvor poput procjepa u stijeni, koji se pruža neposredno sjeverno uz objekt starog Lovačkog doma, te ,nažalost služi kao trenutno odlagalište otpada (sl.32). Pored nekoliko jamskih otvora u gustom gaju zapadno iza Lovačkog doma nalazi se nekoliko vrtača pri čemu se par vrtača ističe sa većom dubinom. Ove jame, vrtače i pukotine svakako predstavljaju reljefne forme koje bi se trebale detaljnije istražiti, po mogućnosti očistiti od otpada, jer osim vizualne dojmljivosti u i okolo ovih formi te na ovom dijelu Brotnja možda se kriju razni neotkriveni arheološki, pretpovijesni ili pak paleontološki tj.fosilni nalazi. 


Slika 32. Izduženi jamski/pukotinski otvor kod starog 'Lovačkog doma'.

Slika 33. Označen položaj smještaja Broćinih jama i neposrednih okolnih jama i vrtača u eocenskim sedimentima. 


7. Područje zapadnih padina kanjona rijeke Neretve istočno od Međugorja i Čitluka (slika 34);

Slika 34. Satelitski pogled u smjeru zapada na padine kanjona Neretve istočno od Međugorja i Čitluka.

Na ovom dijelu prostora (sl.34) rijeke Neretva je svojim dugotrajnim tečenjem usjekla svoje korito do 150 m   
duboko u mezozojskim i tercijarnim stijenama koje grade brda, polja i platoe područja istočnog Brotnja, sve od Međugorja preko Krehin Graca, Blizanaca pa sve do Tepčića. Cijeli vršni dio padinske zapadne strane kanjona ovdje bilo kojem posjetitelju daje zavidan i vrlo impresivan vidikovac prema cijeloj istočnoj i južnoj Hecegovini kao i prema dolinskom području gdje su mjesta Žitomisići, Šurmanci, Kručevići pa sve do povijesnog grada Počitelja. Kako je Neretva kroz dugo geološko razdoblje, uz dodatnu pomoć tektonskih procesa, poput kakvog noža presijekla poprečno cijelu broćansku visoravan, time je ostavila mnogobrojne fluviokrške reljefne oblike uzduž dolinskih strana. Tako su ovim procesima  na zapadnom rubu doline presječene glavne geološke strukture i sedimenti Brotnja koji se nastavljaju dalje i s druge strane Neretve u pravcu Stoca. Kao rezultat svega toga na strmijim dijelovima padina nalaze se mnogi sipari, a podno rasjednih zona nerijetko se nalaze špiljski i polušpiljski ulazi. Jedna takva rasjedno-navlačna strma vapnenačka ploha nalazi se na padini iznad sela Kručevići, a ispod nje se nalaze špiljski ulazi lokalno poznati kao Crvene spilje.  Prema dosadašnjim saznanjima ni ovi speleološki objekti nisu podrobnije istraživani. Cijelokupni morfološki sklop ovog dijela Brotnja spada u fluviokrške tipove reljefa. 

8. Krška zaravan (plato) Brotnjo-Dubrave;   

Slika 35. Satelitski snimak položaja krške zaravni Dubrave-Brotnjo (crveno). 

Ranije opisano nalazište mogućih otisaka dinosaura kod Cerna nalazi se dijelu prostrane krške zaravni poznatije pod imenom krška zaravan Brotnjo-Dubrave. Ova velika krška, tj.karbonatna zaravan prostire se sve od zapada od sela Borajna, Grljevići i dr.u općini Grude pa preko područja sela Lipna, G.Radišića, Cerna, D.Ograđenika, Međugorja, Vionice, gdje prelazi preko istočnog dijela Brotnja te dolazi do rijeka Neretve koja samo presijeca istu ovu zaravan koja se opet dalje nastavlja u istočnoj Hercegovini u Dubravama prema Stocu. Zbog ovog njenog prostornog pružanja ova zaravan nosi navedeno ime. Glavne stijene u ovoj zaravni čine mezozojski kredni vapnenci koji usljed svoje podložnosti okršavanju i koroziji sadrže gotovo sve tipične krške reljefne oblike kao što su: vrtače, ponikve, kamenice, brazde, škrape, jame, krška polja, ponornice itd. Krške zaravni/platoi i dan danas mnogim svjetskim znanstvenicima koji se bave istraživanjem krša predstavljaju neodgonetnuto pitanje i čine veliki predmet proučavanja. Jedno od pitanja čiji odgovor ni dan danas još nije jednoznačno određen jest pitanje postanka ili geneze krških zaravni. Mi nećemo ulaziti u ovo pitanje, već je potrebito spomenuti kako krška zaravan Brotnjo-Dubrave u svom dijelu gdje se prostire kod sela Cerno, južno od D.Ograđenika, jugoistočno od Vionice, kao i sjeveroistočno od Bijakovića pa sve do Neretve - sasvim sigurno sadrži ogroman broj speleoloških krških formi - od čega ponajviše jama -koje dosad nisu uopće ispitane niti registrirane, te koje čine možda samo površinski ulaz u jedan mogući veći podzemni špiljski sustav.