U vremenima dok više od 80 % teritorija Bosne i Hercegovine, ali i okolnih zemalja, nije bilo geološki skoro nimalo ili vrlo malo istraženo, ime tj.lokalitet Konjovac bilo je naširoko i vrlo dobro poznato većini tadašnjih geologa koji su istraživali ove dijelove nekadašnje Austrougarske Monarhije. Ono po čemu je tada Konjovac bio vrlo popularan jest prisustvo obilja puževa, školjaka i ježinaca iz razdoblja srednjeg eocena koji imaju vrlo velike dimenzije. Navodeći ove skupine organizama potrebno je naglasiti kako je najveći ikad živući primjerak puža upravo vrsta iz srednjeg eocena Campanile giganteum - čiji su fosilni primjerci najpoznatiji iz okolice Pariza. Ova vrsta puža je davno izumrla pri čemu danas u tropskim morima na području sjev.Australije i Indonezije živi jedna jedina vrsta iz roda Campanile, no ona je znatno manjih dimenzija u odnosu na najveće nađene primjerke fosila vrste Campanile giganteum. Primjerci ovog fosila tako se kreću u prosječnim dimenzijama dužine tj.visine kućice od 25 cm pa čak i do preko 60 cm. Postoje i neki navodi koji kažu da je na području Pariza nađen primjerak ovog fosila s dužinom od jednog metra. Svaki pronađeni primjerak ove vrste puža čija se dimenzija približava 50 cm i u novčanom smislu predstavlja iznimno skupe fosile, dok neki ovako dugi primjerci koji su fantastično očuvani imaju 'neprocijenjivu' vrijednost pri čemu se može navesti ogromni primjerak vrste Campanile giganteum iz nacionalnog Muzeja prirodne povjesti u Parizu, kao i mnogih muzeja diljem Europe. Gledajući općenito pronalaske puževa ovog roda, njih ima doista mnogo u raznim područjima gdje se nalaze sedimenti srednjeg eocena, no pronalasci primjeraka koji imaju cijelovite kućice duže od 25 cm su na ovim našim područjima ipak rijetki. Upravo je lokalitet Konjovac, kao mjesto na kojem su pronađeni takvi ogromni primjerci nekoliko različitih vrsta iz roda Campanile, austrougarskim geolozima postao još davno prije više od 100 godina vrlo značajan geološki lokalitet. No osim ovih oblika puževa, kao fosile Konjovac sadrži mnoge vrste koralja, ježinaca te mnogobrojne ogromne oblike školjaka. Fantastično nacrtane neke od fosila iz Konjovca najviše su opisala dvojica austrougarskih geologa Fridrich Katzer i Paul Oppenheim pri čemu su radovi od P.Oppenheima u periodu od 1901 pa do 1922 posebice vrijedni i važni. No, nakon ovog zadnjeg rada u kojem su objavljeni neki od fosila Konjovca iz 1922 godine, pa sve do danas lokalitet Konjovac kao fantastični paleontološki lokalitet biva gotovo u potpunosti zapostavljen ili bolje rečeno zaboravljen. U geološkom smislu 80-ih godina prošlog stoljeća Konjovac je opisivan u sklopu istraživanja boksita, ali njegov kako je već navedeno fosilonosni karakter nije tad opisivan. Za razliku pak od Konjovca područje sjeverozapadno od Posušja u široj okolici Vira, posebice lokalitet Zagorje u paleontološkom smislu vrlo je dobro obrađen tijekom ranijih već navedenih istraživanja boksita.
Ipak, Konjovac kao prvoklasno fosiliferno nalazište opisano prije više od 100 godina autora ovog teksta potaknulo je na ponovno moglo bi se reći otkrivanje ovog zaboravljenog, tajnog i skrivenog nalazišta fosila. Autor je stoga, ne tako davno prije pisanja ovog teksta, krenuo u pronalazak točno onih stijena u kojima su prije 100 godina nađeni vrlo vrijedni fosili od kojih se jedan dio nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a drugi možda i vrijedniji dio nalaza u Prirodoslovnom muzeju u Beču. Nakon poduže vožnje makadamskim putem od Broćanca preko manje planinskog zaobljenog vrha dolazi se na dio koji se blago spušta prema sjeveru u kojem su prisutni mnogobrojni manji i veći boksitni kopovi (sl.1). Upravo 2 do 3 kopa, među ovim mnogim boksitnim kopovima, u biti predstavljaju fosilno nalazište Konjovac. Nažalost osim pozitivnog vida dolaska brojnih fosila ovdje, postoji i jedna vrlo ružna i negativna slika a to su brojne divlje deponije svakojakog otpada iz kojih se širi 'nesnosan' smrad. Uistinu i nažalost ovdje se doživljava paradoks - planinskog područja u kojem bi trebao biti 'svjež i čist' zrak a koji je u biti u okolici ovih kopova s divljim deponijama takav da svakom normalnom čovjeku s normalnim dišnim sustavom ne dopušta uopće hodanje pored tih istih kopova. Ipak, sreća u nesreći jest ta da su stijene s najviše fosila u trenutcima nalaženja, otkrivene kojih 100-injak metara dalje sjevernije od kopova s najviše otpada koji se nerazumno spaljiva i na taj način otrovnim dimom zagađuje okolinu. Jedan lokalni žitelj prolazeći usput kazao je da u ovim stijenama ima toliko fosila da ih se može 'u vrećama' sakupljat. Došavši točno na točku na koju me je ovaj žitelj uputio shvatio sam da govori i više nego istinu. Na prvi pogled sivi pločasto-laporoviti vapnenci običnog izgleda, približavanjem i pogledom izbliza u njih daju nevjerojatnu sliku a to je - da su prepuni ili bolje rečeno krcati ljušturama puževa i školjaka - kojih ima na tisuće pa i više. Ovo daje naslutiti da je u biti Konjovac u prenesenom smislu riječi pravo 'groblje' fosila iz srednjeg eocena. U nastavku posta se prikazuju slike lokaliteta i onih fosila koje je autor ovog teksta uspio prikupit tijekom polusatno dugog obilaska i pregleda ovih stijena.
Slika 1. Pogled na južni dio lokaliteta Konjovac (od J prema S).
Slika 2. Fosil velikog morskog ježa - vjerojatno rod Clypeaster.
Slika 3. Obilje fosila kolonijalnih koralja - rod Stylophora.
Slika 4. Isti koralji - približeno.
Slika 5. Isti koralji - približeno.
Slika 6. Mnogobrojni presjeci fosilnih puževa, koralja i ježinaca.
Slika 7. Neodeterminirana vrsta školjke.
Slika 8. Primjerak ogromne školjke rod Lucina - kakvih ima na stotine.
Slika 9. Zbijene čaške koralja.
Slika 10. Puž - rod Eofavartia.
Slika 11. Fosilna flora- vjerojatno neke vrste morskih trava.
Slika 12. Trenutak zamijećivanja ogromne školjke Lucina u stijenama.
Slika 13. Ogromna školjka rod Lucina u stijeni.
Slika 14. Neki od pronađenih fosila.
Slika 15. Puž rod Conus.
Slika 16. Pogled na točku s pločastim vapnencima prepunim puževima roda Velates.
Slika 17. Približen pogled na ove stijene i tlo krcato ljušturama puževa.
Slika 18. Dio ljušture puža vrsta Velates schmiedelianus.
Slika 19. Komad stijene građene od stotina ljuštura puža Velates scmiedelianus.
Slika 20. Pogled na dio lokaliteta Konjovac s najviše fosila u pravcu zapada.
Slika 21. I konačno - cilj dolaska na ovaj lokalitet - pronađeni primjerak najvećih ikad živućih puževa - rod Campanile ( dužina ovog primjerka premašuje 20 cm, i ovo je vjerojatno manji primjerak u odnosu na one kakvi se još skrivaju na ovom lokalitetu ).
Slika 22. Isti primjerak s vidljivim ulazom u ljušturu tzv.ušćem.
