Dobrodošli u novi internet blog o prirodnoj i arheološkoj baštini na području Hercegovine

Uređivanje i objavljivanje ovog portala rezultat je općenitog nedostatka medijskih i internetskih prostora koji se bave isključivo opisom prirodne i arheološke baštine (fosili, minerali, kristali, biljke, životinje, arheološki nalazi i slično) vezano za prostore Bosne i Hercegovine, a posebice Hercegovine. Stoga, je ovaj portal namijenjen ponajvise svim ljubiteljima prirode, prirodoslovcima, arheolozima, geolozima, biolozima, geografima, kao i svima onima koji se kroz hobi ili iz proste znatiželje interesiraju za prirodne i arheološke zanimljivosti.









Mr.sc. Goran Glamuzina, dipl.ing.geologije































































































ponedjeljak, 12. prosinca 2011.

BOTANIKA; PREDBOŽIĆNO RASCVJETANO DRVO BROTNJA - 'MUŠMULA'-NEŠPULA

ŠTO ZNAMO O 'NAŠOJ' MUŠMULI - Eriobotrya japonica - japanska mušmula/japanska šljiva ?

Veliki dio žitelja gradova u južnoj (donjoj ili niskoj) Hercegovini - Mostara, Čapljine, Čitluka, Stoca, Ljubuškog i Gruda  zasigurno je čuo, vidio, ili je pak upoznat sa biljkom poznatijom pod nazivom mušmula. No, osim samog znanja o ovoj biljci jedan dio stanovnika, kako najjužnijih dijelova BiH, tako i Dalmacije, vjerojatno je zamijetio te čulima vida i njuha osjetio nešto vrlo neobično u odnosu na veliku većinu svih stabala i biljaka ovih krajeva -a to je trenutna procvjetalost ovih stabala 'mušmule' s brojnim iznimno mirisnim cvjetovima. Ovo interesantno i na jedan način jako lijepo drvo, zadnjih godina se od strane žitelja brojnih broćanskih sela te grada Čitluka sve više sadi i kultivira, te time postaje vrlo lijepi floralni ukras i segment brojnih okućnica. Kod ovoga je važno pripomenuti to kako se u slučaju ovog drveta koje je zadnjih par mjeseci trenutno u fazi cvata - ne radi o pravoj mušmuli ( Mespilus germanica) već je riječ o tzv. japanskoj mušmuli ( Eriobotrya japonica) koja je poznata pod nazivom nešpula, nešpola ili japanska šljiva. Ovo je važno znati, ponajviše zbog toga jer se ove dvije biljke osim što spadaju u istu familiju tzv.ružovki Rosaceae, podosta razlikuju - pri čemu je prava mušmula (Mespilus germanica) listopadno drvo, koje cvate u proljeće, te za razliku od ove 'naše' japanske mušmule  - ima potpuno drugačiji cvijet kao i drugačiji oblik lista. Tako bi svatko onaj tko namjerava kupovati sadnice mušmule, kakva je prisutna u nas - ukoliko kupuje u stručnijem vrtnom centru - trebao naglasiti da traži nešpulu ili japansku mušmulu - upravo iz razloga - da se u slučaju kupnje i sadnje obične mušmule nakon par godina ne iznenadi da je to listopadno drvo, koje je totalno drugačije od onih mušmula koje su u susjedstvu.


Slike 1-3. Rascvjetala 'mušmula' tj.nešpula u centru Čitluka u čaršiji kod hotela (slikano 10.prosinca 2011.).

Jedna od mnogih broćanskih, u našem narodu zvanih-mušmula kao što je na slikama gore prikazana iz centra Čitluka, na temelju prethodno opisanog teksta, nije dakle mušmula - već nešpula ili japanska mušmula (Eriobotrya japonica). Za njih je osim navedenog u tekstu gore, karakteristično i to da su to sutropske biljke porijeklom iz jugoistočne Kine, koje se već jako dugo vremena ( više od 1000 godina) u tom dijelu Azije sade i kultiviraju. Iz Azije je vremenom ova biljka prenešena u mnoge dijelove svijeta, najprije u Indiju, zatim Mediteran, kao u sjevernu i južnu Ameriku. Japanska mušmula (nešpula) najbolje uspijeva u toplim (sutropskim i mediteranskim) krajevima pri čemu traži puno sunca, te dobro podnosi sušu, čak i  niže temperature ispod nule, dok je osjetljiva na jaki vjetar - tako da oni koji sade ovu biljku na mjestima jake bure (tzv.vjetrometini) ne trebaju očekivati veliki rast nešpule. Upravo zahvaljujući relativno boljem zaklonu od bure - japanska mušmula u čaršiji u Čitluku (sl.1-3) je uspijela izrasti i razgranati se ovako široko - pri čemu se u vrijeme cvatnje (od kraja 10.do 12.mjeseca) koje još uvijek traje - prelijepi i mnogim usputnim prolaznicima možda zagonetni miris, koji se intezivno širi u čitlučkoj čaršiji, upravo potječe od ove biljke.  
Nadalje, osim ovih bitnih navedenih osobitosti - vrlo je zanimljiv oblik samog cvata tj.cvijetova - koji su relativno manji, bijele boje, te su gusto raspoređeni u grozdastim piramidalnim nakupinama (sl.2).  Zatim, osim cvijetova, još interesantniji u više pogleda, jesu plodovi ovih stabala. Rijetki žitelji koji imaju veće 'mušmule' ili oni koji su bili u prilici brati plodove ovih japanskih mušmula - znaju kakav - moglo bi se slobodno reći - delikatesan i izniman okus imaju ovi plodovi, koji su svijetlonarandžastog kuglastog oblika te su veličinom i bojom najviše slični manjim kajsijama. Ovakav delikatesan i za naše krajeve dosta neobičan voćni okus rezultat je toga što ovi plodovi tj. voće japanske mušmule u sebi ujedinjuje okus breskve, limuna i manga.  No, osim svih ovih odlika, možda najbitnije karakteristike japanske mušmule radi čega se od davnih vremena sadi i kultivira jesu sama prirodno-ljekovita i prehrambena svojstva plodova, te dijelom i listova. Tako, se ovi izuzetno ukusni plodovi koji dozrijevaju otprilike u mjesecu svibnju, u mnogim sutropskim, mediteranskim, posebice azijskim zemljama osim svježe konzumacije, koriste za proizvodnju pekmeza, marmelada, džemova, slatkiša, zatim za pravljenje pita i slatkih sirupa kao i alkoholnih pića poput likera od nešpule. Ipak, potrebito je upozoriti kako pretjerana konzumacija plodova japanske mušmule može dovesti do cijanidnog trovanja, usljed malog sadržaja cijanogenog glikozida. Posebno je koristan sirup od japanske mušmule koji se u kineskoj medicini koristi za smanjenje kašljanja, te za ublažavanje grlobolje. Obradom lišća zajedno sa drugim sastojcima ove voćke, proizvodi se i prehrambeni proizvod čijom se konzumacijom smiruje i poboljšava probavni i dišni sustav. Osim ovog jedenje voća japanske mušmule ima i  blagi sedativni učinak.
Na kraju ovog osvrta i teksta o našim 'hercegovačkim mušmulama' svima nama koji smo u prilici biti ili proći pored ovih biljki ostaje mogućnost jednog malog i kratkotrajnog ali vrlo dojmljivog osjećaja i doživljaja -a to je- zimski prosinački predbožićni užitak opojnog mirisa brojnih bijelih cvatova zizmelene japanske šljive. 

ponedjeljak, 24. listopada 2011.

PALEOBOTANY; MIDDLE EOCENE FOSSIL FLORA AND COASTAL FOREST NEAR ČITLUK

OTKRIĆE  NALAZIŠTA FOSILNE FLORE EOCENSKE STAROSTI
DISCOVERY OF EOCENE FOSSIL FLORA  SITES 
U nekim od ranijih tekstova na ovom blogu već je bilo riječi kao i prikaza otkrivene fosilne flore iz srednjeg eocena kod Čitluka u Hercegovini. U ovom ćemo postu u cijelosti predstaviti 2 nalazišta fosilne flore kao i pronađenu floru.
U nedavnom otkriću na lokalitetu Lokvice koji se nalazi nekih 2,5 km sj.od Čitluka s desne strane prometnice od Čitluka prema Mostaru unutar velikog površinskog kopa boksitne rude otkriveni su vrlo brojni fosilizirani ostaci nekadašnjih prapovijesnih stabala i granja iz vremena srednjeg eocena ( --40ak miliona god.). U ovom otkriću posebno se ističe jedan veliki komad stijene dužine 1,80 m u kojem je, poput nekakvog fino oslikanog crteža, na ravnom dijelu stijene, ostala fosilizirana cijela nakupina raznih grana, dijelova stabljika i grančica, kao i vjerojatnih plodova. Ovaj komad stijene s ovakvim fosilnim granama i stabljikama zamijećen je bio i s veće udaljenosti da bi se dolaskom pred sami komad stijene imalo što vidjeti - fantastični mix fosilnog granja i drugih drvenastih dijelova izumrlog drveća iz srednjeg eocena (sl.2-6). No, nažalost,  smještaj i položaj ovog komada stijene je takav da ga je gotovo nemoguće izvući niti pomaknuti, jer se nalazi u dnu jedne rupe s brojnim obrušenim komadima velikih stijena pri čemu su mnoge tako meke i rastresite, kao i znatan dio stijene s fosilima, koju bi svaki najmanji pomak najvjerojatnije u potpunosti razlomio. Sama stijena je zbog toga zaštićena i pokrivena najlonom da bi se spriječilo njeno daljnje rasipanje i razlamanje usljed kiša, vjetra i oluja. Mjesto u kojem je stijena užljebljena je takvo da je opasno i nesigurno i za sami ljudski prilaz k njoj, jer svaki pogrešan korak mogao bi pokrenuti manji odron, radi već rečenog prisutva brojnih vrlo mekih i rastresitih stijena. Uvid u ove fosile kao i daljnje proučavanje omogućeno je brojnim načinjenim fotografijama od strane autora koje će se prikazati u nastavku posta.
Drugi lokalitet Garišta koji je u neposrednoj blizini Lokvica mogao bi se okarakterizirati kao pravi Fossil Laggerstatten srednje-eocenske fosilne flore. Ovaj lokalitet nalazi se na području starog površinskog boksitnog kopa u Garištima koje je nekih 1,5 km zapadno od prethodnog lokaliteta. Na njemu su pak za razliku od uglavnom fosilnih granja i stabala u Lokvicama, otkriveni vrlo brojni fosili raznih listova od tada (srednji eocen) raslog raznog drveća, grmlja i nižeg bilja na ovom području. Fosili listova se nalaze skoro isključivo unutar vrlo mekih žućkastih i sivožutih lapora i laporovitih pješčenjaka gdje dolaze kao pougljenisani ostaci, zatim kao remineralizirani listovi te kao otisci listova. Cijelo ovo usko ograničeno područje moglo bi se okarakterizirati kao Fossil Lagerstatten za fosilnu floru, jer se samo ovdje nalaze ovi specifični meki žućkasto pjeskoviti sedimenti koji sadrže obilje fosilnih listova s čime se ovaj lokalitet može usporediti s nekim drugim sličnim bogatim nalazištima fosilne flore u regiji kao npr.lokalitet Promina u Dalmaciji. Posebno se treba naglasiti kako je fosilna flora ovog srednjeeocenskog kompleksa tek dijelomično istražena i obrađena. Ovakve stijene u Garištima unutar vrha površinskog kopa kao i dosada određene vrste fosilne flore u njima, kazuju da je na ovom relativno manjem dijelu okolo samog boksitnog kopa u vremenu srednjeg eocena postojalo jedno zatvoreno malo jezerce ili pak zatvorena manja laguna pored neposredne morske obale. Ovakve pretpostavke svakako će dopuniti i razjasniti daljnje istraživanje fosilne flore i fosilnih mekušaca u ovim sedimentima kao i prisutne mikroorganizme (polen, nanoplankton, foramenifere itd).
Jedan dio fosilne flore s oba ova lokaliteta je već determiniran i zasad se može reći kako je na ovom području sjeverno od Čitluka postojala razvedena morska obala, s uvalama kao i mogućim lagunskim jezercem u Garištima, a uz obalu i okolo jezera je rasla zajednica kserofilne sutropske priobalne šume  u kojoj su najbrojnija bila stabla slična današnjim eukaliptusima,  različite zimzelene vrste stabala i žbunja iz familije mirti (Mirtaceae), cimetovci ( Cinnamomum ), mali žbunovi roda Comtonia, vrste sutropskih smokava(Ficus), brojne palme roda Flabellaria razne druge kritosjemenjače (angiospermae)  kao i  golosjemenjače (gymnospermae) predstavljene priobalnim čempresima najsličnijim rodu Tetraclinis (Actinostrobus) druge vrste četinjača.  Ovakav zasad određeni sastav paleovegetacije govori nam to da je prapovijesna priobalna šuma područja Čitluka u srednjem eocenu imala karakter sutropske šume navikle na izmjenu sušnijih i vlažnijih razdoblja. Što se tiče visine ove vegetacije i šume, moglo bi se reći kako je ona uglavnom bila niža tamo gdje su preovladavala niži zimzeleni grmovi  ali u onim dijelovima sa stablima eukaliptusa vjerojatno je bila viša, jer danas stabla eukaliptusa dosežu visinu i do 100m. Ono što je najvažnije jest da se iz svega ovoga može izvući zaključak kakva je klima bila tada na ovom području, a ona se na osnovu ovakve fosilne flore može okarakterizirat kao sutropska klima sa izmjenom suših i vlažnijih razdoblja ali s nešto većom dominacijom sušnijeg razdoblja. Danas je takva klima prisutna u zap.Australiji, sjzap.Indiji i južnom Pakistanu, južnom Brazilu, južnoj Africi itd. Posebno je zanimljivo to da među otkrivenom fosilnom florom dolazi nekoliko oblika tj.vrsta i rodova flore ( Eucalyptus, Tetraclinis (Actinostrobus), Banksia itd) koja danas raste samo  uz obale Australije i bliskim otocima  kao i specifična vrsta Comptonia difformis, iz roda Comptonia koja danas raste samo u sjeveroistočnom dijelu sj.Amerike. Osim ovih ovdje navedenih oblika određeni su i neki drugi oblici iz dosad pronađene fosilne flore, a prikaz ova dva lokaliteta kao i pronađenog fosilnog bilja u njima slijedi u nastavku.

Slika 1. Položaj lokaliteta s fosilnom florom.


LOKALITET LOKVICE
Fosilna makroflora

Slika 2.

Slika 3.

Slika 4.

Slika 5.

Slika 6.

Slika 7.

Slika 8.

Slike 2 - 8.  Pogled na stijenu s brojnim fosiliziranim granama i stabljikama većinom od palmi (red Palmae)-ravne stabljike ali i od nekih stabla iz familije Myrtaceae. 

Slika 9. Fosilizirani dio stabla s jasno vidljivom teksturom tj.oblikom kore drveta - moguće neki rod iz familije Myrtaceae ali isto tako i iz familije Cupressaceae.

Slika 10. Fino fosilizirani listići od vrste čempresa roda Tetraclinis ili Actinostrobus.

Slika 11. Moguća ravna grana palme (lijevi dio slike) kao i druge moguće grane od nekih rodova iz familije mirti.

Slika 12.

Slika 13.

Slika 14. Stabljike i grane s mogućim ovalno-elipsastim zaobljenim plodovima kakvi su karakteristični za vrste palmi kao i one palme u mangrovim šumama.

Slika 15.

Slika 16.

Slika 17.

Slika 18.

Slika 19.

Slika 20.

Slika 21.

Slika 22. Dio stabljike s jasno vidljivom teksturom kore koja ukazuje na moguću pripadnost već navedenom rodu tetraklinisu ili je pak dio grane od neke cvjetnice iz familije Myrtaceae.

Slika 23.

Slika 24.
Slike 12 - 24. Različite fosilizirane grane, od kojih je jedan dio najvjerojatnije od palmi (ravne stabljike s uzdužnim ravnim  i ravnim poprecnim linijama teksture) a drugi dio od mogućih čempresovki rodova aktinostrobus tj.tetraklinis.

Slika 25. Mogući dio velikog lista palmi.

Slika 26.

Slika 27.

Slika 28.

Slika 29.

Slike 26 - 29. Ostale različite fosilne stabljike i dijelovi stabala.
Slika 30. Listići čempresa roda Tetraclinis.

Timemachine; Rekonstrukcija izgleda područja Lokvica prije 40ak mil.god.

Slika 31. Pogled na lokalitet Lokvice od sjzap.prema jugist.

Slika 32. Mogući izgled pogleda s prethodne slike u vremenu srednjeg eocena prije neki 40ak miliona godina.

Slika 33.

Slika 34.

Slika 35.

Slika 36.

Slika 37.

Slike 33 - 27. Mogući izgled krajolika i priobalja na području Lokvica i iznad sela Gradnići u srednjem eocenu.  
LOKALITET GARIŠTA
Fosilna makroflora

Slika 38. Pogled na netom otkriveni cijeloviti fosilni list moguće roda Eucalyptus (kakvi su pronađeni i u Promini u Dalmaciji), koji još i podosta sliči na vrstu Acrostichum (Chrysodium) Lanzeanum iz oligocena Katalonije u Španjolskoj ( DEPAPE & BATALLER, 1931).

Slika 39. Cassia phaseolit. ?

Slika 40. Ficus dalmatica ?

Slika 41. Daphnogene sp. ?

Slika 42. Cinnamomum sp.

Slika 43. Cassia hyperborea.

Slika 44. Banksia dillenoides.

Slika 45. Rasplodni dio biljke (cvijet, sjeme, plod) - neodređen.

Slika 46. Rasplodni dio biljke (cvijet, sjeme, plod) - neodređen.

Slika 47. Sophora sp ?.
 
Slika 48. Acrostichum (Chrysodium) Lanzeanum ili Eucalyptus sp.?

Slika 49. Banksia dillenoides.

Slika 50. Comptonia difformis.

Slika 51. Acrostichum (Chrysodium) Lanzeanum ili Eucalyptus sp.?

Slika 52. Acrostichum (Chrysodium) Lanzeanum ili Eucalyptus sp.?

Slika 53. Comptonia aff. difformis

Slika 54. Acrostichum (Chrysodium) Lanzeanum ili Eucalyptus sp.?
Slika 55. Pogled na lokalitet Garišta i žućkaste meke pjeskovite sedimente bogate s fosilnom florom (okviri).

Slika 56. Ficus sp ?.

Slika 57. Neki rod familije Myrtaceae ili Eucalyptus sp.?

Slika 58. Ficus sp ?.

Slika 59. Neki rod familije Myrtaceae ili Eucalyptus sp.?

Slika 60. Acrostichum (Chrysodium) Lanzeanum ili Eucalyptus sp.?

Slika 61. Neki rod familije Myrtaceae ili Eucalyptus sp.?

Slika 62. Banksia sp.

Slika 63. Comptonia difformis.

Slika 64. Banksia sp.

Slika 65. Ficus dalmatica ?.

Slika 66. Banksia sp.?

Slika 67. Rasplodni dio biljke (cvijet, sjeme, plod) - neodređen.
Slika 68.  Myrtaceae ?

Slika 69. Vjerojatno dio lista palmi Flabellaria sp.

Slika 70. Dio lista palmi Flabellaria sp.
Slika 71.  Banksia sp., Celastras oreophilus ?

Slika 72. Apocynophyllum plumeriaefoilium ?

Slika 73. Sophora sp. ?

Slika 74. Banskia sp, Rhamnus sp ?

Slika 75. Banksia haeringiana ?

 Slika 76. Neki rod familije Myrtaceae ili Eucalyptus sp.?

Slika 77. Grančica neke četinjače (razred Coniferae) s vidljivim iglicama u gornjem lijevom dijelu slike, vjerojatno neka vrsta bora iz familije Pinaceae.

Slika 78. Peteljka i donji dio lista slabije očuvan, moguće neki vrsta iz fam.Myrtaceae.

 Slika 79. Fino raspoznatljiv fosilni list roda Comptonia - vjerojatno vrsta Comptonia difformis.

Slika 80. Cinnamomum sp.

Slika 81. Comptonia difformis.

Slika 82. Banksia aff longifolia.

Slika 83. Banksia sp. ?


Timemachine; Rekonstrukcija izgleda područja Garišta prije 40ak mil.god.

Slika 75. Satelitski prikaz položaja područja Garišta i Lokvica iznad Čitluka.

Slika 76. Pretpostavljeni izgled istog područja s prethodne slike ( plave linije - more, svjetloplavo- moguća laguna/jezero ).

Slika 77. Mogući pejzaž uz lagunu/jezero u Garištima prije 40ak mil.god.

Slika 78. Mogući pejzaž uz lagunu/jezero u Garištima prije 40ak mil.god.

Slika 79. Mogući pejzaž uz lagunu/jezero u Garištima prije 40ak mil.god.

Slika 80. Mogući pejzaž uz lagunu/jezero u Garištima prije 40ak mil.god.