Dok nas ovih dana prži prava ljetna vrelina sunca pri čemu se temperature dižu i do 40 stupnjeva, postoje neka živa bića kojima vidljivo i paradoksalno kao da fantastično odgovara ovo vruće vrijeme i ove visoke temperature. Ta živa bića su biljke i to biljke penjačice i puzavice - kod kojih dvije divlje tj.autohtone vrste sad posebno u najvrućim ljetnim mjesecima dolaze do velikog izražaja koji se očituje u cvjetanju i rascvjetalosti njihovih grmova. Za ove dvije vrste mnogi stariji žitelji niske Hercegovine u području južno od Posušja i Mostara koriste lokalne nazive: ŠKRABUTINA (Skrobutina/Skrobut/Skrabutina) i LAMUTINA (Pavit/Gužva). Latinski naziv za škrabutinu jest Clematis flammula, a za lamutinu Clematis vitalba, te kao što se vidi obje biljke spadaju u isti rod Clematis iz familije Ranunculaceae ili tzv.žabnjakovke. Što je to što je očito i što krasi ove biljne vrste sad dok su ovakve vrućine i kad bismo rekli da se svaka 'normalna' biljka uslijed velike žege i suše sasušuje i vene? To je logično zaključivši - njihova nevjerojatna otpornost na ove ekstremne temperaturne uvjete ali i više od toga - otpornost koja se pretvara i nadopunjuje u cvjetanje koje je upravo sad od lipnja pa do kolovoza (kad su najveće vrućine) čime ove biljke kao da pokazuju i govore svima- ''ne da ćemo pretrpjeti ove visoke temperature već ćemo svima pokazat još više- pokazat ćemo im svoje cvjetove''. Kako možemo zapaziti i vidjeti škrabutinu: ako ste u nekom od gradova Čapljina, Stolac, Čitluk, Ljubuški, Mostar, Grude ili Široki Brijeg, dovoljno je sjesti u automobil i prvom prilikom čime se dospije izvan naselja baciti pogled pored ceste, i upravo nesumnjivo možete zamijetiti da je gotovo svaki treći, četvrti grm sa mnoštvom bijelih cvjetova. Uz vizualni doživljaj cvjetova, ono što je raspoznatljivo za škrabutinu i lamutinu jest njihov miris - poput neobično-izraženog parfema prisutnog u zraku - koji će svatko onaj tko se vozi pa barem i kratkotrajno otvorenih prozora osjetiti - kao i svatko onaj tko se nađe u prirodnom okruženju (ne u parku) u nekom navedenom dijelu Hercegovine. Mnogi žitelji i prolaznici koji su se kretali, vozili ili šetali ovih zadnjih vrućih dana okolicama nekih od navedenih gradova vjerojatno su vidjeli i zamijetili rascvjetale bijele grmove - škrabutine ili lamutine, a za sve one koji ne znaju kako oni izgledaju prikazuje se fotografski u nastavku.
Slika 1. Tipični ljetni izgled rascvijetale puzavice škrabutine ovih ljetnih mjeseci (donji desni dio slike) - kod Blizanaca - jugoistočno Brotnjo.
Slika 2. Škrobutina u makija-šumi sa smrekom, dračom i grabom kod Blizanaca.
Slika 3. Izgled škrobutine (Clematis flammula) izbliza - na brdu Polugrina južno od Širokog Brijega.
Slika 4. Zalazak sunca od Krehin Graca prema Žurnju s brojnim grmovima škrabutine u dnu slike.
Nasuprot finom izgledu ovih bjelih rascvjetalih biljaka i njihova vrlo lijepog mirisa nužno je navesti i njihovu negativnu stranu koju imaju. Opisana biljka škrabutina ili skrobutina spada u vrlo otrovne biljke! Naime, ovi cvjetovi i listovi biljke prikazane gore na slikama sadrže jedan vrlo otrovan sastojak protoanemonin ili lakton koji na koži izaziva rane u obliku plikove ili skrobutine od čega je ime ove biljke i nastalo. Zbog ovog otrova i stoka je jako izbjegava za hranu. U prošlosti se ova biljka koristila u narodnoj medicini počesto koristila u liječenjima nekih bolesti radi toga jer ima i jako baktericidno i fungicidno djelovanje, no zbog posljedica trovanja s teškim posljedicama odustalo se od njene upotrebe. Prema tome upozorenje jest - ovu biljku nipošto nemojte brati, a posebno ne koristiti u bilo kakve svrhe! Dakle ono što možemo kao zaključak izvući jest to da nam ostaje, ukoliko to želimo, jedino da iskoristimo svoja čula vida i njuha te uživamo u cvijeću i mirisima škrabutine dok smo u njenoj blizini.
Osim navedenih relativno niskih penjačica škrabutine i lamutine diljem naselja u južnijoj tj.toplijoj Hercegovini
okućnice i vrtove mnogih kuća ukrašava također jedna druga vrsta penjačica koja je pak uzgajana i nije prirodna tj.ne raste u divljini u Hercegovini - a riječ je o biljci - TEKOMA (Campsis radicans). Ova biljka je u zadnje vrijeme postala izuzetno česta u donjoj Hercegovini ponajviše radi svojih neobično lijepih i velikih tamnonarandžastih cvijetova u obliku trube, tako da je prolazeći bilo kojim dijelom niske Hercegovine možemo zamijetiti ispred mnogobrojnih kuća. Jednu vrlo neobičnu ili bolje reći- zanimljivu pojavu autor je nedavno okom digitalnog aparata uhvatio u dijelu Mostara - Centar II. Ovdje je ispred jedne kuće zasađena gore navedena vrsta penjačice Tekome toliko se proširila - sa strana i uvis - da je izrastajući 'prošla' doslovno kroz unutrašnjost neposredno zasađenog visokog bora tj.jele - dospijevši na sami vrh nje - gdje je nedavno i procvijetala. A rezultat toga cvijetanja jest izgled koji neodoljivo podsjeća na okićeno Božićno drvce - i to ne umjetno ili ljudski već prirodno ili Božanski.
Slika 5. Pogled izdaljeg na okućnicu i rascvjetalu puzavicu tekomu označenu strelicama.
Slika 6. Približen pogled na prirodno okićeno 'Božićno' drvce cvjetovima tekome.
Slika 7. Približen pogled na prirodno okićeno 'Božićno' drvce cvjetovima tekome.
Nema komentara:
Objavi komentar