Veliki dio žitelja gradova u južnoj (donjoj ili niskoj) Hercegovini - Mostara, Čapljine, Čitluka, Stoca, Ljubuškog i Gruda zasigurno je čuo, vidio, ili je pak upoznat sa biljkom poznatijom pod nazivom mušmula. No, osim samog znanja o ovoj biljci jedan dio stanovnika, kako najjužnijih dijelova BiH, tako i Dalmacije, vjerojatno je zamijetio te čulima vida i njuha osjetio nešto vrlo neobično u odnosu na veliku većinu svih stabala i biljaka ovih krajeva -a to je trenutna procvjetalost ovih stabala 'mušmule' s brojnim iznimno mirisnim cvjetovima. Ovo interesantno i na jedan način jako lijepo drvo, zadnjih godina se od strane žitelja brojnih broćanskih sela te grada Čitluka sve više sadi i kultivira, te time postaje vrlo lijepi floralni ukras i segment brojnih okućnica. Kod ovoga je važno pripomenuti to kako se u slučaju ovog drveta koje je zadnjih par mjeseci trenutno u fazi cvata - ne radi o pravoj mušmuli ( Mespilus germanica) već je riječ o tzv. japanskoj mušmuli ( Eriobotrya japonica) koja je poznata pod nazivom nešpula, nešpola ili japanska šljiva. Ovo je važno znati, ponajviše zbog toga jer se ove dvije biljke osim što spadaju u istu familiju tzv.ružovki Rosaceae, podosta razlikuju - pri čemu je prava mušmula (Mespilus germanica) listopadno drvo, koje cvate u proljeće, te za razliku od ove 'naše' japanske mušmule - ima potpuno drugačiji cvijet kao i drugačiji oblik lista. Tako bi svatko onaj tko namjerava kupovati sadnice mušmule, kakva je prisutna u nas - ukoliko kupuje u stručnijem vrtnom centru - trebao naglasiti da traži nešpulu ili japansku mušmulu - upravo iz razloga - da se u slučaju kupnje i sadnje obične mušmule nakon par godina ne iznenadi da je to listopadno drvo, koje je totalno drugačije od onih mušmula koje su u susjedstvu.
Slike 1-3. Rascvjetala 'mušmula' tj.nešpula u centru Čitluka u čaršiji kod hotela (slikano 10.prosinca 2011.).
Jedna od mnogih broćanskih, u našem narodu zvanih-mušmula kao što je na slikama gore prikazana iz centra Čitluka, na temelju prethodno opisanog teksta, nije dakle mušmula - već nešpula ili japanska mušmula (Eriobotrya japonica). Za njih je osim navedenog u tekstu gore, karakteristično i to da su to sutropske biljke porijeklom iz jugoistočne Kine, koje se već jako dugo vremena ( više od 1000 godina) u tom dijelu Azije sade i kultiviraju. Iz Azije je vremenom ova biljka prenešena u mnoge dijelove svijeta, najprije u Indiju, zatim Mediteran, kao u sjevernu i južnu Ameriku. Japanska mušmula (nešpula) najbolje uspijeva u toplim (sutropskim i mediteranskim) krajevima pri čemu traži puno sunca, te dobro podnosi sušu, čak i niže temperature ispod nule, dok je osjetljiva na jaki vjetar - tako da oni koji sade ovu biljku na mjestima jake bure (tzv.vjetrometini) ne trebaju očekivati veliki rast nešpule. Upravo zahvaljujući relativno boljem zaklonu od bure - japanska mušmula u čaršiji u Čitluku (sl.1-3) je uspijela izrasti i razgranati se ovako široko - pri čemu se u vrijeme cvatnje (od kraja 10.do 12.mjeseca) koje još uvijek traje - prelijepi i mnogim usputnim prolaznicima možda zagonetni miris, koji se intezivno širi u čitlučkoj čaršiji, upravo potječe od ove biljke.
Nadalje, osim ovih bitnih navedenih osobitosti - vrlo je zanimljiv oblik samog cvata tj.cvijetova - koji su relativno manji, bijele boje, te su gusto raspoređeni u grozdastim piramidalnim nakupinama (sl.2). Zatim, osim cvijetova, još interesantniji u više pogleda, jesu plodovi ovih stabala. Rijetki žitelji koji imaju veće 'mušmule' ili oni koji su bili u prilici brati plodove ovih japanskih mušmula - znaju kakav - moglo bi se slobodno reći - delikatesan i izniman okus imaju ovi plodovi, koji su svijetlonarandžastog kuglastog oblika te su veličinom i bojom najviše slični manjim kajsijama. Ovakav delikatesan i za naše krajeve dosta neobičan voćni okus rezultat je toga što ovi plodovi tj. voće japanske mušmule u sebi ujedinjuje okus breskve, limuna i manga. No, osim svih ovih odlika, možda najbitnije karakteristike japanske mušmule radi čega se od davnih vremena sadi i kultivira jesu sama prirodno-ljekovita i prehrambena svojstva plodova, te dijelom i listova. Tako, se ovi izuzetno ukusni plodovi koji dozrijevaju otprilike u mjesecu svibnju, u mnogim sutropskim, mediteranskim, posebice azijskim zemljama osim svježe konzumacije, koriste za proizvodnju pekmeza, marmelada, džemova, slatkiša, zatim za pravljenje pita i slatkih sirupa kao i alkoholnih pića poput likera od nešpule. Ipak, potrebito je upozoriti kako pretjerana konzumacija plodova japanske mušmule može dovesti do cijanidnog trovanja, usljed malog sadržaja cijanogenog glikozida. Posebno je koristan sirup od japanske mušmule koji se u kineskoj medicini koristi za smanjenje kašljanja, te za ublažavanje grlobolje. Obradom lišća zajedno sa drugim sastojcima ove voćke, proizvodi se i prehrambeni proizvod čijom se konzumacijom smiruje i poboljšava probavni i dišni sustav. Osim ovog jedenje voća japanske mušmule ima i blagi sedativni učinak.
Na kraju ovog osvrta i teksta o našim 'hercegovačkim mušmulama' svima nama koji smo u prilici biti ili proći pored ovih biljki ostaje mogućnost jednog malog i kratkotrajnog ali vrlo dojmljivog osjećaja i doživljaja -a to je- zimski prosinački predbožićni užitak opojnog mirisa brojnih bijelih cvatova zizmelene japanske šljive.
Nema komentara:
Objavi komentar