Mostar kao jedan od najvećih gradova na jugu BiH osim svoje etno-nacionalne specifičnosti i bogatog povijesnog naslijeđa sadrži nešto uistinu jedinstveno u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ta jedinstvenost i unikat Mostara što malo koji bosanskohercegovački grad ima jest njegova flora - točnije dendroflora ili flora stabala i višeg grmlja. Glavnina ove jedinstvene mostarske flore začeta je tj.zasađena još početkom prošlog stoljeća od strane Austrougara, te dijelom prije i iza 2.svj.rata. U okviru ove flore u Mostaru su se tako razvile i uspijele narasti do zavidnih visina mnoge vrste stabala, s tim da su ovdje prisutni brojni primjerci razne mediteranske priobalne pa čak i poneke sutropske flore - gdje se na pojedinim mjestima i u ulicama može naići na primjerke takvih stabala s visinom i razvijenim krošnjama kao nigdje u cijeloj BiH pa čak i u regiji. Svaka ona osoba koja je češće pješke prolazila ili prolazi mostarskim ulicama i pritom se barem imalo osvrnula na živi (biljni) svijet oko sebe razumjeti će ove navode. Sva ova stabla kao i niže biljke, koja su negdje s većom a negdje s manjom brojnošću, predstavljaju pravo blago grada Mostara koje se bez sumnje mora očuvati ili barem pokušati očuvati. U gotovo svim kutcima i dijelovima Mostara prisutne su neke biljke (stabla i grmovi) koji na 1.pogled dijeluju nebitno i neznačajno u prostoru, no samo malo dužim zaustavljanjem pored tih biljaka zamijećuje se da su mnoge od njih rijeđe vrste (neprisutne u ostalim gradovima u BiH) koje nadalje imaju vrlo razvijene krošnje ili pak s iznimnom visinom i raskošnošću kao malo gdje u cijeloj Bosni i Hercegovini. Poseban i neupitan potencijal koji uopće nije iskorišten u gradu Mostaru jest širi prostor i površina starog Partizanskog groblja. Nevjerojatan potencijal ovog prostora očituje se u tome što se na njemu nalazi vegetacijska zajednica u kojoj su najdominantiji iznimno visoki i gusto raspoređeni alepski i brucijski borovi tj. pinije (isključivo mediteranske vrste dendroflore) - koji s ovakvom visinom i razvijenim krošnjama nisu prisutni čak ni u sjeverno i srednjo-dalmatinskim krajevima, već tek od Dubrovnika pa dalje južnije. Većina nas zna kakav pozitivan i zdrav utjecaj ima samo boravljenje uz ove vrste borova, uzmimo primjer - na Makarskoj rivijeri- gdje je na svojevrstan način udisanje mirisa i šetnja uz ove borove - prava terapija za dušu i tijelo. No, ništa manje, lijep i izražajan ugođaj, se može doživjeti već samim ulaskom u početni dio partizanskog groblja u Mostaru. Nadalje, hodanjem prema unutrašnjosti groblja, moglo bi se reći - najedanput - gubi se osjećaj da je riječ o gradskoj sredini - jer se uopće ne čuju nikakvi ili slabi zvukovi s gradskih ulica a u okruženju vidik čine gusti borovi i ostala mediteranska vegetacija. Pored ovog još je potrebno naglasiti - da ova stabla i biljke, prisutni i na partiz.groblju i po cijelom Mostaru, nisu jedini bitan segment vrijedan očuvanja i divljenja, već su zajedno s ovim biljkama prisutne i mnoge vrste ptica, većinom pjevica - čija su staništa i gnijezda upravo u nekim od ovih stabala. Tako da npr.rušenjem jednog većeg stabla mi ne gubimo samo stablo već i sve one ptice koje su trajno ili privremeno živjele u tom stablu. Ovom nedjeljivošću ptica i stabala sasvim je jasan značaj bilo kakve površine sa stablima pa makar se radilo i o jednom drvetu. Ipak mogućnost očuvanja ili rekultiviranja biljnih površina na prostoru grada postoji. U središnjem dijelu zap.Mostara jedan takav pozitivan primjer njegovanja biljnih i zelenih površina predstavlja jedan relativno manji park novijeg datuma, u kojem se može vrlo jasno vidjeti i osjetiti radost i smiraj koji daje ovo mjesto većini njegovih posjetitelja. Za Mostar se može reći kako je grad ljubitelja bilja, jer veliki dio okućnica kao i balkona u zgradama ima zasađeno razno mediteransko cvijeće, grmlje i stabla. Pojedini zatvoreni, i od glavnih i najbučnijih ulica, skriveni dijelovi Mostara sadrže neka uistinu fascinantna drveća koji stanovnicima u zgradama uz njih zasigurno daju određeni osjećaj smirenosti i ljepote, a i osjećaj divljenja rijetkim usputnim prolaznicima. U nastavku posta će se kroz brojne fotografije i opis prikazati samo jedan dio prisutne i vrlo vrijedne flore na području zap.Mostara.
Gore prikazani samo manji dio prisutne dendroflore jasno ukazuje na to kakav potencijal širi prostor grada Mostara ima za sadnju, uzgajanje, rast svih ovih vrsta stabala, a posebice onih mediteranskih vrsta. Ovaj potencijal svakako je velikim dijelom posljedica povoljnih mikroklimatskih uvjeta, kao i tipa tla i njegove zasićenosti vodom - na mostarskim površinama. U tom pogledu sasvim se realno može zamisliti i sadnja tj.formiranje jednog pravog botaničkog vrta sa mnogim rijetkim i ostalim mediteranskim i stranim biljnim vrstama koje bi bez sumnje mogle rasti i izrasti do možda i neočekivanih visina na području same mostarske kotline. Očuvanje danas prisutne dendroflore Mostara je posebice nužno u zadnje vrijeme u kojem je sve više zavladala tzv.betonizacija površina tako da Mostar danas po izgledu i vidljivim radnjama u njemu spada u istu skupinu zajedno s mnogim gradovima iz Makedonije, Albanije, Srbije i Crne Gore - koji dijele sličnu sudbinu zemalja poznatijih kao zemlje u tranziciji. Na satelitskim slikama gore (koje svatko može vidjeti na googleearthu) jasno se uočava koliki udio u širem centralnom dijelu Mostara zauzimaju površine s vegetacijom. Ono što nas većina može zapaziti jest da se ovaj odnos u udijelu prirodnih tj.zelenih i neprirodnih 'betonskih' površina svakim danom sve više mijenja u korist ovih drugih. Iz ovog razlog je objektivno očekivati balansiranje nečeg zdravog tj.prirodnog i nečeg umjetnog tj. neprirodnog - pri čemu se ovdje misli upravo na odnos udijela 'zelenih' površina na kojima ima dosta vegetacije i betonskih površina na kojima prevladava beton. Ovakvo očekivanje ne samo da je objektivno već je i nužno radi jedne činjenice koja je od iznimne važnosti uopće za mogućnost života ljudi. To je činjenica da upravo čovjek živi zahvaljujući udisanju plina kisika, koji u ovom obliku kojeg mi udišemo nastaje, većina nas zna kako - fotosintezom - i to isključivo od biljaka, tako da u ovom vremenu u kojem sve više zaboravljamo na ovu simbiozu čovjeka i biljaka - trebamo se zapitati koliko poštujemo, cijenimo i vrijednujemo ova živa bića koja nam daju neophodan izvor života.
Slika 1. Aleja s gustim stablima crne košćele/kostile (Celtis australis) koje su karakteristične za mediteranska područja (Kneza Višeslava).
Slika 2. Impozantno i fascinantno razgranjena još jedna velika kostila u dvorištu iza Višeslavove.
Slika 3. Rod Catalpa, drvo koje prirodno raste u Kini te u sj.Americi, vjerojatno je mostarsko pa čak i bosanskohercegovačko drvo najvećih listova s brojnim listovima promjera preko 30 cm ( iza zgrada kod tržnice sj.od Splitske ul.)
Vrste na slici 3.gore iz roda Catalpa uistinu predstavljaju specifična drveća koje su prepoznatljiva osim po svojim izuzetno velikim listovima, i po plodovima koji imaju izduženi ravni oblik poput kakve šipke zbog čega se u nekim zemljama nazivaju 'cigara drvo'. Kod ovog drveta je zanimljivo to kako se uspio vrlo dobro adaptirani na mostarske uvjete tako da se skoro pa udomaćio u Mostaru gdje se u zadnje vrijeme često sadi ponajviše radi svojih lijepih i velikih listova i raskošnosti. Gledajući dimenzije i raskošnost drveta upravo je ona najveća kod katalpi zasađenih u Mostaru negoli u drugim okolnim mediteranskim hercegovačkim i dalmatinskim gradovima.
Slika 4. Pogled od Dubrovačke prema zgradama u Ul.hrvatske mladeži iza kojih se nalaze vjerojatno najveći mostarski floralni divovi.
Slika 5. Zoom prema mostarskim orijašima.
Slika 6. Na slici su najistaknutiji visoki općepoznati jablanovi (Populus nigra), nekoliko nižih vrsta čempresa (Cupressaceae), te u lijevom dijelu slike dijelomično vidljivi piniji kao i ogromne topole (rod Populus).
Slika 7. Pogled izbliza na najveće živo biće grada Mostara, a to je jablan koji u ovom skrivenom gradskom kutku ima visinu blizu 40 m.
Slika 8. Pogled prema gore na jablanove susjede -topole- koji su tek nešto manje viši ali također nadmašuju vrh ovih visokih zgrada.
Na prethodnim slikama 4,5,6,7 i 8, prikazana su možda i najveća mostarska stabla koji se nalaze u doslovno skrivenom dijelu izoliranom od glavnih prometnih ulica i gradilišta. Sva se ova stabla nalaze iza zgrada u ulici Hrvatske mladeži, a ispod ovih stabala proteže se jedan uski puteljak, koji svojim izgledom i prolaskom njim pruža osjećaj poput prolaska kroz neku šumu koja nema nikakve veze s gradom. Tek izlaskom na obližnje prometne ulice postaje se svjesno kako je ovaj mostarski zeleni kutak i prostor pravi skriveni dragulj, koji da bi ostao takav treba biti njegovan, čišćen od raznoraznog smeća te po mogućnosti prostorno ograđen.
Slika 9. Još jedna osamljena topola s iznimno lijepom i razgranatom krošnjom (Centar 2).
Slika 10. Mediteransko grmlje oleandera u cvatu (Nerium olander) i smokva (između Avenije i Zagrebačke).
Slika 11. Fantastični drvored s pravim divovima jablanovima s visinom preko 30m (Zagrebačka iza Rondoa).
Slika 12. Pogled iz Zagrebačke prema Branimirovoj i vrhovima starih austrougarskih stabala platana.
Slika 13. Pogled iz Avenije na jednog osamljenog diva jablana.
Slika 14. Famozni drvored platana (Platanus) koji predstavljaju uz stari most zasigurno još jedan simbol grada Mostara. (Branimirova).
Slika 15. Pogled iz Branimirove prema visokim jablanovima i ostalim interesantnim 'toploljubivim' stablima u Zagrebačkoj.
Slika 16. Pogled s ulaza u Partizansko groblje prema sredini groblja.
Slika 17. Približen pogled na gornji dio Partizanskog groblja gdje su se gusto razvili razni mediteranski tipovi crnogorice (piniji, čempresi itd.) kao i mediteransko i submediteransko grmlje ( oleanderi, lovori, zelenika, masline itd.).
Slika 18. Uz jedan odvojak Part.groblja gdje strše brojne mladice oraha, kestenja i sl.kao i iznimno visoki i gusti grmovi tj. stabla lovora.
Slika 19. Jasno vidljivi pokazatelj još uvijek nikakve brige za ovaj prostorni dragulj grada Mostara.
Slika 20. Smokve i čempresi u gornjem dijelu groblja, gdje su pojedini čempresi suhi čime zahtijevaju sječu.
Slika 21. Detalj s gornje staze u groblju.
Slika 22. Gusto obraslo grmlje, pri čemu se razlučuje kupina ali i specifična vrsta isključivo mediteranskog priobalnog čempresa (donji lijevi dio slike).
Slika 23. Pogled prema ulazu u groblje.
Slika 24. Zapadna strana groblja gdje je narasla doslovno prava džungla različite crnogorice i visokog grmlja.
Slika 25. Pogled prema ulaznom dijelu od zapada.
Slika 26. Pogled prema brdu Hum od zapadnog dijela groblja.
Slika 27. Lijepi ružičasti slijez ( Alcea rosea) na samom ulazu u groblje kao da govori o divljoj i zapuštenoj ljepoti koja se krije u ovom dijelu grada.
Slika 28. Detalj zanimljivog pločnika u groblju - popločanog riječnim neretvanskim oblucima raznog stijenja. Na slici se razlučuje magmatska stijena 'gabro' u srednjem desnom dijelu slike te zeleni i sivkasti metamorfizirani vapnenci okolo.
Slika 29. Dio pločnika s većim udijelom magmatskih oblutaka gabra a možda i granita.
Slika 30. Zanimljivi tamnosmeđi oblutak - moguće neka vrsta metamorfne ili vulkanske stijene, ili pak neka vrsta tamnijeg vapnenca.
Slika 31. Još jedan skriveni kutak grada s malim vrtom u kojem su prisutne brojne palme, kao i druge mediteranske i sutropske vrste bilja, koje ovom vrtu daju izgled poput nekakve male džungle (iza Filozofskog fakulteta).
Slika 32. Pogled na vrt.
Slika 33. Pogled na vrt.
Slika 34. Pogled na vrt.
Slika 35. Libanonski cedar (Cedrus libani) u još uvijek nerazvijenoj potpunoj visini i krošnji (između Avenije i Zagrebačke).
Slika 36. Još jedno ranije opisano američko-kinesko drvo Catalpa jako lijepom krošnjom (kod Zagrebačke).
Slika 37. Razna visoka crnogorična i bijelogorična stabla kao da poput živog zida stoje pred brzorastućim građevinskim objektima i gradilištima (iza Splitske).
Slika 38. Pogled na vegetacijom bogato dvorište između zgrada (sj.od Splitske).
Slika 39. Izuzetno visoki lovor (Laurus) visine preko 6 m ( Centar 2).
Slika 40. Dosta visoki grm ili bolje rečeno stablo poznate vrste lovor-višnja ( Prunus laurocerasus), koja je zimzelena vrsta biljki ružovki a potječe iz zemalja oko Crnog Mora i regije Balkana. Zanimljivo je kako osim što nosi naziv lovor-višnja ova vrsta zimzelene golosjemenjače nema puno veze ni s pravim lovorom a ni s višnjom.
Slika 41. Pogled na koso izrasle visoke alepske ili pak primorske pinije iza jedne zgrade u Centru 2.
Slika 42. Obično među-zgradsko parkiralište u Mostaru s izgledom mini-botaničkog vrta u kojem je pravi mix crnogorice ( razni manji čempresi-donji dio slike) i bjelogorice (viša stabla-sredina slike) - Centar 2.
Slika 43. I definitivno jedno od najljepših ali i najrijeđih stabala ne samo u Mostaru već i u čitavoj BiH - crnogorično drvo vrste Araucaria araucana, biljke iz porodice Araucaraceae koja uključuje najstarije četinjače na svijetu. Od mnogih takvih najstarijih vrsta koje datiraju još od karbona ( starije od 300 miliona god.) danas samo žive rodovi Araucaria i Agathis, tako da ovo mostarsko drvo predstavlja pravi živi fosil. Mnogi usputni prolaznici sigurno su prolazeći odmah pored ovog stabla zamijetili njegov neobičan i jedinstven oblik grana i listova tj.iglica - zbog čega je ovo stablo dobilo naziv drvo 'majmunski rep'. Upravo su šume s ovakvim stablima bile za vrijeme dinosaura u mezozoiku tako da pogled na ovo drvo daje i svojevrstan pogled u izgled šume u toj davnoj geološkoj prošlosti (lokacija - Zagrebačka odmah uz Krešimirovu).
Slika 44. Pogled izbliza na neobičnu strukturu grana ove vrste bora tzv.majmunskog repa.
Slika 45. Šuma s vrstom bora iz prethodne dvije slike, kakve su izgledale i u doba dinosaura.
Slika 46. Satelitski prikaz Mostara s označenim područjima u kojima ima dosta vegetacije, bilo prirodno izrasle bilo zasađene.
Slika 47. Prostor nekadašnje stare bolnice u kojem su postojala najveća mostarska stabla libanonskih cedrova (Cedrus libani) sasađena još u razdoblju Austrougarske.
Slika 48. Stari Libanonski cedar (Cedrus libani) u prirodi - s visinom i izgledom kakav je bio i na prostoru stare bolnice.
Slika 49. Satelitski prikaz s označenim širim područjem Partizanskog groblja u Mostaru.
Slika 50. Satelitski prikaz s označenim prostorom novog parka (narandžasto) i prostorom starijeg vjerojatno privatnog povrtnjaka s raznim stablima i drvećem (žuto) - gdje se jasno uočava mala gustoća tj.rijetkost posađene vegetacije u novom parku za razliku od povrtnjaka u kojem osim gušće vegetacije živi i puno veći broj ptica.
Gore prikazani samo manji dio prisutne dendroflore jasno ukazuje na to kakav potencijal širi prostor grada Mostara ima za sadnju, uzgajanje, rast svih ovih vrsta stabala, a posebice onih mediteranskih vrsta. Ovaj potencijal svakako je velikim dijelom posljedica povoljnih mikroklimatskih uvjeta, kao i tipa tla i njegove zasićenosti vodom - na mostarskim površinama. U tom pogledu sasvim se realno može zamisliti i sadnja tj.formiranje jednog pravog botaničkog vrta sa mnogim rijetkim i ostalim mediteranskim i stranim biljnim vrstama koje bi bez sumnje mogle rasti i izrasti do možda i neočekivanih visina na području same mostarske kotline. Očuvanje danas prisutne dendroflore Mostara je posebice nužno u zadnje vrijeme u kojem je sve više zavladala tzv.betonizacija površina tako da Mostar danas po izgledu i vidljivim radnjama u njemu spada u istu skupinu zajedno s mnogim gradovima iz Makedonije, Albanije, Srbije i Crne Gore - koji dijele sličnu sudbinu zemalja poznatijih kao zemlje u tranziciji. Na satelitskim slikama gore (koje svatko može vidjeti na googleearthu) jasno se uočava koliki udio u širem centralnom dijelu Mostara zauzimaju površine s vegetacijom. Ono što nas većina može zapaziti jest da se ovaj odnos u udijelu prirodnih tj.zelenih i neprirodnih 'betonskih' površina svakim danom sve više mijenja u korist ovih drugih. Iz ovog razlog je objektivno očekivati balansiranje nečeg zdravog tj.prirodnog i nečeg umjetnog tj. neprirodnog - pri čemu se ovdje misli upravo na odnos udijela 'zelenih' površina na kojima ima dosta vegetacije i betonskih površina na kojima prevladava beton. Ovakvo očekivanje ne samo da je objektivno već je i nužno radi jedne činjenice koja je od iznimne važnosti uopće za mogućnost života ljudi. To je činjenica da upravo čovjek živi zahvaljujući udisanju plina kisika, koji u ovom obliku kojeg mi udišemo nastaje, većina nas zna kako - fotosintezom - i to isključivo od biljaka, tako da u ovom vremenu u kojem sve više zaboravljamo na ovu simbiozu čovjeka i biljaka - trebamo se zapitati koliko poštujemo, cijenimo i vrijednujemo ova živa bića koja nam daju neophodan izvor života.
Nema komentara:
Objavi komentar