ZOOLOGIJA: NEVIĐENI LETEĆI SISAVAC (LETIPAS) UBIJEN U HERCEGOVINI LJETA 1886.

PRAVI 'LETIĆUKO' JE POSJETIO HERCEGOVINU JOŠ DAVNE 1886.
O čemu se radi ?:
(iz GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA, br.1889/01, str.35, 01/01/1889 )

Jednog vrućeg popodneva ljeta 1886 mnogi tadašnji žitelji grada Mostara, koji su se zatekli u tadašnjem centru grada, bili su svjedoci jednog - ne kapitalnog već nevjerojatnog i neviđenog lovačkog ulova koji je tad bio donešen i prezentiran u Mostaru. Riječ je o ulovu životinje kakva do tada nije bila uopće poznata niti viđena na ovim prostorima - a radilo se o, naizgled tada, neviđeno velikom šišmišu. Ovog šišmiša ili slijepimiša - koji to uopće nije, ubio je jedan tadašnji stražar iz Sarajeva prilikom lova na divlje golubove ispred jedne pećine na Podveležju. U tekstu iz gore navedenog glasnika, nadalje se kaže kako je nakon upucavanja ove izgledom uistinu prave zračne 'nemani' njeno pokazivanje u Mostaru izazvalo pravu senzaciju. Kako i što je se nakon ulova ovog 'kapitalca' dešavalo s ovom fascinantnom životinjom može se uvidjeti iz navedenog teksta tad objavljenog u Glasniku Zemaljskog muzeja čiji se latinični prijevod sa ćirilice prikazuje u nastavku:

U polovici augusta 1886. ubio je tadanji narednik Laboda, sada stražmeštar straže sigurnosti u Sarajevu, pri večernjoj zasjedi na divlje golubove na jednoj kosi Podveleža blizo Mostara jednog letećeg miša od sasvijem začudne veličine u trenutku, kad je proletio ispred ulaza jedne poveće pećine. Životinja ubijena razmjerno finom sačmom pade u jednu dubinu krasa, a inače vjerno pseto srećnoga lovca ne hotijaše baš nikako da aportira slijepoga šša. Pošto je ovo čudovište izazvalo opću senzaciju u Mostaru, to se jedan prost vojnik od 3. pješ. pukovnije poduhvatio da ga preparira na originalan način, naravno prilično nedovoljan, u koliko je šusterskom iglom izbušio mnoge rupe u tijelu miša i kroza njih uduhao nekakvo sredstvo za konzervisanje. Otolen je slijepi miš dospjeo u Ljubuški, prošao je kroza razne ruke, dok ga najzad koncem 1888. nije bosan. herceg. zemaljski muzej pribavio za se. Premda ova životinja danas izgleda kao sasušena mumija skoro bez i jedne dlake, a pri tome je u tečaju vremena pretrpljela i druga uštrba — ipak još i danas vazda imponuje svojom uglednom veličinom. Širina u letenju je danas 94 cm., a u svježem stanju mora da je bila još veća. Po obliku glave sa zubima, po sastavu ogromnih panpa na palčevima, jasno se poznaje. Na žalost po sadašnjem stanju životinje nije nam moguće, da označimo vrstu životinje. Da je ovaj slijepi miš po pričanju ubijen u potpunoj slobodi, to stoji; no u kojem se vidu nalazi, o tome se u ovaj mah ne može ništa utvrdo da reče. To jedno stoji, da se slična vrsta Pteropus-a ne nalazi ni u južnoj Jevropi niti u opće u svoj Africi, i da tako ogromni leteći miševi jedino u . južnoj Aziji žive. Osim toga nije poznato, da se ulovio u Jevropi takav primjerak, po kojemu bi se moglo reći, da prividno u slobodi živi. . Može se samo na ovo troje pomisliti. Pošto se ovake životinje ponekad uvoze za trgovine sa životinjama, možda je ovaj leteći miš na obali jadranskog mora umakao kakvom brodu pa se odomaćio ovdje u Hercegovini; ili pošto letipas u opće imade pozamašnu snagu da leti, možda su ga morske bure zabacile, te je iz tropskih predjela možda postepeno dospio amo; ili možda se ova vrsta u nekoliko primjeraka još nalazi u blažijim predjelima posjednutog područja, možda kano zaostatak već izumrle faune zemaljske. I ako se čini da je nevjerojatno ono potonje mišlenje, ipak ću u prilog tome nešto da napomenem. Isti lovac našeg letećeg miša prije više vremena opazio je također u Mostaru sličnu životinju, koju je neki dječak živu uhvatio n prodao nekom putniku — agentu za šivaće makine, koji je životinju ubio i ispunio. Taj primjerak veli se, da je bio neznatno manji od ovoga našega, i po opisivan.u biće da je to bila mlaća životinja. I vojnici od tamošnje bosan. herceg. kompanije, koji u pisarni često razgledahu razapetog miša, pričahu nesto istom naredniku, da su u svojoj hercegovapkoj postojbini vićevali slične i još veće primjerke od ove životinje. Najzad napominjem da je i pukovnijski ljekar g. dr. A Henš, kako veli iz pouzdana izvora doznao, da u zapadnoj Hercegovini imade ogromnih slijepih miševa, Nadajmo se daklen, da ćemo pri sadanjem sistematičnom proučavanju Bosne i Hercegovine skorim dobiti objašnenja o zasad još veoma nevjerovatnom nalasku ove vrste životinje', koja pripada tropskim predjelima.     ( http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/index.cfm?fuseaction=serve&ElementId=396180 )

 Slika 1. Prizor s kakvim se suočio tadašnji narednik iz Sarajeva ispred jedne pećine na Podveležju.

Iz gore prikazanog teksta vidi se pretpostavka da bi ova ubijena životinja mogla pripadati rodu Pteropus.

Da se nikako ne može raditi o običnom šišmišu, na to ukazuje veličina ali i izgled ove životinje. U tekstu navedenih 94 cm širine u letenju, za koju se kaže da je i vjerojatno bila veća, odgovara veličini mogli bi smo reći - velikog orla ili lešinara. Šišmiši - u pravom smislu te riječi kao leteći mali sisavci koji su slijepi i koji lete isključivo na osnovu ehosondiranja, ne mogu nikako biti ovakve veličine i ovakvog izgleda. Tad pretpostavljena moguća pripadnost rodu Pteropus, sagledana u današnje vrijeme, mogla bi biti vrlo izvjesna i najvjerojatnije točna. Najbolji uvid i spoznaju o ovim životinjama može se pronaći na wikipedijinoj stranici: http://en.wikipedia.org/wiki/Pteropus , gdje se jasno vidi kako je riječ o 'velikim' letećim sisavcima koji se još nazivaju flyin foxes ili leteće lisice. Osim što se nazivaju letećim lisicama ovi leteći sisavci i neodoljivo oblikom tijela posebice glave podsjećaju na prave lisice, te osim ovog nisu uopće slijepe, te imaju izuzetno razvijen njuh uz pomoć kojega hranu (uglavnom voće) nanjuše i na nekoliko desetaka km udaljenosti. Uspoređujući samo izglede slijepimiša i ovih letećih lisica - jasno vidimo kako je riječ o velikoj razlici u izgledu, pri čemu su im samo slična krila dok su trupom i glavom skoro potpuno drugačiji. Na osnovu ovoga dakle možemo reći da ovo što je doletjelo i ubijeno u Hercegovini na Podveležju nije nikakav veliki slijepimiš već prava leteća lisica ili letipas.
No, postavlja se pitanje - da li možemo saznati ili približno odrediti o kojoj je vrsti riječ ? Mišljenja sam da  ovaj ubijeni sisavac pripada vrsti Pteropus giganteus, što se može lako logički objasniti. Razmatrajući i proučavajući (wikipedia) smještaj i životni okoliš svih vrsta roda Pteropus  možemo uvidjeti da 99% svih vrsta živi na krajnjem istoku i jugoistoku Azije, te u Australiji i okolnim otocima. Nadalje, logičnim slijedom razmišljanja možemo zaključiti kako je najveća mogućnost da je u nas tog ljeta 1886 godine mogla doletjeti ona vrsta koja živi najbliže ovim krajevima. Među onih 1 % unutar sviju sagledanih vrsta roda Pteropus, kao jedina vrsta koja živi  najbliže Hercegovini upravo spada vrsta Pteropus giganteus, koja živi u Indiji gdje se još naziva indijska leteća lisica (sl.2 i 3). Gledajući nadalje oblik tijela ove indijske leteće lisice vidimo da ima sličan raspon krila kao i ubijena životinja na Podveležju. Osim ovog treba reći i kako vrsta Pteropus giganteus spada u najveće leteće lisice na svijetu, što ovom apsolutno nesvakidašnjem događaju u Bosni i Hercegovini daje još veći senzacionalizam.

Slike 2 i 3. Vrsta Pteropus giganteus - indijska leteća lisica u letu, kakva je viđena i ubijena ljeta 1886. u Hercegovini.

Drugo pitanje na koje se može dati više odgovora jest kako je ova životinje dospjela odnosno doletjela iz Indije do područja Podveležja? Razmišljajući o ovome, sve moguće odgovore određenom logičnošću možemo svesti na 2 najvjerojatnija načina koja su dovela do ovog neobičnog susreta na padinama Podveležja. Jedan mogući način jest taj da je manja skupina ili pak jedan primjerak ovih pteropusa pratio brod ili je bio na brodu koji je plovio od Bliskog Istoka Mediteranom sve do Jadrana. U okviru ove mogućnosti nadalje moglo je biti da je taj isti brod prevozio vrstu voća kojom se hrane pteropusi te radi čega su i slijedili brod. U okviru ove 1.mogućnosti vezane za dospjećem na osnovu broda  postoji mogućnost da je životinja svjesno od strane pojedinaca članova tog broda bila ponešena i unešena na brod, kao i mogućnost da je životinja dok je brod polazio s Bliskog Istoka ušla neopaženu u brod te se skrila u nekom kutku broda. Nadalje također u okviru dolaska brodom, moguće je bilo da je navedeni brod došao do ušća rijeke Neretve, gdje se danas nalaze Ploče, prilikom čega je ova leteća lisica napustila brod i odletjela dolinom Neretve uzvodno sve do područja Podveležja. Drugi mogući način kojim je ovaj leteći sisavac mogao doći do Hercegovine jest dolazak dugotrajnim letenjem i usputnim zadržavanjem na pogodnim mjestima gdje ima hrane i gdje su u blizini špilje ili vapnenačke okomite litice. Gledajući ovaj mogući način možemo zaključit kako bi onda životinja trebala biti uistinu nadprosječne letačke snage i izdržljivosti da pređe put od Indije (njenih sjeverozapadnih dijelova) pa sve do Hercegovine, čime bi se veća vjerojatnost mogla dati prvoj navedenoj mogućnosti - dospjeća uz pomoć broda. Sve u svemu možemo neosporno zaključiti da je životinja prije samog ustrijeljenja letjela iznad područja doline Neretve i niske Hercegovine, što je oko kamere autora ovog bloga uspijelo i zabilježit i to iznad područja Hrasna južno od Čapljine (sl.4i 5. fotomontaža).

Slike 4 i 5. Indijska leteća lisica ( Pteropus giganteus ) u preletu na području Hrasna u jugoistočnoj Hercegovini. ( photoedit by gosha ).