Većina ljudi u Bosni i Hercegovini je zasigurno čula za 'famozni' megalitički ilirski grad Daorson pokraj Stoca u jugoistočnoj Hercegovini http://www.stolac.gov.ba/index.php/turizam-i-kultura/znamenitosti/osanjici-grad-daorson. Kako se Daorson istražuje i poznat je već više od 120 godina! - http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/index.cfm?fuseaction=serve&ElementId=408157
- u zadnje vrijeme nesumnjivo postaje sve više i više prava turistička atrakcija koja ima apsolutno sve elemente koji pridonose tome da on i bude turistička atrakcija. No, u ovom postu nećemo govoriti o Daorsonu već o jednom drugom, u odnosu na Daorson gotovo neistraženom, ilirskom gradu tj.utvrdi poznatijoj pod imenom Zvonigrad, pozicioniranoj na području sela Gornji Polog zapadno od Mostara. Ova utvrda prema pojedinim rijetkim istraživanjima datira iz vremena Ilira i to iz željeznog doba - pri čemu postoje i određeni pokazatelji da je kao i kod Daorsona riječ o helenističkom stilu gradnje. Na internetu se čak može pronaći fotografija iz Zvonigrada na kojoj se vidi dio bedema sazidan vrlo sličnom suhozidnom tehnikom građenja od djelomično obrađenih ogromnih blokova stijena (megalita): http://rb-donjahercegovina.ba/tekstovi/gornji-polog-zidine-zvonigrada-2422.aspx . Nedavnim posjetom i obilaskom ruševina zidina Zvonigrada dio gradine koji je prikazan na slici sa gore prikazane web stranice nije pronađen, što je moguće objasniti da je obilaskom gradine ovaj dio sa slike mimoiđen (nije pronađen), ili je pak naknadnim činom drugih posjetitelja namjerno urušen zbog čega i nije lako zamijetljiv. Da li je riječ o 1. ili o 2. navedenoj mogućnosti saznati će se tek prilikom neke druge buduće posjete. Iako nije pronađen ovaj, Daorsonu sličan, dio bedema, u užoj okolici centralne velike gradine Zvonigrada pronađeni su i zapaženi pojedini elementi koji pokazuje neka vrlo fascinantna obilježja nekadašnjih graditelja koja se ogledaju u spoznaji da su oni ili dio njih bili vrhunski poznavatelji geologije i karaktera stijena prisutnih u široj okolici lokaliteta Zvonigrad. Zasigurno je da primjer Zvonigrada nije jedini takav primjer simbioze Ilira i geologije, jer u cijeloj Hercegovini postoje mnoge ilirske utvrde (gradine) u kojih se može uočiti ova karakteristika vrhunskog i primjenjenog znanja lokalne geologije. I ono što je možda najatraktivnije u cijeloj priči jest to da je ilirsko poznavanje i primjena geološkog znanja rezultirala lokacijama i položajima samih gradina na vrhunski atraktivnim mjestima sa kojih se pružaju predivni i zadivljujući pogledi prema okolnom horizontu. Kako to sve izgleda danas i kakvi su prizori horizonta bili prije 2-ipo tisućljeća na području prapovijesne ilirske utvrde Zvonigrad prikazuje se u nastavku posta.
Položaj Zvonigrada (Google Earth).
Pogled na Zvonigrad izbliže (Google Earth).
Pogled prema fortifikacijskom zidu zapadno od velike gradine Zvonigrada od smjera SI prema JZ.
Pogled na gradinu Zvonigrad od smjera S prema J.
Pogled na usku udolinu (dragu) iznad ili sjeverno od Zvonigrada koja se nastavlja prema Grabovoj Dragi.
Pogled na istu udolinu prema istoku.
Suhozid uz sjeverni rub platoa na kojem je Zvonigrad koji je vjerojatno sazidan također od Ilira.
Uzdužni suhozid SZ od Zvonigrada uz rub platoa koji u donjem dijelu sadrži ogromne polutonske do tonske gromade kamenja.
Pogled od SZ prema JI i gradini Zvonigrad sa platoa.
Pronađeni veliki namjerno postavljeni poluobrađeni komad vapnenca koji je možda služio kao sjedalica nekom od Ilira izvidnika i promatrača radi savršenog pregleda prema jugu i Mostarskom Blatu.
Zamijetljivi rub (razrušenog) niskog bedema ili zida zapadno od gradine Zvonigrada s poluobrađenim pravokutnim komadima vapnenca.
Površinski izdanci slojeva vapnenca gornjokredne starosti s vidljivim paralelnim slojevima pri čemu je debljina slojeva od 30 pa do 50 cm. Ovdje su graditelji Zvonigrada direktno na površini lomili (kojom tehnikom ?) slojeve pri čemu su dobivali kockaste i pravokutne blokove vapnenca koje su ukomponiravali u bedeme utvrde i zidova.
Vidljivi rub niskog bedema ili zida (2 slika gore) s pravokutnim poluobrađenim blokovima vapnenca.
Izgled samih slojeva vapnenca (pogled prema SZ) - koji na ovom mjestu gdje je sama gradina imaju takve karakteristike ( debljina i nagib slojeva, pružanje pukotina, tvrdoća itd.) koje savršeno odgovaraju direktnom obrađivanju i iskorištavanju pri izgradnji zidova.
Dokaz prethodnoj tvrdnji- zid koji gotovo izgleda kao da je ljudskom rukom napravljen -no- riječ je o potpuno prirodnom obliku izdanaka vapnenaca koji su kao što se vidi gotovo okomiti s debljinom od 30-50 cm, te sadrže ravne pukotine okomite na smjer pružanja sloja - što drugim riječima govori - da je na ovom mjestu priroda već učinila pola posla u izradi stjenskog bedema i granica sa svih strana ovog užeg predjela - a to su prije oko 2 500 god. itekako dobro prepoznali i primjenili narodi zvani Iliri.
Pogled prema zapadu i vidljivim mekšim, tankouslojenim i laporovitim naslagama eocena na vrhu vidljive drage.
Površina vapnenca kojeg su vrlo izgledno Iliri započeli cijepat (pilat ?) ili odlomljivat po već postojećim pukotinama i granicama slojeva - pri čemu se jasno vidi gotovo savršen kvadratni oblik i granice na kojima je početo cijepanje kamena (strelice).
Pogled na dno kanjona prema Dobriču i D.Pologu sa Zvonigrada.
Pogled na jug i jugoistok sa Zvonigrada.
Pogled, zumiran, na ranije navedene sivkaste mekše laporovite eocenske stijene na kraju male drage JZ od Zvonigrada koje Iliri međutim uopće nisu koristili u gradnji utvrda i gomila niti su uopće gradili na ovakvim stijenama jer su znali da je tlo s ovakvim stijenama puno nestabilnije i mekše u odnosu na površine sa bjelkastosivim krednim vapnencima.
Ogroman namjerno dignuti i uspravljeni monolit ili komad vapnenca kojeg su Iliri ovdje postavili možda kao nadgrobni spomenik ili nešto drugo ?.
Pogled na stražnju stranu uspravljenog tonskog monolita s jasno vidljivim nasutim kamenjem ispod koji ga drže uspravnim.
Jedan od brojnih poluobrađenih velikih masivnih pravokutnih gotovo kockastih blokova vapnenca koji je otkotrljan ili namjerno stavljen na ovo mjesto.
Pogled s druge strane na navedenu kamenu kocku (donji središnji dio slike) s vidljivom dimenzionalnošću bloka.
Još jedan pravokutan do kockasti poluobrađeni komad vapnenca.
Pronađeni komad granita ( da li im je možda služio kao alatka za rezanje i obradu kamena-jer je tvrđi u odnosu na vapnenac, ili za nešto drugo - ostaje nepoznanica).
Pogled od sjeverne strane zapadnog bedema Zvonigrada prema jugu.
Poziv na oprez! Najotrovnija europska zmija - poskok ( Vipera ammodytes) vrlo je česti stanovnik ilirskih gradina i gomila - poput ovog ovdje zamijećenog kako se lagano kreće po obronku centralnog dijela gradine.
Poskok na Zvonigradu - česti, ovakvi, susreti s mnogim zmijama, vjerojatno vrlo često sa poskocima (koji su neke Ilire pri tome i ujedali) kod Ilira su vrlo vjerojatno ishodili - nastanak kulta zmije - koji je pogotovo bio izražen kod južnih ilirskih plemena.
Pronađeni metalni (željezni) čavao.
Pogled na srušeni dio zapadnog ruba velike gradine prema sjeveru.
Pogled na kanjon i Mostarsko Blato sa Zvonigrada.
Pogled prema JI na suprotni vrh kanjona i strme izdanke vapnenca.
Pogled prema I na suprotni vrh kanjona i strme izdanke vapnenca.
Pogled prema istoku na suprotni vrh kanjona i strme izdanke vapnenca.
Pogled na dno i početak kanjona koji se pruža i produbljuje od ovog mjesta prema jugu i prema Mostarskom Blatu.
Pogled na navedeni kanjon.
Zumirani pogled na donji dio kanjona.
Pronađeni ulomak keramike.
Zaravnjeni blago nagnuti istočni dio Zvonigada (pogled prema SZ) - na kojem su vjerojatno bile nastambe nekadašnjih Ilira okolo kojih se dizao dugi suhozidni bedem.
Pogled sa Zvonigrada prema istoku na šumovitu dragu i usku dolinu u Gornjem Pologu.
Istočni rub Zvonigrada (pogled na sjeveroistok).
Zapadni dio samog vrha Zvonigrada s vidljivim mjestim raskopavanja i vađenja arheoloških nalaza.
Pogled na jednu od brojnih iskopanih rupa pri čemu, ukoliko ovo nije stručno pod nadzorom arheologa kopano, je riječ o pljačkanju vrijednih kulturno-povijesnih spomenika a osobe koje su ovo radile su tzv.pljačkaši grobova koji svoje nađene tj.opljačkane arheološke nalaze prodaju na gotovo legalnom crnom tržištu. Ovakvim pljačkanjem radi se nemjerljiva šteta svima, od lokalne zajednice do nacionalne pa i svjetske arheologije, jer se mogu otuđiti tko zna kako vrijedni arheološki nalazi za koje onda ni lokalna zajednica a ni arheologija neće saznati pri čemu svi tako ostajemo direktno uskraćeni za tko zna kakve nove spoznaje o načinu života ovih ljudi i naroda koji su u biti pravi preci današnjih Hercegovaca, Dalmatinaca i Crnogoraca.
Pronađena 3 ulomka keramike.
Jedan od 3 pronađena ulomka keramike s tamnom (crnkastom) obojenom površinom i urezanima dvijema debljim ravnim linijama i jednom tankom povijenom iznad ove dvije navedene.
Još jedan nađeni ulomak keramike.
Pogled sa samog vrha Zvonigrada na Mostarsko Blato.
Urušeni (namjerno ili prirodno?) veliki pravokutni polutonsko-tonski komadi stijenja koji su možda činili dio ranije navedenog fino ozidanog dijela bedema ili pak neki bočni ulaz u gradinsku utvrdu (sjeverni rub centralnog dijela gradine).
Pogled na središnju veliku gomilu Zvonigrada od sjevera prema jugu.
Vidljivi veliki poluobrađeni blokovi kamena (megaliti) u donjem dijelu suhozida sjeverozapadno od Zvonigrada.
Još zapadniji dio suhozida sa prethodne slike.
Nema komentara:
Objavi komentar