PALEONTOLOGIJA: FOSIL PRASLON(IĆ)A I U GRADNIĆIMA KOD ČITLUKA

GRADNIĆI kod ČITLUKA - NOVO HERCEGOVAČKO STANIŠTE PRASLONOVA;

Kako je iznimno značajnim nedavnim otkrićem velikih zubi praslona iz familije Gomphotheriidae tj.gomfoteriida pokraj Tomislavgrada potvrđeno i pokazano postojanje ovih velikih izumrlih predaka slonova na ovim prostorima - otvoren je i potencijal pronalaska ovih ali i drugih životinja u ostalim dijelovima Hercegovine na kojima ima sedimenata ili stijena istovjetne starosti tj.stratigrafije kao na ovom nalazištu praslona kod Tomislavgrada. Prema dosadašnjim utvrđenim i spoznatim činjenicama za gomfoterije - vremenski period njihove dominacije u Europi jest miocen i manji dio pliocena. Ako nađemo i promotrimo geološku kartu Hercegovine, lako možemo vidjeti da miocena ima u gotovo svim dijelovima Hercegovine pri čemu ga najviše ima u sjeverozapadnom dijelu u Duvanjskom i Livanjskom polju. Miocenske i često pliocenske naslage pojavljuju se osim ovdje i u drugim hercegovačkim područjima i to uglavnom u nizinskim i poljskim dijelovima. I upravo je prije nekih mjesec dana (autor) u naslagama gornjeg miocena i donjeg pliocena u jednom malom polju kod sela Gradnići u općini Čitluk - pronađen jedan mali zub koji je na osnovu svoje tipične morfologije prepoznat kao zub malog praslona također iz familije Gomphotheriidae i najvjerojatnije vrste Gomphotherium angustidens.

Slika 1. Mjesto pronalaska zuba praslona u Gradnićima.

Slike 2,3,4 i 5. Pronađeni mali zub od mogućeg mladunca gomfoterija.

Kao što se vidi iz priloženih slika, dimenzije pronađenog zuba su dosta male - dužina oko 3ipo cm - što bi ukazivalo na to da je riječ o jednoj sasvim mladoj jedinki praslona tj.mladunčetu. Da bi se moglo radit o zubu mladunca roda Gomphotherium i to 3.juvenilnom molaru - vrste Gomphotherium angustidens, iz Zagreba je poslano priopćenje od eminentnog hrvatskog paleontologa Jakova Radovčića. Prilikom daljnjeg istraživanja na lokalitetu Gradnići u samoj blizini pronađenog zuba u zemljanom zasjeku neposredno ispod površine pronađen je još jedan zub ali recentni ili subrecentni zub konja. Ovo govori kako je stratigrafija ovog lokaliteta vrlo složena jer se miješaju recentna i fosilna tla na vrlo malom prostoru te bi se u budućem nastavku istraživanja trebalo dosta voditi računa o ovome. Ovoj kompleksnosti u stratigrafiji nalazišta pridonosi i vrlo često izbijanje ugljenih izdanaka na površini terena gotovo na svakih nekoliko metara udaljenosti. Tako da je na ovom lokalitetu moguće  pronaći ostatke recentnih tj.današnjih zajedno s ostacima pretpovijesnih izumrlih životinja.

Slike 6,7 i 8. Izgled i karakteristike ugljena prisutnog na lokaciji pronalaska fosila.

Ugljen koji se ovdje pojavljuje ima vrlo zanimljive osobine od kojih je najizraženija njegova vrlo uočljiva drvenasta struktura. Tako se u ugljenoj masi ili na ugljenim izdancima mogu jasno vidjeti i izdvojiti dijelovi stabla i drveta koji su zadržali gotovo nekadašnji izgled. Pojedini primjerci kao na slici 8.gore, sačuvali su čak i miris stabla - što daje jedan impresivan osjećaj spoznaje da mirišete miris stabla starog nekoliko miliona godina. Ovakav ugljen osim ovog ukazuje na to kako se u ovom dijelu gradnićkog polja prije nekoliko miliona godina nalazila jedna manja močvara ili jezerce okruženo vrlo gustom šumom s velikim učešćem drvenaste flore. Nalaz zuba dalje nam govori da je osim biljnog okolo močvare kao i u njoj bio prisutan i životinjski svijet od kojeg su dosad otkriveni praslonovi - koji su vjerojatno dolazili u pliće močvarne dijelove te sa svojim donjim kljovama tražili hranu. Možda je tako, prilikom jedne posjete manje skupine praslonova gomfoterija jedno sasvim malo mladunče postalo žrtva neke pretpovijesne mačke ili krokodila koji su u vrijeme miocena također obitavali u ovim močvarama, i čiji su fosili već pronađeni u nekim miocenskim naslagama u drugim dijelovima BiH, te u Hrvatskoj i Srbiji.

                                      

Slika 9. Mladunče praslona u skupini sa odraslim praslonovima.

Slike 10 i 11. Izgledi nekih zuba gomfoterija na internetu.

Slika 12. Evolutivno - filogenetsko stablo razvoja današnjih slonova.

U nekoliko prijašnjih postova pisali smo i navodili lokalitet Gradnići kao jedno od najvećih nalazišta fosila u čitavom Brotnju, tj regiji Čitluka - pri čemu je riječ bila o eocenskim točnije srednjeeocenskim fosilima plitkomorskih organizama: školjki, puževa, koralja, ježinaca itd. Nakon ovog pronalaska fosila praslona iz miocena odmah u neposrednoj blizini nalazišta navedenih eocenskih fosila - Gradnići ne samo da dobivaju još veći geološko-paleontološki značaj za općinu Čitluk i Brotnjo, već svakako zaslužuju od mjerodavnih gradskih i općinskih vlasti jednu svojevrsnu konzervaciju, zaštitu i promidžbu u okviru kulture i vlastite prirodne baštine. Zaštita ovog dijela gradnićkog polja je osim ovog potrebita i radi - sve brojnijeg 'divljeg' kopanja ugljena od strane pojedinaca što je već dovelo u velikoj mjeri do raskopavanja i narušavanja prvobitnog prirodnog izgleda i reljefa u ovom dijelu Brotnja.

PALEONTOLOGIJA; PRVORAZREDNO OTKRIĆE ZUBI PRASLONA POKRAJ TOMISLAVGRADA ( DUVNO) !!

SENZACIONALNO: ZUBI PRASLONOVA (GOMPHOTERIUM-a ?) U TOMISLAVGRADU (DUVNU);

U svijetlu svih ranijih ali i recentnijih paleontoloških događanja i otkrića ne samo u okviru BiH, već i čitave regije MOŽE SE IZDVOJITI VIJEST O PRONALASKU ZUBI PRASLONA na nalazištu u blizini Tomislavgrada u Bosni i Hercegovini. Ova vijest je gotovo brzinom svjetlosti osvanula na većini internetskih portala kao i u pojedinim novinama.

Zahvaljujući Vinku Ljubasu - čovjeku koji je ove vrijedne okamine pronašao - U sve svjetske udžbenike i svjetsku znanost - upisuje se podatak - DA SU VRSTE GIGANTSKIH PREDAKA SLONOVA - najvjerojatnije roda Gomphoterium - ŽIVJELE NA PROSTORU TOMISLAVGRADA U RAZDOBLJU MIOCENA.  O čemu se radi ?;

Slike 1,2,3 i 4. Pronađena tri zuba praslona kod Tomislavgrada ( Večernji list)

Na slikama gore (preuzeto iz Vecernjeg lista) prikazani su pronađeni fosilni zubi pri čemu se jasno vidi njihova dimenzionalnost i oblik. Grubom procjenom na osnovu ovih fotografija pretpostavlja se dužina ovih zubi od 90 - 120 mm, te 40 - 50 mm širina. Ovaj oblik zubi s konusastim odvojenim ispupčenjima koji su smješteni u 2 reda uzduž zuba - karakterističan je upravo za predstavnike predaka slonova iz razdoblja miocena u periodu od 25 do 7 miliona godina u prošlost. Najkarakterističniji miocenski oblici praslonova iz reda Proboscidea/ proboscidi su rodovi Gomphotherium, Tetralophodon, Deinotherium i dr. Potrebito je reći i napomenuti - da se predstavnici roda Mammut tj mamuti tek kasnije pojavljuju od pliocena, a većina nađenih fosila mamuta je iz pleistocena što je mlađe od 2 mil.god. Kako ovi zubi pronađeni kod Tomislavgrada najizglednije po morfologiji pripadaju familiji Gomphotheriidae tj.nekom rodu iz ove familije- najvjerojatnije rodu Gomphotherium ili rodu Tetralophodon - ne bi se trebali zamijenjivati ni svrstavati u mamute koji su se javili mnogo mnogo kasnije.

Slika 5. Duvanjsko polje u razdoblju miocena s tadašnjim životinjama.

Slika 6. Skupina praslonova - uvećano iz prethodne slike.

Da bi spoznali kako su se ovakvi fosili mogli pronaći na području Tomislavgrada - moramo malo sagledati neke geološke i paleontološke činjenice. Jedna od njih je vezana za vrstu stijena u kojima se mogu pronaći fosili, a druga za geološko razdoblje - tj.starost tih istih stijena. Period koji je već naveden vezan za ove fosile jest miocen. Na području cijelog Duvanjskog polja miocenske stijene i naslage su vrlo raširene - tako da teoretski nije neočekivano pronaći neke ostatke karakterističnih životinja iz tog vremena. No jedna činjenica olakšava - razumijevanje i metodu pronalaska fosila - pogotovo - fosila sisavaca. To je okoliš u kojem su ove životinje živjele. Gledajući danas npr.tropska ili sutropska afrička, azijska ili američka područja možemo uvidjet da se najbogatiji biljni i životinjski raznovrstan život odvija najviše uz močvarna, jezerska i riječna područja. Ovdje možemo posebno izdvojiti močvarna područja - jer upravo kroz dugo geološko vrijeme na područjima močvara se stvaraju najveće količine danas svima poznate vrste stijene - UGLJEN.  I kad dalje gledamo - vidimo da se upravo miocenske naslage u kojima ima ugljena nalaze ne samo na području Tomislavgrada, već i Livna, Mostara, Sinja, Bugojna, Kaknja, Tuzle, Gacka itd. Time se otvara pravi eldorado u potencijalnosti i svih ovih područja u BiH u kojima se zasigurno mogu naći slični fosilni nalazi zuba praslonova, ali ne samo njih već i fosila drugih miocenskih sisavaca kao što su antilope, prasvinje, prakonji, divlje mačke, pranosorozi itd. (vidi sl.5.). Nalaze fosilnih zubi od sisavaca kao što su ovi pronađeni u TG-u ćemo uglavnom naći u sedimentima, zemlji ili glinama gdje ima ugljena, dok ćemo recimo fosilne školjke, puževe ili fosile riba naći u svijetlijim laporima, pješčenjacima, pločastim vapnencima i svim onim sedimentima koji su taloženi ispod razine vode u jezerima ili morima.

Ipak, fosilne ostatke kralježnjaka puno je teže pronaći, pa se stoga svaki ovakav nalaz treba s pravom svrstati u nacionalno prirodno bogatstvo ili baštinu. Čin pronalazača Vinka Ljubasa, u kojem je fosilni pronalazak pokazan i objavljen javnosti i struki- primjer je i svima ostalima koji su možda pronašli ili budu pronašli neke zanimljive fosile - jer - se samo na takav način - može doprinjeti znanju i spoznaji ne samo stručne već i običn e javnosti. Suprotan način u kojem bi npr.neki pojedinac bilo laik bilo istraživač svoj pronalazak spremio u svoju kuću ili privatnu kolekciju te ga ne bi nikome pokazivao niti objavio - bi bio način koji ne bi koristio niti toj osobi a pogotovo znanosti i lokalnom značaju. Zašto ? Zbog toga što nitko ni od običnih ljudi a niti od stručnjaka ne bi mogao vidjeti i saznati što je to pronađeno a time niti otkriti o čemu se radi, dok u isto vrijeme ni osoba pronalazač ne bi imala pojma što je to pronašla.

FOSILI-HERCEGOVINE_UVODNI DIO

Kako se i iz samog naslova ovog portala/bloga vidi - glavna tema jesu fosili - odnosno paleontoloska otkrica- i to u Hercegovini. Konacno, sad ovim uvodnim postom krecemo u predstavljanje - i to u potpunosti sa svim fotografijama, opisima lokacija nalazista i pretpostavljene/najvjerojatnije starosti svakog pojedinog znacajnijeg fosilnog primjerka. Vecina fosila koji ce se u nastavku prikazivati pripadaju autorovoj kolekciji, s brojem vecim od 2 000 primjeraka, s tim da se kolekcija i dalje nadopunjuje svakim novim otkricem. Od sveukupne kolekcije daleko su najbrojniji fosili pronađeni u široj okolici grada Čitluka, no zadnjih par godina otkrivena su neka i druga zanimljiva fosilna nalazišta u drugim hercegovačkim dijelovima. U nastavku slijedi sistematizirani prikaz sadržaja pregleda fosila pronađenih u periodu 2004. - 2011.

1. FOSILI IZ SREDNJEG EOCENA ( 48 - 40 mil.god.p.n.e.) S PODRUČJA ČITLUKA;

2. FOSILI IZ MIOCENA ( 20 - 10 mil.god.p.n.e.) S PODRUČJA MOSTARA - VIHOVIĆI;

3. FOSILI IZ MIOCENA S PODRUČJA ŠIROKOG BRIJEGA ( TRN);

4. FOSILI IZ GORNJE KREDE ( 85 - 65 mil.god.p.n.e.) S RAZNIH HERCEGOVAČKIH LOKALITETA;

5. NAJZNAČAJNIJI PRIJAŠNJI PRONAĐENI FOSILI HERCEGOVINE ( od različitih pronalazača ).

ARHEOLOGIJA; NOVA STARA OTKRICA IZ BROTNJA!

BROĆANSKO ARHEOLOSKO BLAGO; Dostupno gledanju uglavnom ljudima koji nisu iz ovog kraja!

Nedavnim doslovno -otkrivenim- brojnim starim člancima iz  Glasnika Zemaljskog Muzeja u Sarajevu, tiskanim u periodu od 1889 do 1906, došlo se do zapanjujućih saznanja (rijetkim povijesničarima poznato) o tome kakvo se arheološko blago pronašlo u tom periodu na području Brotnja. Ovi vrijedni nalazi predstavljaju IZUZETNU I NEPROCIJENJIVO VRIJEDNU ARHEOLOŠKU BAŠTINU GRADA ČITLUKA I CIJELOG BROTNJA, a otkriveni su prije više od 100-inu godina od strane naših broćanskih pradjedova (nečijih djedova) koji su zatim dani u ruke tadašnjim austrougarima koji su to blago prebacili u muzeje u Sarajevu, Splitu, Beču itd. Veliki dio tog našeg broćanskog blaga leži zapušteno u kutevima Zemaljskog Muzeja u Sarajevu, u Beču, u Kopenhagenu i dr., dok se neki vrlo vrijedni predmeti i antikviteti u Arheološkom muzeju u Splitu predstavljaju svim njihovim posjetiteljima kao dalmatinska arheološka baština. Kao dokaz ovome u nastavku će se prikazati dijelovi pojedinih brojeva vrlo vrijednog Glasnika Zemaljskog Muzeja iz Sarajeva sa pojedinim rečenicama i slikama koje prikazuju i opisuju do u detalje kako su otkriveni i što se zbilo sa pojedinim arhološkim predmetima -IZ BROTNJA.

1. BROĆANSKO BLAGO U SPLITSKOM MUZEJU;

Iz: GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA, br.1897/02, str.245, 01 /04/ 1897 godina

Sl 1. Naslovna (prva) stranica članka s navodom broćanskih nalaza.

Sl 2. 10. stranica članka s poglavljem u kojem stoji navod. 

Sl 3. 11. stranica s označenim jasnim navodom porijekla arheoloških nalaza. 

Sl 4. Zadnja stranica članka.

Kao što se može vidjeti iz prikazanog teksta u slikama gore, riječ je o znatnoj količini otkrića iz brončanog doba tj. doba Ilira koji su nađeni kod Krehin Gradca. Ovi predmeti nisu uopće detaljno proučeni a s obzirom da po mjestu nalaza pripadaju baštini grada Čitluka mogli bi biti od iznimnog značaja kad bi se nanovo istražili i time otkrili neke vrijedne karakteristike načina života Ilira u Brotnju. Ono što se iz ovog može izvući jest - inicijativa i poticaj svim arheolozima s područja Brotnja ili ovog dijela Hercegovine da se načini revizija i ponovno analiziranje barem dijela ovih vrijednih nađenih predmeta. Svi oni koji se detaljnije interesiraju za  navode u ovom članku mogu pronaći cijeli članak kao i brojne druge na str:

http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/index.cfm?fuseaction=serve&ElementId=490118

2. MALI RIMSKI KIPIĆ DJEČAKA S TRUBOM NAĐEN KOD SUTIVANA;

Iz:  GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA, br.1904/01, str.33, 01/ 01/ 1904 godina

Sl 2,1. Naslovna (prva) stranica članka.

Sl 2,2. Stranica članka u kojem se opisuju neka otkrića u Brotnju.

Sl 2,3.  Nastavak dijela o Brotnju s detaljnim opisom i prikazom pronađene statuete.

Sl 2,4. Nastavak opisa..

Sl 2,5. Nastavak opisa..

Sl 2,6. Zadnji dio teksta o Brotnju.

Sl 2,7. Statueta ili mali kipić iz Sutivana u Donjoj Blatnici.

Unutar ovog vrlo interesantnog i nakon više od 100 god. i dalje jednako spoznajnog teksta, jasno su opisani tadašnji nalazi u selima Brotnja, među kojima možemo izdvojiti ovaj prelijepi kipić najviše poradi toga jer se o njemu vrlo malo danas zna i piše u bilo kojim recentnijim radovima. 

3. RIMSKI PUTEVI, SPOMENICI I GRAĐEVINE U BROTNJU ( Otkrivene jednim posjetom rudarskog inspektora V.Radimskog );



Iz:  GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA, br.1892/02, str.117, 01/ 04/ 1892 godine

Sl. 3.1. Naslovna stranica članka.

Sl. 3.2. 5 stranica članka s početkom opisa ispitivanja Brotnja...u nastavku su iduće stranice.... 

I na kraju, bilo tko tko je pročitao ove tekstove može doći do zaključka kakvo arheološko blago i to iz doba rimljana, sadrži područje od Čerina pa sve do Blizanaca i Tasovčića tj.područje Brotnja. Ovdje prikazan samo dio pronađenih arheoloških predmeta i lokacija za vremena austrougarske, nesumnjivo pokazuje kakav i dalje potencijal za neka nova otkrića iz rimskog života ( spomen-ploče, nakiti, novčići, krovne cigle, kipovi, stupovi itd itd.) sadrže mnoga ova već navedena kao i neka druga obližnja sela u Brotnju.   

ZOOLOGIJA; Ptice Ždralovi

ŽDRALOVI U BROTNJU ( koliko ih cijenimo? )

Sivi ždral ( Grus grus)



Kad se osvrnemo malo na sve danas živuće ptice možemo uvidjeti kako su vrste ptica velikih dimenzija oduvijek privlačile ljude i predstavljale im neki simbol. Tako je recimo i dan danas u mnogim svjetskim zemljama simbol, koji je čak prisutan i na zastavama, orao; u nekim pak zemljama kao npr. zemljama Latinske Amerike, Španjolskoj i dr. svojevrsni nacionalni dragulj čine svjetski poznata velika ptica zvana Flamenco, flamingo. U Španjolskoj se flamingosi pojavljuju periodično na jugu zemlje ali bez obzira na njihovu nestalnost, upravo i privremene pojave ovih ptica dovoljne su bile da se riječ flamenco gotovo svugdje veže za Španjolsku. Gledajući u ovom kontekstu možemo slobodno i s pravom reći kako i mi ( Hercegovina) imamo svoje flamenkose a to su nenadmašno lijepi, veliki i impresivni ždralovi. No, koliko ćemo to još dugo moći govoriti sve više postaje upitno, i to najviše zbog nas samih. Ždralovi koji dolaze u naše krajeve obično su vrste sivog ždrala ( Grus grus) mada ne moraju nužno biti. Ptice ždralovi su u biti porodica ptica iz reda ždralovki, a ima ih 15-ak vrsta diljem planete osim južne Amerike i Antartike. Njihova dužina, tj.visina može biti preko 1,20m a raspon krila čak preko 2,3 m. Ždral spada u ptice selice. Važno je istaći kako predci ovih ptica datiraju iz vremena od 54 do 37 miliona godine prije, što znači da potječu iz periode eocena. Svojim uistinu prelijepim i fascinatnim izgledom kao i pojavom u mnogim zemljama svijeta ždralovi su inspirirali brojne umjetnike, književnike, pjesnike te su se neizbrisivo urezali u mnoge kulture i mitologije. Za jedan takav primjer svakako bi trebalo napomenuti Japan u kojem je ždral, kao vrlo važna životinja u kulturi - simbol sreće i dugog života.  Ovo sve ovdje navodimo kako bi se ukazalo na vrijednost, značaj i cijenjenost ovih predivnih životinja. I sad povlačeći paralelu s tim - vidimo da se u nas ove ptice baš toliko i ne cijene i ne vrednuju. Vlastitim brojnim iskustvom čestih i neželjenih pojava lokalnog karaktera, koje uvjeren sam nisu iznimka u cijeloj Hercegovini, mišljenja sam, da trebamo na ove ptice kao rijetke živuće fosile i prave zoološke dragulje, gledati i ponašati se puno bolje nego to sad činimo. Kao neželjena lokalna pojava misli se na ' neshvatljivo ' i 'krajnje primitivno' reagiranje na način da se u trenutcima preleta ovih ptica puca na njih iz raznog automatskog oružja. Kod ove, u brojnim hercegovačkim selima, nažalost, česte pojave ispoljava se i manifestira nizak stupanj evolucije i ekološke svijesti kod svih takvih osoba koji to čine. Osim ovog, nužno se može i  postaviti pitanje -odakle tolike količine smrtonosnog oružja u kućama takvih osoba i obitelji - koje često imaju i malu djecu? Koliko je recimo pucanje na ždralove - smiješna, primitivna i vrlo naivna metoda i način, može se vidjeti po tome - što bi ta osoba učinila da recimo ubije 1-og ili više ždralova - koji naravno i normalno neće pasti pred noge toj osobi već tko zna gdje i koliko kilometara daleko. Da li će ta osoba nakon ispaljivanja hitaca u ždralove koji su u letu ići pohitati za mjestom mogućeg pada ždrala. Odgovor je sasvim očigledan. Ono što se nadovezuje na ovu čestu vrlo lošu pojavu jest moguća posljedica - posljedica da možda ždralovi više neći ni blizu nadletati iznad Brotnja, pa ih onda neće više nitko moć niti vidjeti a time niti pucati u njih. Upravo to je željeno pitanje koje se želi izvući u ovom tekstu i na ovaj način pokušati barem dijelom ukazati na štetnost pucanja u ždralove - nakon čega se jata ždralova u potpunosti cjepkaju, jedinke ždralova bivaju prestrašene i gube se u prostoru te bježe što je dalje moguće od mjesta na koje su namjeravali sletjeti. Samo doživljaj zvuka glasanja ovih ptica u letu, toliko je osebujan da čovjeka kao da ga vraća u neka predpovijesna davna vremena. Možemo zamisliti nadalje kakav bi tek doživljaj bio da nakon zvuka glasanja bivamo u mogućnosti vidjeti ili čak iz neke određene udaljenosti gledati i promatrati ove fascinante 'pra'ptice. Dosadašnje ali , na osnovu gore opisanog, sve i sve rijeđe destinacije na koje su slijetavala jata ždralova u Brotnju čine uglavnom predjeli polja između Blatnice i Čerina kao i druge manje depresije i nizine u Brotnju. Da li ćemo u skorašnje vrijeme biti svjedoci ponovnog dolaska i mogućeg slijetanja ždralova u ovaj naš kraj - to kao što se vidi - ponajviše ovisi o nama.

ARHEOLOGIJA; otkriveni ilirski gradovi u Brotnju

ILIRSKA NASELJA_GRADOVI,UTVRDE I BEDEMI -na području Čitluka i Međugorja;

Arheologija pored geologije nesumnjivo čini znanstvenu disciplinu koja kao i u cijeloj Hercegovini tako i u Brotnju,tj.području Čitluka nosi najveći potencijal za nova otkrića i saznanja. Ovo se sa sigurnošću može reći jer je sad tj.danas svakome onom koji želi saznat moguć, vrlo jednostavno putem odlaska na googleearth ili googlemaps,  uvid i prepoznavanje vrlo vrlo brojnih prapovijesnih ilirskih gradina i gomila i njihov točan položaj. Takvo prepoznavanje, nadalje, korelacijom s još boljim visokorezolucijskim avio tj.ortofoto snimcima, te odlaskom na samu lokaciju - može pružiti bilo kojem arheologu ili amateru izniman osjećaj otkrića i spoznaje o našoj izravnoj dalekoj povijesti i o našim mogućim izravnim dalekim precima. Zbog čega 'izravni preci' ? - Pa upravo zbog toga jer se na novim modernim satelitskim i aviosnimcima kristalno jasno vidi da su Iliri u jako velikom broju naseljavali ovaj prostor sa skoro nešto manjim brojem stanovnika po km2 negoli danas. To se lako može izračunati prostim zbrojem broja gomila i broja gradina, te ako se još uključe neistraženi ostaci u prostorima između vidljivih i poznatih gradina, onda postaje jasno da je broj stanovnika u vremenu nekoliko stoljeća prije Krista bio začuđujuće velik na ovom području. Pri ovom je potrebito naglasiti da je glavna razlika u smještaju populacije danas i u ilirsko vrijeme ta da su iliri mnogo gušće naseljavali krške i brdske dijelove Brotnja, dok su najizvjesnije izbjegavali za život područja nizine ili polja- koja su pak danas mnogo više naseljenija (npr.naselja Čitluk i Međugorje nalaze se na poljima i nizinskom dijelu). Da ovakve pretpostavke ne ostanu samo na ovim riječima i tekstu u nastavku se kao dokazi predočavaju snimci (dosadasnjih) otkrivenih ilirskih gradina, tj.naselja i to samo na području Brotnja ( općine Čitluk).

Sl.1. Avio/ortofoto snimak - pogled iz-višeg na prostor Ilijine gradine u Donjem Malom Ograđeniku.

Sl.1a. Pogled iz-bližeg na Ilijinu gradinu - ( ovalan, cikličan ili prstenast oblik s dosta debelim bedemom - promjer oko 45,50m )

Sl.2. Pogled iz-bližeg na (dosad nepoznatu) gradinu (ili mozda rimski logor?) u Gornjem Malom Ograđeniku ( zapaža se specifičan obrubljen L oblik utvrde ).

Sl.2a. Pogled iz-višeg na prethodni arheološki lokalitet.

Sl.3. Pogled iz-višeg na veliku gradinu Žuželj iznad sela Miletina i Međugorja (obrisi ove možda najznačajnije i najstrateškije gradine u široj regiji lako su vidljivi i od prostora iza međugorske crkve oko vanjskog Oltara).

Sl.3a. Pogled iz-bližeg na prethodnu gradinu  ( pravokutan, skoro kvadratan zatvoreni oblik bedema s dvostrukim bedemom prema jugoistoku i r.Neretvi -vjerojatno iz razloga vizualne kontrole prema Rimljanima ili plemenu Daorsa koji su mogli doći iz tog smjera, promjer gradine 70-80 m).

Sl.4. Pogled na gradinu zapadno od sela Miletina ( također zatvoren prstenasti oblik s dvostrukim bedemom ).

Sl.5. Pogled na gradinu kod sela Šurmanci na brdu Zoljevac ( ovo je zasad dimenzijama najveća otkrivena gradina tj.ilirska utvrda u Brotnju - promjer je čak i do 100 m i veći, što se može vidjeti na slici usporedbom s veličinama kuća u donjem lijevom dijelu slike). 

Sl.6. Pogled na gradinu kod sela Vidovići istočno od Čitluka ( ponovno zatvoren prstenasti oblik bedema).

Sl.7. Pogled na gradinu zapadno od sela Služanj ( zatvoren gotovo kružan prstenasti oblik ).

Sl.8. Pogled na gradinu južno od sela Odaci ( približeno - vidljiv ovalan zatvoreni oblik bedema sa središnjom osmatračnicom ).

Sl.8a. Pogled izdaljeg na istu gradinu ( specifičnost ove gradine ogleda se u tome da je građena u šumskom dijelu terena bez puno vapnenačkog krša koji je pak malo sjevernije od nje ).

Sl.9. Pogled na gradinu u selu Blatnica istočno od škole ( gradina ima specifičan cikličan zatvoreni oblik s dva humka ili osmatračnice na istočnoj i na zapadnoj strani ).

Sl.10. Pogled na gradinu u iznad sela Gradnići ( gradina je vrlo masivna s potkovičastim oblikom ).

Sl.11. Pogled na gradinu na zap.rubu brda Greda iznad Čitluka ( gradina ima još neistražen masivni humak okružen dugim tankim bedemom ).

Sl.12. Pogled na gradinu u iznad sela Gornji Hamzići ( ova gradina nije još istražena, ali kao što se vidi ima potkovičast oblik sličan onoj u Gradnićima).

Sl.13. Satelitski snimak područja između Krehin Gradca i Blizanaca na kojem je iznimno mnogo gomila, bilo većih bilo manjih dimenzija ).

Sl.14. Satelitski snimak južno od Međugorja prema zapadu s vidljivim pojedinim gradinama i njihovim prostornim odnosom ).