FOSILI-HERCEGOVINE: BLAGA IZBIČNA

FOSILNO BLAGO IZBIČNA KOD ŠIROKOG BRIJEGA

Osim već naširoko opisanog čitlučkog područja i njegovih fosila, i mnogi, točnije brojni, dijelovi Hercegovine sadrže neke vrlo zanimljive i rijetke fosile, koji su otkriveni od strane raznih osoba tijekom zadnjih 100-injak godina. Stoga se u portalu uvodi nova rubrika tj.naslov posta-FOSILI-HERCEGOVINE u kojem će se od sada nastojati što detaljnije prikazati i upoznati sve, 'surfere' koje ova tematika zanima, sa ovim vrlo zanimljivim i ne tako poznatim fosilima iz Hercegovine. Za početak ćemo se upoznati s , mogli bi smo reći, pravim fosilnim blagom koje se krije u malom planinskom selu Izbičnu sjeverozapadno od Širokog Brijega. Prema dostupnim saznanjima (ne mora biti točno ) ovi fosili su pronađeni tijekom jedne geološke ekskurzije prije nekih 20,30 god.? ,tj.za vremena vrlo intenzivne eksploatacije i istraživanja brojnih boksitnih ležišta u široj okolici Izbična. Ovi fosili su nakon otkrića svoje mjesto našli u jednoj garaži župnog ureda u Izbičnu, gdje su se zadržali skoro sve do sadašnjih vremena. Vlastitim posjetama u par navrata (2004.i 2010.) uvjerio sam se da se ova, što je važno reći - iznimno vrijedna i važna prirodna, ne samo lokalna već i nacionalna baština, posve zapostavljena i zaboravljena. Osim ovoga važno je reći kako se radi (potvrđeno uvidom u karakter samih fosila) i o izuzetno važnim fosilima u regionalnom znanstvenom tj.paleontološkom pogledu. Stoga se u nastavku prikazuje jedan dio ovog fosilnog otkrića iz Izbična.

Slika 1. Otkriveni fosil ribe (Coelodus?) kod Izbična ( iz - Mabić,F.2008.).

Slika 2. Fosili zubi - izumrle vrste riba koštunjača ( iz - Mabić,F.2008.).

Slika 3. Veliki komad stijene (kredni vapnenac) s brojnim većim i manjim školjkama (inoceramusima?) (foto-autor 2004.).

Slika 4. Poveća školjka iz krednih vapnenaca (mogući rod Inoceramus?) (foto-autor 2004.).

Slika 5. Puž iz krednih vapnenaca - mogući rod Velates ili Capulus? (foto-autor 2004.).

Slika 6. Puž iz krednih vapnenaca - rod Natica (foto-autor 2004.).

Slika 7. Veliki puževi (vjerojatno iz fam.Nerineidae) u krednom vapnencu (foto-autor 2004.).

Fosili ovih mekušaca prikazani na slikama 3 - 7 uslikani su 2004.tijekom tadašnje posjete Izbičnu, dok su još bili vidljivo razmješteni na doduše starim drvenim policama u garaži župnog ureda. No, ono što je još zanimljivije da su ovdje prikazani fosili samo oni koji su fotografirani i nisu jedini, već su samo jedan dio sviju fosila koji se 'čuvaju' ovdje. Prema karakteru (anatomskim osobinama) vlastita pretpostavka je da su ovi fosili školjki i puževa najvjerojatnije pronađeni na nekom ili u blizini jednog od brojnih površinskih kopova južno od Izbična, a možda čak i kod Gornje Britvice - i što je još zanimljivije i bitnije - fosili su najvjerojatnije nađeni unutar krednih (gornjokrednih?) vapnenaca - što bi bilo točno da su nađeni u istim stijenama gdje i fosil ribe. A da li je fosilna riba pronađena zajedno s ovim školjkama i puževima - to tek treba saznati. U monografiji Izbična (Mabić,F.2008) se kao lokacija nalaska fosilne ribe navodi ime tj.mjesto Misirada.

Prema anatomsko-morfološkoj analizi fosilna riba iz Izbična sa velikom sigurnošću može se svrstati u mezozojski red riba Pycnodontiformes, gdje na osnovu njenog oblika postoji izvjesna mogućnost da spada u rod Coelodus. Nalaz fosilne ribe, ukoliko je nađen na lokaciji Misirada prema Mabić,F.2008.,  pripada  gornjoj kredi. Na osnovu ovog saznanja, da je riba pronađena na lokalitetu Misirada- odlučio sam se za posjet toj istoj lokaciji s ciljem geološkog uvida samog lokaliteta i što je vrlo važno - mogućeg pronalaska još sličnih ili nekih drugih oblika i vrsta fosila. Sami fosil ribe je vrlo dobro sačuvan na tipu pločastog tankouslojenog vapnenca, pa je i nakon otkrića komad takve tanke ploče s fosilom fino obrezan a sama riba lakirana bezbojnim lakom.

2.dio-POTRAGA ZA NALAZIŠTEM RIBE...- 2010:

Do lokaliteta Misirada, na kojem se inače svake godine održava Sveta misa za župljane Izbična, dolazi se jednim uskim i velikim dijelom makadamskim putem koji se odvaja od sela Gornji Crnač. Na širem području sela Gornji i Donji Crnač teren grade donjo i srednje kredni sivi dolomiti koji su mjestimično uslojeni (sl.8). Prave tanko-uslojene ili pločaste vapnence susrećemo uz navedeni put iznad sela Gornji Crnač (sl.11,12). No, daljnjim penjanjem i približavanjem Misiradi, ovi pločasti vapnenci prelaze u potpuno masivne, najvjerojatnije grebenske ili čak dubljevodne gornjokredne vapnence (sl.15). Da se na lokalitetu Misirada nalaze gornjokredni vapnenci možemo vidjeti i na geološkim kartama. Nakon ove posjete i uvida u lokalitet Misirada, ostaje opravdana sumnja da je fosil pronađen ovdje, radi vidljive činjenice da je fosil nađen u pločastim vapnencima kojih na samoj Misiradi uopće nema. Tako, ostaje daljnja zagonetka točnog lokaliteta ovog vrijednog fosilnog pronalaska, koji vrlo vjerojatno sadrži i još fosilnih ovakvih ili sličnih riba, ali ne samo riba već možda i fosila drugih mezozojskih kralješnjaka - zmija, vodenih gmazova, pa čak možda i dinosaura čije su fosilne stope već pronađene južnije u mjestu Privalj i Trn. O njima će pak biti više riječi u narednim postovima.

 

Slika 8. Uslojeni i jako borani dolomitični vapnenci istočno od sela G.Crnač prema Borku.

Slike 9 i 10.Idilični krajolik male doline zapadno od Izbična.

 

Slike 11 i 12. Pravi pločasti vapnenci na putu prema Misiradi zapadno iznad sela G.Crnač.

Slike 13 i 14. Dolazak na lokaciju Misirada - i izgled okolnog područja.

Slika 15. Tipični izgled masivnog gornjokrednog vapnenca na cijelom području Misirade.

Slike 16 i 17. Pronađeni mali napušteni kamenolom ispod niže od Misirade prema G.Crnču (stijene su gornjokredni pjeskovito laporoviti pločasti vapnenci s nepoznatim organskim -moguće biljnim fosilnim sitnim ostacima - vidi sl.20).

Slike 18 i 19. Neočekivano otkriveni izljevi bitumena (marker nafte..!?) u stijenama u gore prikazanom kamenolomu.

Slika 20. Organski (biljni?) fosilni ostaci u istim stijenama s bitumenom.

Slika 21. Velike i brojne kupine - koje rastu u blizini prikazanog kamenoloma.

ZOOLOGIJA: NEVIĐENI LETEĆI SISAVAC (LETIPAS) UBIJEN U HERCEGOVINI LJETA 1886.

PRAVI 'LETIĆUKO' JE POSJETIO HERCEGOVINU JOŠ DAVNE 1886.
O čemu se radi ?:
(iz GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA, br.1889/01, str.35, 01/01/1889 )

Jednog vrućeg popodneva ljeta 1886 mnogi tadašnji žitelji grada Mostara, koji su se zatekli u tadašnjem centru grada, bili su svjedoci jednog - ne kapitalnog već nevjerojatnog i neviđenog lovačkog ulova koji je tad bio donešen i prezentiran u Mostaru. Riječ je o ulovu životinje kakva do tada nije bila uopće poznata niti viđena na ovim prostorima - a radilo se o, naizgled tada, neviđeno velikom šišmišu. Ovog šišmiša ili slijepimiša - koji to uopće nije, ubio je jedan tadašnji stražar iz Sarajeva prilikom lova na divlje golubove ispred jedne pećine na Podveležju. U tekstu iz gore navedenog glasnika, nadalje se kaže kako je nakon upucavanja ove izgledom uistinu prave zračne 'nemani' njeno pokazivanje u Mostaru izazvalo pravu senzaciju. Kako i što je se nakon ulova ovog 'kapitalca' dešavalo s ovom fascinantnom životinjom može se uvidjeti iz navedenog teksta tad objavljenog u Glasniku Zemaljskog muzeja čiji se latinični prijevod sa ćirilice prikazuje u nastavku:

U polovici augusta 1886. ubio je tadanji narednik Laboda, sada stražmeštar straže sigurnosti u Sarajevu, pri večernjoj zasjedi na divlje golubove na jednoj kosi Podveleža blizo Mostara jednog letećeg miša od sasvijem začudne veličine u trenutku, kad je proletio ispred ulaza jedne poveće pećine. Životinja ubijena razmjerno finom sačmom pade u jednu dubinu krasa, a inače vjerno pseto srećnoga lovca ne hotijaše baš nikako da aportira slijepoga šša. Pošto je ovo čudovište izazvalo opću senzaciju u Mostaru, to se jedan prost vojnik od 3. pješ. pukovnije poduhvatio da ga preparira na originalan način, naravno prilično nedovoljan, u koliko je šusterskom iglom izbušio mnoge rupe u tijelu miša i kroza njih uduhao nekakvo sredstvo za konzervisanje. Otolen je slijepi miš dospjeo u Ljubuški, prošao je kroza razne ruke, dok ga najzad koncem 1888. nije bosan. herceg. zemaljski muzej pribavio za se. Premda ova životinja danas izgleda kao sasušena mumija skoro bez i jedne dlake, a pri tome je u tečaju vremena pretrpljela i druga uštrba — ipak još i danas vazda imponuje svojom uglednom veličinom. Širina u letenju je danas 94 cm., a u svježem stanju mora da je bila još veća. Po obliku glave sa zubima, po sastavu ogromnih panpa na palčevima, jasno se poznaje. Na žalost po sadašnjem stanju životinje nije nam moguće, da označimo vrstu životinje. Da je ovaj slijepi miš po pričanju ubijen u potpunoj slobodi, to stoji; no u kojem se vidu nalazi, o tome se u ovaj mah ne može ništa utvrdo da reče. To jedno stoji, da se slična vrsta Pteropus-a ne nalazi ni u južnoj Jevropi niti u opće u svoj Africi, i da tako ogromni leteći miševi jedino u . južnoj Aziji žive. Osim toga nije poznato, da se ulovio u Jevropi takav primjerak, po kojemu bi se moglo reći, da prividno u slobodi živi. . Može se samo na ovo troje pomisliti. Pošto se ovake životinje ponekad uvoze za trgovine sa životinjama, možda je ovaj leteći miš na obali jadranskog mora umakao kakvom brodu pa se odomaćio ovdje u Hercegovini; ili pošto letipas u opće imade pozamašnu snagu da leti, možda su ga morske bure zabacile, te je iz tropskih predjela možda postepeno dospio amo; ili možda se ova vrsta u nekoliko primjeraka još nalazi u blažijim predjelima posjednutog područja, možda kano zaostatak već izumrle faune zemaljske. I ako se čini da je nevjerojatno ono potonje mišlenje, ipak ću u prilog tome nešto da napomenem. Isti lovac našeg letećeg miša prije više vremena opazio je također u Mostaru sličnu životinju, koju je neki dječak živu uhvatio n prodao nekom putniku — agentu za šivaće makine, koji je životinju ubio i ispunio. Taj primjerak veli se, da je bio neznatno manji od ovoga našega, i po opisivan.u biće da je to bila mlaća životinja. I vojnici od tamošnje bosan. herceg. kompanije, koji u pisarni često razgledahu razapetog miša, pričahu nesto istom naredniku, da su u svojoj hercegovapkoj postojbini vićevali slične i još veće primjerke od ove životinje. Najzad napominjem da je i pukovnijski ljekar g. dr. A Henš, kako veli iz pouzdana izvora doznao, da u zapadnoj Hercegovini imade ogromnih slijepih miševa, Nadajmo se daklen, da ćemo pri sadanjem sistematičnom proučavanju Bosne i Hercegovine skorim dobiti objašnenja o zasad još veoma nevjerovatnom nalasku ove vrste životinje', koja pripada tropskim predjelima.     ( http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/index.cfm?fuseaction=serve&ElementId=396180 )

 Slika 1. Prizor s kakvim se suočio tadašnji narednik iz Sarajeva ispred jedne pećine na Podveležju.

Iz gore prikazanog teksta vidi se pretpostavka da bi ova ubijena životinja mogla pripadati rodu Pteropus.

Da se nikako ne može raditi o običnom šišmišu, na to ukazuje veličina ali i izgled ove životinje. U tekstu navedenih 94 cm širine u letenju, za koju se kaže da je i vjerojatno bila veća, odgovara veličini mogli bi smo reći - velikog orla ili lešinara. Šišmiši - u pravom smislu te riječi kao leteći mali sisavci koji su slijepi i koji lete isključivo na osnovu ehosondiranja, ne mogu nikako biti ovakve veličine i ovakvog izgleda. Tad pretpostavljena moguća pripadnost rodu Pteropus, sagledana u današnje vrijeme, mogla bi biti vrlo izvjesna i najvjerojatnije točna. Najbolji uvid i spoznaju o ovim životinjama može se pronaći na wikipedijinoj stranici: http://en.wikipedia.org/wiki/Pteropus , gdje se jasno vidi kako je riječ o 'velikim' letećim sisavcima koji se još nazivaju flyin foxes ili leteće lisice. Osim što se nazivaju letećim lisicama ovi leteći sisavci i neodoljivo oblikom tijela posebice glave podsjećaju na prave lisice, te osim ovog nisu uopće slijepe, te imaju izuzetno razvijen njuh uz pomoć kojega hranu (uglavnom voće) nanjuše i na nekoliko desetaka km udaljenosti. Uspoređujući samo izglede slijepimiša i ovih letećih lisica - jasno vidimo kako je riječ o velikoj razlici u izgledu, pri čemu su im samo slična krila dok su trupom i glavom skoro potpuno drugačiji. Na osnovu ovoga dakle možemo reći da ovo što je doletjelo i ubijeno u Hercegovini na Podveležju nije nikakav veliki slijepimiš već prava leteća lisica ili letipas.
No, postavlja se pitanje - da li možemo saznati ili približno odrediti o kojoj je vrsti riječ ? Mišljenja sam da  ovaj ubijeni sisavac pripada vrsti Pteropus giganteus, što se može lako logički objasniti. Razmatrajući i proučavajući (wikipedia) smještaj i životni okoliš svih vrsta roda Pteropus  možemo uvidjeti da 99% svih vrsta živi na krajnjem istoku i jugoistoku Azije, te u Australiji i okolnim otocima. Nadalje, logičnim slijedom razmišljanja možemo zaključiti kako je najveća mogućnost da je u nas tog ljeta 1886 godine mogla doletjeti ona vrsta koja živi najbliže ovim krajevima. Među onih 1 % unutar sviju sagledanih vrsta roda Pteropus, kao jedina vrsta koja živi  najbliže Hercegovini upravo spada vrsta Pteropus giganteus, koja živi u Indiji gdje se još naziva indijska leteća lisica (sl.2 i 3). Gledajući nadalje oblik tijela ove indijske leteće lisice vidimo da ima sličan raspon krila kao i ubijena životinja na Podveležju. Osim ovog treba reći i kako vrsta Pteropus giganteus spada u najveće leteće lisice na svijetu, što ovom apsolutno nesvakidašnjem događaju u Bosni i Hercegovini daje još veći senzacionalizam.

Slike 2 i 3. Vrsta Pteropus giganteus - indijska leteća lisica u letu, kakva je viđena i ubijena ljeta 1886. u Hercegovini.

Drugo pitanje na koje se može dati više odgovora jest kako je ova životinje dospjela odnosno doletjela iz Indije do područja Podveležja? Razmišljajući o ovome, sve moguće odgovore određenom logičnošću možemo svesti na 2 najvjerojatnija načina koja su dovela do ovog neobičnog susreta na padinama Podveležja. Jedan mogući način jest taj da je manja skupina ili pak jedan primjerak ovih pteropusa pratio brod ili je bio na brodu koji je plovio od Bliskog Istoka Mediteranom sve do Jadrana. U okviru ove mogućnosti nadalje moglo je biti da je taj isti brod prevozio vrstu voća kojom se hrane pteropusi te radi čega su i slijedili brod. U okviru ove 1.mogućnosti vezane za dospjećem na osnovu broda  postoji mogućnost da je životinja svjesno od strane pojedinaca članova tog broda bila ponešena i unešena na brod, kao i mogućnost da je životinja dok je brod polazio s Bliskog Istoka ušla neopaženu u brod te se skrila u nekom kutku broda. Nadalje također u okviru dolaska brodom, moguće je bilo da je navedeni brod došao do ušća rijeke Neretve, gdje se danas nalaze Ploče, prilikom čega je ova leteća lisica napustila brod i odletjela dolinom Neretve uzvodno sve do područja Podveležja. Drugi mogući način kojim je ovaj leteći sisavac mogao doći do Hercegovine jest dolazak dugotrajnim letenjem i usputnim zadržavanjem na pogodnim mjestima gdje ima hrane i gdje su u blizini špilje ili vapnenačke okomite litice. Gledajući ovaj mogući način možemo zaključit kako bi onda životinja trebala biti uistinu nadprosječne letačke snage i izdržljivosti da pređe put od Indije (njenih sjeverozapadnih dijelova) pa sve do Hercegovine, čime bi se veća vjerojatnost mogla dati prvoj navedenoj mogućnosti - dospjeća uz pomoć broda. Sve u svemu možemo neosporno zaključiti da je životinja prije samog ustrijeljenja letjela iznad područja doline Neretve i niske Hercegovine, što je oko kamere autora ovog bloga uspijelo i zabilježit i to iznad područja Hrasna južno od Čapljine (sl.4i 5. fotomontaža).

Slike 4 i 5. Indijska leteća lisica ( Pteropus giganteus ) u preletu na području Hrasna u jugoistočnoj Hercegovini. ( photoedit by gosha ).

BOTANIKA; PREDBOŽIĆNO RASCVJETANO DRVO BROTNJA - 'MUŠMULA'-NEŠPULA

ŠTO ZNAMO O 'NAŠOJ' MUŠMULI - Eriobotrya japonica - japanska mušmula/japanska šljiva ?

Veliki dio žitelja gradova u južnoj (donjoj ili niskoj) Hercegovini - Mostara, Čapljine, Čitluka, Stoca, Ljubuškog i Gruda  zasigurno je čuo, vidio, ili je pak upoznat sa biljkom poznatijom pod nazivom mušmula. No, osim samog znanja o ovoj biljci jedan dio stanovnika, kako najjužnijih dijelova BiH, tako i Dalmacije, vjerojatno je zamijetio te čulima vida i njuha osjetio nešto vrlo neobično u odnosu na veliku većinu svih stabala i biljaka ovih krajeva -a to je trenutna procvjetalost ovih stabala 'mušmule' s brojnim iznimno mirisnim cvjetovima. Ovo interesantno i na jedan način jako lijepo drvo, zadnjih godina se od strane žitelja brojnih broćanskih sela te grada Čitluka sve više sadi i kultivira, te time postaje vrlo lijepi floralni ukras i segment brojnih okućnica. Kod ovoga je važno pripomenuti to kako se u slučaju ovog drveta koje je zadnjih par mjeseci trenutno u fazi cvata - ne radi o pravoj mušmuli ( Mespilus germanica) već je riječ o tzv. japanskoj mušmuli ( Eriobotrya japonica) koja je poznata pod nazivom nešpula, nešpola ili japanska šljiva. Ovo je važno znati, ponajviše zbog toga jer se ove dvije biljke osim što spadaju u istu familiju tzv.ružovki Rosaceae, podosta razlikuju - pri čemu je prava mušmula (Mespilus germanica) listopadno drvo, koje cvate u proljeće, te za razliku od ove 'naše' japanske mušmule  - ima potpuno drugačiji cvijet kao i drugačiji oblik lista. Tako bi svatko onaj tko namjerava kupovati sadnice mušmule, kakva je prisutna u nas - ukoliko kupuje u stručnijem vrtnom centru - trebao naglasiti da traži nešpulu ili japansku mušmulu - upravo iz razloga - da se u slučaju kupnje i sadnje obične mušmule nakon par godina ne iznenadi da je to listopadno drvo, koje je totalno drugačije od onih mušmula koje su u susjedstvu.

Slike 1-3. Rascvjetala 'mušmula' tj.nešpula u centru Čitluka u čaršiji kod hotela (slikano 10.prosinca 2011.).

Jedna od mnogih broćanskih, u našem narodu zvanih-mušmula kao što je na slikama gore prikazana iz centra Čitluka, na temelju prethodno opisanog teksta, nije dakle mušmula - već nešpula ili japanska mušmula (Eriobotrya japonica). Za njih je osim navedenog u tekstu gore, karakteristično i to da su to sutropske biljke porijeklom iz jugoistočne Kine, koje se već jako dugo vremena ( više od 1000 godina) u tom dijelu Azije sade i kultiviraju. Iz Azije je vremenom ova biljka prenešena u mnoge dijelove svijeta, najprije u Indiju, zatim Mediteran, kao u sjevernu i južnu Ameriku. Japanska mušmula (nešpula) najbolje uspijeva u toplim (sutropskim i mediteranskim) krajevima pri čemu traži puno sunca, te dobro podnosi sušu, čak i  niže temperature ispod nule, dok je osjetljiva na jaki vjetar - tako da oni koji sade ovu biljku na mjestima jake bure (tzv.vjetrometini) ne trebaju očekivati veliki rast nešpule. Upravo zahvaljujući relativno boljem zaklonu od bure - japanska mušmula u čaršiji u Čitluku (sl.1-3) je uspijela izrasti i razgranati se ovako široko - pri čemu se u vrijeme cvatnje (od kraja 10.do 12.mjeseca) koje još uvijek traje - prelijepi i mnogim usputnim prolaznicima možda zagonetni miris, koji se intezivno širi u čitlučkoj čaršiji, upravo potječe od ove biljke.  

Nadalje, osim ovih bitnih navedenih osobitosti - vrlo je zanimljiv oblik samog cvata tj.cvijetova - koji su relativno manji, bijele boje, te su gusto raspoređeni u grozdastim piramidalnim nakupinama (sl.2).  Zatim, osim cvijetova, još interesantniji u više pogleda, jesu plodovi ovih stabala. Rijetki žitelji koji imaju veće 'mušmule' ili oni koji su bili u prilici brati plodove ovih japanskih mušmula - znaju kakav - moglo bi se slobodno reći - delikatesan i izniman okus imaju ovi plodovi, koji su svijetlonarandžastog kuglastog oblika te su veličinom i bojom najviše slični manjim kajsijama. Ovakav delikatesan i za naše krajeve dosta neobičan voćni okus rezultat je toga što ovi plodovi tj. voće japanske mušmule u sebi ujedinjuje okus breskve, limuna i manga.  No, osim svih ovih odlika, možda najbitnije karakteristike japanske mušmule radi čega se od davnih vremena sadi i kultivira jesu sama prirodno-ljekovita i prehrambena svojstva plodova, te dijelom i listova. Tako, se ovi izuzetno ukusni plodovi koji dozrijevaju otprilike u mjesecu svibnju, u mnogim sutropskim, mediteranskim, posebice azijskim zemljama osim svježe konzumacije, koriste za proizvodnju pekmeza, marmelada, džemova, slatkiša, zatim za pravljenje pita i slatkih sirupa kao i alkoholnih pića poput likera od nešpule. Ipak, potrebito je upozoriti kako pretjerana konzumacija plodova japanske mušmule može dovesti do cijanidnog trovanja, usljed malog sadržaja cijanogenog glikozida. Posebno je koristan sirup od japanske mušmule koji se u kineskoj medicini koristi za smanjenje kašljanja, te za ublažavanje grlobolje. Obradom lišća zajedno sa drugim sastojcima ove voćke, proizvodi se i prehrambeni proizvod čijom se konzumacijom smiruje i poboljšava probavni i dišni sustav. Osim ovog jedenje voća japanske mušmule ima i  blagi sedativni učinak.

Na kraju ovog osvrta i teksta o našim 'hercegovačkim mušmulama' svima nama koji smo u prilici biti ili proći pored ovih biljki ostaje mogućnost jednog malog i kratkotrajnog ali vrlo dojmljivog osjećaja i doživljaja -a to je- zimski prosinački predbožićni užitak opojnog mirisa brojnih bijelih cvatova zizmelene japanske šljive. 

PALEOBOTANY; MIDDLE EOCENE FOSSIL FLORA AND COASTAL FOREST NEAR ČITLUK

OTKRIĆE  NALAZIŠTA FOSILNE FLORE EOCENSKE STAROSTI

DISCOVERY OF EOCENE FOSSIL FLORA  SITES 

U nekim od ranijih tekstova na ovom blogu već je bilo riječi kao i prikaza otkrivene fosilne flore iz srednjeg eocena kod Čitluka u Hercegovini. U ovom ćemo postu u cijelosti predstaviti 2 nalazišta fosilne flore kao i pronađenu floru.

U nedavnom otkriću na lokalitetu Lokvice koji se nalazi nekih 2,5 km sj.od Čitluka s desne strane prometnice od Čitluka prema Mostaru unutar velikog površinskog kopa boksitne rude otkriveni su vrlo brojni fosilizirani ostaci nekadašnjih prapovijesnih stabala i granja iz vremena srednjeg eocena ( --40ak miliona god.). U ovom otkriću posebno se ističe jedan veliki komad stijene dužine 1,80 m u kojem je, poput nekakvog fino oslikanog crteža, na ravnom dijelu stijene, ostala fosilizirana cijela nakupina raznih grana, dijelova stabljika i grančica, kao i vjerojatnih plodova. Ovaj komad stijene s ovakvim fosilnim granama i stabljikama zamijećen je bio i s veće udaljenosti da bi se dolaskom pred sami komad stijene imalo što vidjeti - fantastični mix fosilnog granja i drugih drvenastih dijelova izumrlog drveća iz srednjeg eocena (sl.2-6). No, nažalost,  smještaj i položaj ovog komada stijene je takav da ga je gotovo nemoguće izvući niti pomaknuti, jer se nalazi u dnu jedne rupe s brojnim obrušenim komadima velikih stijena pri čemu su mnoge tako meke i rastresite, kao i znatan dio stijene s fosilima, koju bi svaki najmanji pomak najvjerojatnije u potpunosti razlomio. Sama stijena je zbog toga zaštićena i pokrivena najlonom da bi se spriječilo njeno daljnje rasipanje i razlamanje usljed kiša, vjetra i oluja. Mjesto u kojem je stijena užljebljena je takvo da je opasno i nesigurno i za sami ljudski prilaz k njoj, jer svaki pogrešan korak mogao bi pokrenuti manji odron, radi već rečenog prisutva brojnih vrlo mekih i rastresitih stijena. Uvid u ove fosile kao i daljnje proučavanje omogućeno je brojnim načinjenim fotografijama od strane autora koje će se prikazati u nastavku posta.

Drugi lokalitet Garišta koji je u neposrednoj blizini Lokvica mogao bi se okarakterizirati kao pravi Fossil Laggerstatten srednje-eocenske fosilne flore. Ovaj lokalitet nalazi se na području starog površinskog boksitnog kopa u Garištima koje je nekih 1,5 km zapadno od prethodnog lokaliteta. Na njemu su pak za razliku od uglavnom fosilnih granja i stabala u Lokvicama, otkriveni vrlo brojni fosili raznih listova od tada (srednji eocen) raslog raznog drveća, grmlja i nižeg bilja na ovom području. Fosili listova se nalaze skoro isključivo unutar vrlo mekih žućkastih i sivožutih lapora i laporovitih pješčenjaka gdje dolaze kao pougljenisani ostaci, zatim kao remineralizirani listovi te kao otisci listova. Cijelo ovo usko ograničeno područje moglo bi se okarakterizirati kao Fossil Lagerstatten za fosilnu floru, jer se samo ovdje nalaze ovi specifični meki žućkasto pjeskoviti sedimenti koji sadrže obilje fosilnih listova s čime se ovaj lokalitet može usporediti s nekim drugim sličnim bogatim nalazištima fosilne flore u regiji kao npr.lokalitet Promina u Dalmaciji. Posebno se treba naglasiti kako je fosilna flora ovog srednjeeocenskog kompleksa tek dijelomično istražena i obrađena. Ovakve stijene u Garištima unutar vrha površinskog kopa kao i dosada određene vrste fosilne flore u njima, kazuju da je na ovom relativno manjem dijelu okolo samog boksitnog kopa u vremenu srednjeg eocena postojalo jedno zatvoreno malo jezerce ili pak zatvorena manja laguna pored neposredne morske obale. Ovakve pretpostavke svakako će dopuniti i razjasniti daljnje istraživanje fosilne flore i fosilnih mekušaca u ovim sedimentima kao i prisutne mikroorganizme (polen, nanoplankton, foramenifere itd).

Jedan dio fosilne flore s oba ova lokaliteta je već determiniran i zasad se može reći kako je na ovom području sjeverno od Čitluka postojala razvedena morska obala, s uvalama kao i mogućim lagunskim jezercem u Garištima, a uz obalu i okolo jezera je rasla zajednica kserofilne sutropske priobalne šume  u kojoj su najbrojnija bila stabla slična današnjim eukaliptusima,  različite zimzelene vrste stabala i žbunja iz familije mirti (Mirtaceae), cimetovci ( Cinnamomum ), mali žbunovi roda Comtonia, vrste sutropskih smokava(Ficus), brojne palme roda Flabellaria razne druge kritosjemenjače (angiospermae)  kao i  golosjemenjače (gymnospermae) predstavljene priobalnim čempresima najsličnijim rodu Tetraclinis (Actinostrobus) druge vrste četinjača.  Ovakav zasad određeni sastav paleovegetacije govori nam to da je prapovijesna priobalna šuma područja Čitluka u srednjem eocenu imala karakter sutropske šume navikle na izmjenu sušnijih i vlažnijih razdoblja. Što se tiče visine ove vegetacije i šume, moglo bi se reći kako je ona uglavnom bila niža tamo gdje su preovladavala niži zimzeleni grmovi  ali u onim dijelovima sa stablima eukaliptusa vjerojatno je bila viša, jer danas stabla eukaliptusa dosežu visinu i do 100m. Ono što je najvažnije jest da se iz svega ovoga može izvući zaključak kakva je klima bila tada na ovom području, a ona se na osnovu ovakve fosilne flore može okarakterizirat kao sutropska klima sa izmjenom suših i vlažnijih razdoblja ali s nešto većom dominacijom sušnijeg razdoblja. Danas je takva klima prisutna u zap.Australiji, sjzap.Indiji i južnom Pakistanu, južnom Brazilu, južnoj Africi itd. Posebno je zanimljivo to da među otkrivenom fosilnom florom dolazi nekoliko oblika tj.vrsta i rodova flore ( Eucalyptus, Tetraclinis (Actinostrobus), Banksia itd) koja danas raste samo  uz obale Australije i bliskim otocima  kao i specifična vrsta Comptonia difformis, iz roda Comptonia koja danas raste samo u sjeveroistočnom dijelu sj.Amerike. Osim ovih ovdje navedenih oblika određeni su i neki drugi oblici iz dosad pronađene fosilne flore, a prikaz ova dva lokaliteta kao i pronađenog fosilnog bilja u njima slijedi u nastavku.

Slika 1. Položaj lokaliteta s fosilnom florom.

LOKALITET LOKVICE

Fosilna makroflora

Slika 2.

Slika 3.

Slika 4.

Slika 5.

Slika 6.

Slika 7.

Slika 8.

Slike 2 - 8.  Pogled na stijenu s brojnim fosiliziranim granama i stabljikama većinom od palmi (red Palmae)-ravne stabljike ali i od nekih stabla iz familije Myrtaceae. 

Slika 9. Fosilizirani dio stabla s jasno vidljivom teksturom tj.oblikom kore drveta - moguće neki rod iz familije Myrtaceae ali isto tako i iz familije Cupressaceae.

Slika 10. Fino fosilizirani listići od vrste čempresa roda Tetraclinis ili Actinostrobus.

Slika 11. Moguća ravna grana palme (lijevi dio slike) kao i druge moguće grane od nekih rodova iz familije mirti.

Slika 12.

Slika 13.

Slika 14. Stabljike i grane s mogućim ovalno-elipsastim zaobljenim plodovima kakvi su karakteristični za vrste palmi kao i one palme u mangrovim šumama.

Slika 15.

Slika 16.

Slika 17.

Slika 18.

Slika 19.

Slika 20.

Slika 21.

Slika 22. Dio stabljike s jasno vidljivom teksturom kore koja ukazuje na moguću pripadnost već navedenom rodu tetraklinisu ili je pak dio grane od neke cvjetnice iz familije Myrtaceae.

Slika 23.

Slika 24.

Slike 12 - 24. Različite fosilizirane grane, od kojih je jedan dio najvjerojatnije od palmi (ravne stabljike s uzdužnim ravnim  i ravnim poprecnim linijama teksture) a drugi dio od mogućih čempresovki rodova aktinostrobus tj.tetraklinis.

Slika 25. Mogući dio velikog lista palmi.

Slika 26.

Slika 27.

Slika 28.

Slika 29.

Slike 26 - 29. Ostale različite fosilne stabljike i dijelovi stabala.

Slika 30. Listići čempresa roda Tetraclinis.

Timemachine; Rekonstrukcija izgleda područja Lokvica prije 40ak mil.god.

Slika 31. Pogled na lokalitet Lokvice od sjzap.prema jugist.

Slika 32. Mogući izgled pogleda s prethodne slike u vremenu srednjeg eocena prije neki 40ak miliona godina.

Slika 33.

Slika 34.

Slika 35.

Slika 36.

Slika 37.

Slike 33 - 27. Mogući izgled krajolika i priobalja na području Lokvica i iznad sela Gradnići u srednjem eocenu.  

LOKALITET GARIŠTA

Fosilna makroflora

Slika 38. Pogled na netom otkriveni cijeloviti fosilni list moguće roda Eucalyptus (kakvi su pronađeni i u Promini u Dalmaciji), koji još i podosta sliči na vrstu Acrostichum (Chrysodium) Lanzeanum iz oligocena Katalonije u Španjolskoj ( DEPAPE & BATALLER, 1931).

Slika 39. Cassia phaseolit. ?

Slika 40. Ficus dalmatica ?

Slika 41. Daphnogene sp. ?

Slika 42. Cinnamomum sp.

Slika 43. Cassia hyperborea.

Slika 44. Banksia dillenoides.

Slika 45. Rasplodni dio biljke (cvijet, sjeme, plod) - neodređen.

Slika 46. Rasplodni dio biljke (cvijet, sjeme, plod) - neodređen.

Slika 47. Sophora sp ?.

 

Slika 48. Acrostichum (Chrysodium) Lanzeanum ili Eucalyptus sp.?

Slika 49. Banksia dillenoides.

Slika 50. Comptonia difformis.

Slika 51. Acrostichum (Chrysodium) Lanzeanum ili Eucalyptus sp.?

Slika 52. Acrostichum (Chrysodium) Lanzeanum ili Eucalyptus sp.?

Slika 53. Comptonia aff. difformis

Slika 54. Acrostichum (Chrysodium) Lanzeanum ili Eucalyptus sp.?

Slika 55. Pogled na lokalitet Garišta i žućkaste meke pjeskovite sedimente bogate s fosilnom florom (okviri).

Slika 56. Ficus sp ?.

Slika 57. Neki rod familije Myrtaceae ili Eucalyptus sp.?

Slika 58. Ficus sp ?.

Slika 59. Neki rod familije Myrtaceae ili Eucalyptus sp.?

Slika 60. Acrostichum (Chrysodium) Lanzeanum ili Eucalyptus sp.?

Slika 61. Neki rod familije Myrtaceae ili Eucalyptus sp.?

Slika 62. Banksia sp.

Slika 63. Comptonia difformis.

Slika 64. Banksia sp.

Slika 65. Ficus dalmatica ?.

Slika 66. Banksia sp.?

Slika 67. Rasplodni dio biljke (cvijet, sjeme, plod) - neodređen.

Slika 68.  Myrtaceae ?

Slika 69. Vjerojatno dio lista palmi Flabellaria sp.

Slika 70. Dio lista palmi Flabellaria sp.

Slika 71.  Banksia sp., Celastras oreophilus ?

Slika 72. Apocynophyllum plumeriaefoilium ?

Slika 73. Sophora sp. ?

Slika 74. Banskia sp, Rhamnus sp ?

Slika 75. Banksia haeringiana ?

 Slika 76. Neki rod familije Myrtaceae ili Eucalyptus sp.?

Slika 77. Grančica neke četinjače (razred Coniferae) s vidljivim iglicama u gornjem lijevom dijelu slike, vjerojatno neka vrsta bora iz familije Pinaceae.

Slika 78. Peteljka i donji dio lista slabije očuvan, moguće neki vrsta iz fam.Myrtaceae.

 Slika 79. Fino raspoznatljiv fosilni list roda Comptonia - vjerojatno vrsta Comptonia difformis.

Slika 80. Cinnamomum sp.

Slika 81. Comptonia difformis.

Slika 82. Banksia aff longifolia.

Slika 83. Banksia sp. ?

Timemachine; Rekonstrukcija izgleda područja Garišta prije 40ak mil.god.

Slika 75. Satelitski prikaz položaja područja Garišta i Lokvica iznad Čitluka.

Slika 76. Pretpostavljeni izgled istog područja s prethodne slike ( plave linije - more, svjetloplavo- moguća laguna/jezero ).

Slika 77. Mogući pejzaž uz lagunu/jezero u Garištima prije 40ak mil.god.

Slika 78. Mogući pejzaž uz lagunu/jezero u Garištima prije 40ak mil.god.

Slika 79. Mogući pejzaž uz lagunu/jezero u Garištima prije 40ak mil.god.

Slika 80. Mogući pejzaž uz lagunu/jezero u Garištima prije 40ak mil.god.