TURIZAM; Hercegovački suhozid (duvar) i kamene kuće

HERCEGOVAČKI DUVAR I STOJNE KUĆE

U traženju odgovora na pitanje: Koji je današnji najprepoznatljiviji vizualni dio hercegovačkih terena koji postoji u gotovo svakom dijelu Hercegovine ? - svatko onaj koji poznaje Hercegovinu, pa i onaj koji je ne poznaje ali je barem jedanput posjetio, među par potencijalnih odgovora zasigurno bi uvrstio hercegovački suhozid koji se lokalno naziva još suvozidina ili duvar. Suvozidina je izraz koji se koristi više u sjeverozapadnijoj Hercegovini koja graniči s dalmatinskim područjem, dok se naziv 'duvar' koristi pretežno u dijelu srednje te u cijeloj donjoj ili niskoj Hercegovini.

Suhozid (duvar) i voćke kod Ograđenika - sjzap.od Čitluka 

Duvar kod Ograđenika - sjzap.od Čitluka 

Pogled na detalj kamenog zida kuće  - Ograđenik

No, nažalost, zadnjih godina, postali smo svjedoci, mogli bi smo reći - nezamijenjive zamijene - ovog višestoljetnog povijesnog blaga hercegovačkog naroda. O čemu je riječ? Riječ je o nerazvijenosti svijesti o značaju ovog oblika baštine naših predaka, što kod pojedinaca rezultira time da prilikom proširiviranja okućnica i dvorišta, doslovno ruše postojeće stare suhozide i zamijenjuju ih betonskim zidovima ili što je još gore željeznim ogradama. Smiješan i neshvatljiv ovakav način gradnje i uređivanja privatnog prostora, ogleda se u tom da betonske ograde i željezne ograde postoje u gotovo svim zemljama svijeta i njih je poprilično jednostavno izraditi, dok su suhozidi tj.duvarovi s ovakvim udijelom prisustva po jedinici površine na cijeloj planeti Zemlji  specifični i karakteristični upravo za područja primorske Hrvatske i Hercegovine. Slobodno možemo reći da je stari kameni suhozid 'unikat' ovih prostora. Ako ovome dodamo još ogromni trud koji je bilo potrebno uložiti da bi se izgradio samo metar dužine suhozida - jasno je o kakvom značajnom dijelu autohtone arhitekture jest riječ.

No, osim suhozida, ono po čemu cijela Hercegovina jest zanimljiva i na jedan način potpuno različita od kontinentalnih područja tj.Bosne jesu stare obiteljske kuće građene od bijelo-sivog vapnenca. Ovakvih kuća ima po gotovo svim selima u Hercegovini, i to od istočnih dijelova oko Trebinja i Bileće pa sve do krajnjih sjeverozapadnih granica u Kupresu i Livnu. U srednjem dijelu Hercegovine ( Čitluk, Široki Brijeg, Ljubuški i dr.) ovakve kuće nose naziv 'stojne kuće'. U načinu gradnje i arhitekturi ovih kuća postoje određene razlike no glavna i osnovna karakteristika sviju jest da je osnovni element gradnje izklesana vapnenačka stijena. U južnoj Hercegovini u dosta područja krovovi ovakvih kuća su bili od kamenih ploča, u drugim dijelovima od cigle, a ponegdje i od slame. Nažalost kao i kod suhozida i ovdje se u određenoj mjeri vrši rušenje tj.uništavanje ovakvih kuća, što je vrlo loš primjer.

Tipična kamena kuća u cijelom Brotnju (šire područje Čitluka) - Ograđenik 

Još jedna  tipična kamena kuća u Brotnju - Međugorje

Pogled na stražnju stranu kuće s prethodne slike - Međugorje

Staro napušteno selo, original etno selo - Vlake-Donji Ograđenici - zap.od Čitluka

Detalj unutrašnjih starih kamenih polica ili nešto drugo u selu s prethodne slike

Ono najvažnije što treba naglasiti pri pokušaju ukazivanja vrijednosti o ovome jest to - da rušenjem i uklanjanjem ove graditeljske baštine mi našim budućim generacijama ne ostavljamo ništa za direktnu spoznaju o prošlosti ili im ostavljamo vrlo rijetke tragove. Drugim riječima rečeno- osim nepoštivanja naših predaka i njihove ostavštine mi ne poštivamo ni naše buduće naraštaje. Ali, da ne ostane sve u negativnim prognozama, ipak, u zadnje vrijeme po Hercegovini se javljaju i mnogi pozitivni primjeri tretiranja ovog oblika baštine. Moglo bi se reći kako ekspanzijom turizma sve su češći i primjeri gdje pojedinci vrše restauraciju i obnavljanje starih kamenih kuća, te pravljenje zidova oko novih kuća u staroj tehnici suhozida. No, možda najbolji pozitivni primjeri u cijeloj Hercegovini jesu novoizgrađeni kompleksi tzv. etnosela, ekosela, ekocentri ili sl. Među njima (od kojih se neki još grade) najpoznatiji pa čak i u široj regiji jest Herceg Etno Selo kod Međugorja. Fantastično izgrađeni kompleks u potpunosti od vapnenačkih komada koji su iz neposredne okolice, te uređene staze, vodotok, parkići, itd., mame iz godine u godinu sve više posjetitelja iz cijelog svijeta. Sve češća posjećenost ovakvim mjestima za dnevnog svijetla dokazuje ljudsku želju za opuštanjem u ovom okruženju i divljenjem ovom načinu gradnje te nadajmo se sve većem poštivanju prave autohtone graditeljske baštine.

Selo Ravno s dalmatinskim tipom kamenih kuća - jugoistočna Hercegovina

Stara kamena katolička crkva u selu Ravno - jugoistočna Hercegovina

Tipičan izgled kamenih kuća u Duvanjskom i Livanjskom kraju - Mandino Selo kod Tomislavgrada 

Kamena versus betonska kuća u selu Miljkovići - južno od Mostara

Stara velika kamena kuća na osami prema granici s Hrvatskom - Drinovci - južno od Gruda

Selo Paoča s puno kamenih kuća smještenih podno vapnenačkih strmina - istočno od Čitluka

Selo s kamenim kućama u zaleđu Neuma

Moderna turističko ugostiteljska kopija izgleda starih kamenih kuća ' Herceg - Etno Selo ' - okolica Međugorja

Napuštene kamene kuće izviruju iz gustog zelenila - iznad Čitluka

Stara kamena mlinica u Peć-Mlinima - južno od Gruda

Suhozidi i livade ispod vapnenačkog stijenja sjeverno od sela Izbično - sjeverozap.od Širokog Brijega

BOTANIKA_Cvijetna flora Hercegovine_1.dio.

CVIJEĆE HERCEGOVINE - 1.dio

U  trenutcima pisanja ovog bloga proljeće je na svom vrhuncu na ovom dijelu sjeverne polutke naše planete. Ono po čemu proljeće kao godišnje doba jest najpoznatije te mnogima i najprivlačnije jest oblik flore zvani cvijeće tj.cvjetovi. Po pitanju prisutnosti različitog cvijeća područje Hercegovine zaista predstavlja jedan izuzetan cvjetni park u kojem se može naći tipično mediteransko, zatim submediteransko, predplaninsko, riječno, brdsko te visokoplaninsko cvijeće. Fotografirani cvijetovi (autor) koji se u nastavku prikazuju uslikani su isključivo u Hercegovini u prirodnim uvjetima, a među njima ima nekih čestih no i nekih možda jako rijetkih vrsta. Ne ulazeći u namjeru stručnog botaničkog opisivanja cvijeća prikazane fotografije sadrže većinom opis lokaliteta i godišnje doba kad je uslikano, dok su neke općepoznate vrste cvijeća navedene. Većina fotografija načinjena je unatrag 3 godine slučajnim nailascima na pojedino cvijeće tijekom obilazaka i kretanja prirodom u druge svrhe. Stoga ovaj post je namijenjen svim, kratko rečeno - ljubiteljima cvijeća. Nek nas u vrijednost osjećaja divljenja ovom dijelu prirodne i Božje kreacije uvede jedna stara izreka koja kaže --  I danas na Zemlji postoje ostaci Edenskog vrta, a to su ptice, cvijeće i leptiri.

- lokacija: planina Midena južno od Tomislavgrada iznad 1050 m.n.m.; god.doba: poč.4.mj.

- lokacija: planina Midena južno od Tomislavgrada iznad 1050 m.n.m.; god.doba: poč.4.mj.

- lokacija: planina Midena južno od Tomislavgrada iznad 1050 m.n.m.; god.doba: poč.4.mj.

- lokacija: planina Midena južno od Tomislavgrada iznad 1050 m.n.m.; god.doba: poč.4.mj.

-lokacija: područje Čitluka; god.doba: poč.ljeta

cvijeće: sljez; lokacija: dolina Neretve-Mostar; god.doba: sredina ljeta

-lokacija: okolica Čitluka; god.doba: rano proljeće

-lokacija: okolica Čitluka; god.doba: rano proljeće

ljubičice -lokacija: okolica Čitluka; god.doba: rano proljeće

-lokacija: južno od Ljubuškog; god.doba: kasno proljeće

-lokacija: južno od Ljubuškog; god.doba: kasno proljeće

vjerojatno drvo divlje šljive-lokacija: istočno od Ljubuškog; god.doba: kasno proljeće

jasen u cvatu narodno zvano: bosilje -lokacija: sjzap.od Čitluka; god.doba: sredina proljeća

-lokacija: sjzap.od Širokog Brijega; god.doba: kasno proljeće

-lokacija: sjzap.od Širokog Brijega; god.doba: kasno proljeće

-lokacija: sjzap.od Širokog Brijega; god.doba: kasno proljeće

-lokacija: sjzap.od Širokog Brijega; god.doba: kasno proljeće

-lokacija: područje Čitluka; god.doba: kasno proljeće

-lokacija: područje Čitluka; god.doba: kasno proljeće

-lokacija: područje Čitluka; god.doba: kasno proljeće

-lokacija: područje Čitluka; god.doba: kasno proljeće

-lokacija: područje Čitluka; god.doba: kasno proljeće

-lokacija: područje Čitluka; god.doba: kraj zime

-lokacija: područje Ljubuškog; god.doba: kasno proljeće

-lokacija: iznad Izbična-sjzap.od Širokog Brijega; god.doba: kasno proljeće

ružmarin -lokacija: područje Čitluka; god.doba: rano proljeće

-lokacija: područje Čitluka; god.doba: rano proljeće

-lokacija: područje Čitluka; god.doba: rano proljeće

jorgovan -lokacija: područje Čitluka; god.doba: sredina proljeća

divlja ruža -lokacija: područje Čitluka; god.doba: sredina proljeća

PALEONTOLOGIJA; fosilni tragovi kornjače

FOSILNI TRAGOVI KORNJAČE_srednji eocen_Gornji Veliki Ogradjenik

U nastavku opisa 'obilatih' fosilnih nalaza iz srednjeeocenskih sedimenata područja Čitluka, neizostavni i jako značajni su otkriveni fosilni tragovi kornjače u jednom starom boksitnom površinskom kopu u Gornjem Velikom Ograđeniku. Uz ranije opisane i predočene fosilne zubiće morskih pasa, tj.riba, ovi fosilni tragovi su također predstavnici fosila kralješnjaka, što ih time čini vrlo značajnim. Prvim uočavanjem i promotrenjem ovih malih udubina, nije se odmah dalo naslutiti o čemu se radi jer morfološki izgledaju kao obične pukotine. No, daljnjim malo boljim promotrenjem zapaža se ponavljanje kratkih izduženih udubljenja koji su većinom s 2 a negdje s 3 kraka ( slike 1,2 i 3).

Slike 1,2 i 3. Mogući fosilni otisci kornjače

Promatrajući cijelu površinu ovog sloja vidi se da na njemu ne postoje nikakve pukotine nastale mehaničkim, erozivno-korozivnim ili sličnim putem osim ovih 'čudnih' udubljenja. Kako se odmah ispod ovog sloja nalazi veliki sloj s izraženim pukotinama isušivanja i brojnim ihnofosilima raznih beskralješnjaka ( slika 4), što sve ukazuje na jedan izraziti morski plićak koji je povremeno bio na suhom. To potvrđuje i brojni pronađeni plitkovodni fosili školjaka, puževa kao i vrlo lijepo očuvanog obalnog ježinca (slika 5). U takvom okolišu prije nekih 45-40 miliona godina ovdje je egzistirao bujan tropski priobalski život u kojem su postojale i kornjače kao i drugi 'zasad neotkriveni' gmazovi, ribe ili manji sisavci.

Slika 4. Srednjeeocenska ploha s vidljivim pukotinama isušivanja

Slika 5. Fosilni ježinac pronađen na plitkovodnoj plohi s prethodne slike

Da se najvjerovatnije radi o fosilnim tragovima kornjače pokazala je usporedba s brojnim sličnim pojavama koje su opisane u znanstvenim člancima.
Osim malih dvostrukih udubljenja uz njih se nalaze i izdužena linijska udubljenja koja bi mogla biti otisci repa ili nekog drugog dijela kornjače. Kako ovi nalazi nisu još detaljno i stručno istraženi ostaje najvjerojatnija pretpostavka pripadnosti ovih tragova kornjačama.

PALEONTOLOGIJA; Eocenski koraljni greben kod Čerina ( jugozap.Hercegovina)

FOSILI KORALJA, MEKUŠACA I MORSKIH PASA_srednji eocen;

Slika 1. Izgled područja oko sela Čerin prije 45-40 miliona godina

U okviru opisa eocenskih fosila šire okolice Čitluka, posebnu pažnju plijene brojni i raznovrsni fosili prikupljeni u bližoj okolici sela Čerina koji se nalazi oko 7 km sjeverozapadno od Čitluka. Ovi fosili, iako srednjeocenske starosti, nisu uopće vezani za ležišta i kopove boksita, već su prisutni uz sjeverne rubove izduženog čitlučko-čerinskog polja. Uz ovaj rub počevši od gornjo-ograđeničkog dijela polja prema sjeverozapadu do Gornjih Hamzića protežu se padine od sivkastog laporovitog vapnenca visine do 12ak m, koji doslovno obiluju fosilima školjaka, puževa, koralja, ježinaca i ponekih rijeđih specifičnijih fosila. Svi ovi fosili sa svojim karakteristikama i načinom života, sugeriraju na to da se na ovom području nalazilo sutropsko vrlo plitko more s mjestimičnim pravim koraljnim grebenima uz i okolo kojih su živjele mnoge vrste školjki, puževa, ježinaca i riba ( slike 2 i 3).

Slika 2. Dio fosilne faune srednjeg eocena s područja sela Čerin ( isječak AutoCad-a, crna linija=1cm)

Slika 3. Dio fosilne faune srednjeg eocena s područja sela Čerin ( isječak AutoCad-a, crna linija=1cm)

Upravo nedavno otkriveni, prethodno spomenuti 'specifičniji fosili' možda pripadaju fosilima riba i to ostacima zubi od morskih pasa iz reda Pristiophoriformes ili pak reda Sclerorhynchiformes. Ovi prvi su poznatiji i kao morski psi ''pilani'' koji imaju tanku izduženu njušku u obliku mača s puno malih zubica na bocnim stranama te izduzene njuske. Do ove mogućnosti došlo se dugotrajnom usporedbom i pregledom razne literature zbog neobičnog oblika ovih fosila. Oni su dosta malih dimenzija, tanki i izduženi do nekih max. 7 cm, ali odlikuju se neobičnom nazubljenošću rubova i kristalizirano-koščatom strukturom ( slike 4,5,6 i 7). Upravo ove osobitosti izdvajaju ove teškozamijetljive fosiliće od ostalih fosila iz ovih stijena jer se radi o fosilima kralješnjaka. Navedene odredbe u svakom slučaju nisu još konačne zbog daljnje detaljnije analize ovih fosila ili mogućeg pronalaska nekih većih dijelova, pa čak i fosilnih skeleta- ukoliko je uistinu riječ o ribama.

Slike 4,5,6 i 7. Pronađeni fosili mogućih zuba morskih pasa 'pilana'

Od ostalih značajnijih fosila mogu se izdvojiti vrlo brojni solitarni i kolonijski koralji, pri čemu se pojedini solitarni koralji odlikuju dosta velikim dimenzijama. Zatim, tu su vrlo zanimljivi fosilni ježinci, među kojima se izdvaja rod Rhabdocidaris, koji je imao specifične debele bodlje. Od mekušaca specifičnu životinjsku zajednicu činili su ekstremno brojni pateloidni puževi ( slični današnjim priljepcima, ali dosta veći i sa drugačijom ljušturicom), brojni sitni školjkaši rodova Pecten i Chlamys, te rodovi puževa Globularia. Pojedinačni nalazi dijelova fosilne flore ukazuju na blizinu obale obrasle dijelomicno sutropskim biljem, te djelomicno crnogoricom.

PALEONTOLOGIJA; FOSILNA FLORA_srednji eocen_Čitluk (JZ Hercegovina)

EOCENSKA FOSILNA FLORA _lokalitet Garišta_sjeverno od Čitluka

Da je nekad davno, negdje u razdoblju srednjeg eocena (prije 40ak miliona god.), na širem području Čitluka i Brotnja bivalo toplo sutropsko plitko more, to nam već dokazuju brojni fosili vrsta školjaka, puževa, ježinaca i sl.pronađeni na ovom području. Svi ovi fosili čine predstavnike makro-faune i mogu biti dobar pokazatelj nekih određenih uvjeta u okolišu u doba kad su živjeli. No, fosili biljaka, vidljivih golim okom tj. makro-flora  uistinu čini pravu dragocijenost za spoznaju o okolišu iz tog vremena, pri čemu se direktno iz nje može saznati kakva je klima bila te da je u blizini moralo biti kopno.

Slika 1. Dio pronađene fosilne flore na lokalitetu Garišta (isječak AutoCad-a - crni linija=1cm )

Fosilna flora, dosad prikupljena, na području Čitluka iz žućkastih laporovitih naslaga u krovini starog boksitnog ležišta na lokalitetu Garišta, predstavljena je s izrazitom dominacijom izduženih listova, odprilike u rasponu dužine oko 5-10 cm. Po svojoj formi i izgledu, s karakterističnom jako odebljalom središnjom žilom i vrlo slabo zamijetljivim paralelnim horizontalnim žilicama koje su okomite na ovu glavnu središnju žilu, ovi fosilni listovi bi mogli pripadati nekoj vrsti iz familija erika (Ericaceae) ili mirti ( Myrtaceae ). Mirte (mrče) su zimzelene grmolike, ili s niskim stablom, biljke tipične za sutropsko tropska, i dijelom mediteranska područja. Detaljnijom analizom izgleda ovih listova pokazuje se mogućnost da bi pojedini fosilni listovi mogli biti i neke vrste eukaliptusa, biljke koja danas raste jedino u Australiji i okolnim otocima Indonezije. No, ova stavka svakako treba biti još ispitana i istražena daljnjim stručnim analizama.U slučaju pak da se radi o familiji erika, jako velika sličnost postoji s rodom Andromeda sp.

Slika 2. Dio pronađene fosilne flore na lokalitetu Garišta ( isječak AutoCad-a - crni linija=1cm )

U prikazanim slikama (sl.1 i sl.2) imena rodova i familija su data prema dosadašnjoj autorovoj determinaciji na osnovu usporedbe sa brojnim kako današnjim izgledom listova tako i fosilima biljaka iz BiH, Hrvatske, Srbije, Češke, Mađarske itd., i to uglavnom preko raznih pronađenih web članaka i stranica. Osim ovih listova, zapaženi su pronalasci fosilnih listova roda Comptonia sp, grmolike biljke koja se danas u prirodi nalazi u istočnim dijelovima sjeverne Amerike. Osim ovih svih navedenih taksona unutar cijelokupne fosilne flore iz eocenskih laporovitih naslaga okolice Čitluka, dolaze još i neki drugi oblici koji zasad nisu sa sigurnošću određeni ili za njihovu odredbu još treba daljnja analiza i proučavanje. Možda posebno zanimljivi su nalazi nekoliko fosilnih cvjetova ili pak plodova. Sve u svemu, samo i ovaj jedan dio pronađene flore ukazuje na vrijednost i značaj ovih fosila pri svakoj budućoj rekonstrukciji paleoklime, paleovegetacije i paleokoliša ovog dijela Hercegovine u razdoblju srednjeg eocena.