PALEONTOLOGIJA; fosilni tragovi kornjače

FOSILNI TRAGOVI KORNJAČE_srednji eocen_Gornji Veliki Ogradjenik

U nastavku opisa 'obilatih' fosilnih nalaza iz srednjeeocenskih sedimenata područja Čitluka, neizostavni i jako značajni su otkriveni fosilni tragovi kornjače u jednom starom boksitnom površinskom kopu u Gornjem Velikom Ograđeniku. Uz ranije opisane i predočene fosilne zubiće morskih pasa, tj.riba, ovi fosilni tragovi su također predstavnici fosila kralješnjaka, što ih time čini vrlo značajnim. Prvim uočavanjem i promotrenjem ovih malih udubina, nije se odmah dalo naslutiti o čemu se radi jer morfološki izgledaju kao obične pukotine. No, daljnjim malo boljim promotrenjem zapaža se ponavljanje kratkih izduženih udubljenja koji su većinom s 2 a negdje s 3 kraka ( slike 1,2 i 3).

Slike 1,2 i 3. Mogući fosilni otisci kornjače

Promatrajući cijelu površinu ovog sloja vidi se da na njemu ne postoje nikakve pukotine nastale mehaničkim, erozivno-korozivnim ili sličnim putem osim ovih 'čudnih' udubljenja. Kako se odmah ispod ovog sloja nalazi veliki sloj s izraženim pukotinama isušivanja i brojnim ihnofosilima raznih beskralješnjaka ( slika 4), što sve ukazuje na jedan izraziti morski plićak koji je povremeno bio na suhom. To potvrđuje i brojni pronađeni plitkovodni fosili školjaka, puževa kao i vrlo lijepo očuvanog obalnog ježinca (slika 5). U takvom okolišu prije nekih 45-40 miliona godina ovdje je egzistirao bujan tropski priobalski život u kojem su postojale i kornjače kao i drugi 'zasad neotkriveni' gmazovi, ribe ili manji sisavci.

Slika 4. Srednjeeocenska ploha s vidljivim pukotinama isušivanja

Slika 5. Fosilni ježinac pronađen na plitkovodnoj plohi s prethodne slike

Da se najvjerovatnije radi o fosilnim tragovima kornjače pokazala je usporedba s brojnim sličnim pojavama koje su opisane u znanstvenim člancima.
Osim malih dvostrukih udubljenja uz njih se nalaze i izdužena linijska udubljenja koja bi mogla biti otisci repa ili nekog drugog dijela kornjače. Kako ovi nalazi nisu još detaljno i stručno istraženi ostaje najvjerojatnija pretpostavka pripadnosti ovih tragova kornjačama.

PALEONTOLOGIJA; Eocenski koraljni greben kod Čerina ( jugozap.Hercegovina)

FOSILI KORALJA, MEKUŠACA I MORSKIH PASA_srednji eocen;

Slika 1. Izgled područja oko sela Čerin prije 45-40 miliona godina

U okviru opisa eocenskih fosila šire okolice Čitluka, posebnu pažnju plijene brojni i raznovrsni fosili prikupljeni u bližoj okolici sela Čerina koji se nalazi oko 7 km sjeverozapadno od Čitluka. Ovi fosili, iako srednjeocenske starosti, nisu uopće vezani za ležišta i kopove boksita, već su prisutni uz sjeverne rubove izduženog čitlučko-čerinskog polja. Uz ovaj rub počevši od gornjo-ograđeničkog dijela polja prema sjeverozapadu do Gornjih Hamzića protežu se padine od sivkastog laporovitog vapnenca visine do 12ak m, koji doslovno obiluju fosilima školjaka, puževa, koralja, ježinaca i ponekih rijeđih specifičnijih fosila. Svi ovi fosili sa svojim karakteristikama i načinom života, sugeriraju na to da se na ovom području nalazilo sutropsko vrlo plitko more s mjestimičnim pravim koraljnim grebenima uz i okolo kojih su živjele mnoge vrste školjki, puževa, ježinaca i riba ( slike 2 i 3).

Slika 2. Dio fosilne faune srednjeg eocena s područja sela Čerin ( isječak AutoCad-a, crna linija=1cm)

Slika 3. Dio fosilne faune srednjeg eocena s područja sela Čerin ( isječak AutoCad-a, crna linija=1cm)

Upravo nedavno otkriveni, prethodno spomenuti 'specifičniji fosili' možda pripadaju fosilima riba i to ostacima zubi od morskih pasa iz reda Pristiophoriformes ili pak reda Sclerorhynchiformes. Ovi prvi su poznatiji i kao morski psi ''pilani'' koji imaju tanku izduženu njušku u obliku mača s puno malih zubica na bocnim stranama te izduzene njuske. Do ove mogućnosti došlo se dugotrajnom usporedbom i pregledom razne literature zbog neobičnog oblika ovih fosila. Oni su dosta malih dimenzija, tanki i izduženi do nekih max. 7 cm, ali odlikuju se neobičnom nazubljenošću rubova i kristalizirano-koščatom strukturom ( slike 4,5,6 i 7). Upravo ove osobitosti izdvajaju ove teškozamijetljive fosiliće od ostalih fosila iz ovih stijena jer se radi o fosilima kralješnjaka. Navedene odredbe u svakom slučaju nisu još konačne zbog daljnje detaljnije analize ovih fosila ili mogućeg pronalaska nekih većih dijelova, pa čak i fosilnih skeleta- ukoliko je uistinu riječ o ribama.

Slike 4,5,6 i 7. Pronađeni fosili mogućih zuba morskih pasa 'pilana'

Od ostalih značajnijih fosila mogu se izdvojiti vrlo brojni solitarni i kolonijski koralji, pri čemu se pojedini solitarni koralji odlikuju dosta velikim dimenzijama. Zatim, tu su vrlo zanimljivi fosilni ježinci, među kojima se izdvaja rod Rhabdocidaris, koji je imao specifične debele bodlje. Od mekušaca specifičnu životinjsku zajednicu činili su ekstremno brojni pateloidni puževi ( slični današnjim priljepcima, ali dosta veći i sa drugačijom ljušturicom), brojni sitni školjkaši rodova Pecten i Chlamys, te rodovi puževa Globularia. Pojedinačni nalazi dijelova fosilne flore ukazuju na blizinu obale obrasle dijelomicno sutropskim biljem, te djelomicno crnogoricom.

PALEONTOLOGIJA; FOSILNA FLORA_srednji eocen_Čitluk (JZ Hercegovina)

EOCENSKA FOSILNA FLORA _lokalitet Garišta_sjeverno od Čitluka

Da je nekad davno, negdje u razdoblju srednjeg eocena (prije 40ak miliona god.), na širem području Čitluka i Brotnja bivalo toplo sutropsko plitko more, to nam već dokazuju brojni fosili vrsta školjaka, puževa, ježinaca i sl.pronađeni na ovom području. Svi ovi fosili čine predstavnike makro-faune i mogu biti dobar pokazatelj nekih određenih uvjeta u okolišu u doba kad su živjeli. No, fosili biljaka, vidljivih golim okom tj. makro-flora  uistinu čini pravu dragocijenost za spoznaju o okolišu iz tog vremena, pri čemu se direktno iz nje može saznati kakva je klima bila te da je u blizini moralo biti kopno.

Slika 1. Dio pronađene fosilne flore na lokalitetu Garišta (isječak AutoCad-a - crni linija=1cm )

Fosilna flora, dosad prikupljena, na području Čitluka iz žućkastih laporovitih naslaga u krovini starog boksitnog ležišta na lokalitetu Garišta, predstavljena je s izrazitom dominacijom izduženih listova, odprilike u rasponu dužine oko 5-10 cm. Po svojoj formi i izgledu, s karakterističnom jako odebljalom središnjom žilom i vrlo slabo zamijetljivim paralelnim horizontalnim žilicama koje su okomite na ovu glavnu središnju žilu, ovi fosilni listovi bi mogli pripadati nekoj vrsti iz familija erika (Ericaceae) ili mirti ( Myrtaceae ). Mirte (mrče) su zimzelene grmolike, ili s niskim stablom, biljke tipične za sutropsko tropska, i dijelom mediteranska područja. Detaljnijom analizom izgleda ovih listova pokazuje se mogućnost da bi pojedini fosilni listovi mogli biti i neke vrste eukaliptusa, biljke koja danas raste jedino u Australiji i okolnim otocima Indonezije. No, ova stavka svakako treba biti još ispitana i istražena daljnjim stručnim analizama.U slučaju pak da se radi o familiji erika, jako velika sličnost postoji s rodom Andromeda sp.

Slika 2. Dio pronađene fosilne flore na lokalitetu Garišta ( isječak AutoCad-a - crni linija=1cm )

U prikazanim slikama (sl.1 i sl.2) imena rodova i familija su data prema dosadašnjoj autorovoj determinaciji na osnovu usporedbe sa brojnim kako današnjim izgledom listova tako i fosilima biljaka iz BiH, Hrvatske, Srbije, Češke, Mađarske itd., i to uglavnom preko raznih pronađenih web članaka i stranica. Osim ovih listova, zapaženi su pronalasci fosilnih listova roda Comptonia sp, grmolike biljke koja se danas u prirodi nalazi u istočnim dijelovima sjeverne Amerike. Osim ovih svih navedenih taksona unutar cijelokupne fosilne flore iz eocenskih laporovitih naslaga okolice Čitluka, dolaze još i neki drugi oblici koji zasad nisu sa sigurnošću određeni ili za njihovu odredbu još treba daljnja analiza i proučavanje. Možda posebno zanimljivi su nalazi nekoliko fosilnih cvjetova ili pak plodova. Sve u svemu, samo i ovaj jedan dio pronađene flore ukazuje na vrijednost i značaj ovih fosila pri svakoj budućoj rekonstrukciji paleoklime, paleovegetacije i paleokoliša ovog dijela Hercegovine u razdoblju srednjeg eocena.

TURIZAM I GEOMORFOLOGIJA - 1.dio_jugozapadna Hercegovina

Geoturistički potencijali južne Hercegovine

Slika 1. Satelitski (GoogleEarth) prikaz donje ili niske Hercegovine - južno od crvene linije

Sredozemna područja su možemo slobodno reći  jedna od najatraktivnijih i najpoželjnijih turističkih destinacija u cijelom svijetu. Uzrok tome jest najvećim dijelom spoj njihove povijesne ostavštine, mediteranske klime i krškog krajolika sa specifičnim reljefom i biljkama. Svi ovi navedeni faktori prisutni su i u dijelu Bosne i Hercegovine koji se prostire južno ispod linije pružanja od Posušja na zapadu preko Mostara pa sve do iznad Trebinja na jugoistoku (slika 1). Ovaj dio često se i naziva donjom ili niskom Hercegovinom, i nesumnjivo je upravo ovaj dio turistički najatraktivniji dio Bosne i Hercegovine. Turistički segment, koji se na neki način tek počinje razvijati, jednostavno je nedjeljiv i nužno povezan sa prisutnom prirodnom i arheološkom baštinom. Samim time ukazuje se na potrebitost još većeg dodatnog povezivanja i iskorištavanja svakog prirodno-povijesnog blaga Hercegovine u turističke svrhe. Jedan dio takve prirodne baštine koji će se u nastavku ukratko opisat jesu specifični krški krajolici, reljefni oblici i neke pojave u južnijem dijelu Hercegovine. Svi ovi lokaliteti karakterizirani su blažom klimom, mediteranskom ili submediteranskom koja čini ove lokalitete pristupačnima i ugodnima za obilazak gotovo cijeli dio godine.U nastavku slijedi njihov prikaz idući od sjeverozapada prema jugoistoku:

1. Kanjon rijeke Ugrovače _sjeverozapadno od Širokog Brijega (slike 2 i 3)
Fantastični kanjon koji se  prema sjeverozapadu sve više ustrmljuje, presjecajući gotovo sve formacije krednih vapnenaca. Kao u kanjonu Paklenice kroz dno kanjona Ugrovače moguće je većim dijelom godine hodati jer rijeka Ugrovača ima samo rijetki povremeni tok u slučaju izrazito velikih voda (oborina). U i okolo kanjona postoje brojne speleološke pojave špilja i jama koje još nisu dovoljno istražene.

Slika 2.  Pogled na donji južni dio kanjona rijeke Ugrovače

Slika 3. Pogled prema dnu i strmom nastavku kanjona Ugrovače prema sjeverozapadu

2. Jezero Krenica _jugozapadno od Gruda (slika 4)
Ovo malo jezerce iz godine u godinu privlači sve više posjetitelja. Karakterističan je njegov ovalni rub, ali i još neutvrđena dubina ovog jezera zbog čega postoji pretpostavka da je voda u njemu povezana s podzemljem. Atraktivni izgled ovog jezera, poput kakvog tamno modrozelenog oka u polju, još se više zapaža na slikama iz zraka. Jezero ne presušuje nikada, te s toga ima jako velik potencijal u turističkom smislu, pogotovo tijekom vrućih ljetnih mjeseci kad pruža mogućnost kupanja i rashlađivanja u njemu.

Slika 4. Jezero Krenica kod Gruda

 3. Ravlića pećina i izvor Tihaljine(Trebižata) kod Peć-Mlina_jugozapadno od Gruda (slike 5,6,7 i 8)Fascinantna Ravlića pećina, koja nije toliko duga, ali ima vrlo prostranu i veliku prostoriju, najpoznatija je po vrlo bogatim arheološkim nalazima u njoj čiji je detaljniji opis na http://hr.wikipedia.org/wiki/Ravlića_Pećina.

Slika 5. Ispred ulaza u Ravlića pećinu

U neposrednoj blizini ove špilje ali visinski dosta niže ispod strmih jako nagnutih slojevitih vapnenaca, nalazi se pećina s vrelom iz kojeg izvire rijeka Tihaljina (Trebižat) i to s dosta velikom količinom vode. Ispred samog vrela ova velika količina vode se razlijeva u nekolika manjih kaskada koji dalje prolaze kroz ostatke starih mlinica. Svuda okolo rastu brojne smokve i drugo mediteransko bilje koje u kasno proljeće i ljeti svojim mirisima čine jednu specifičnu i osvježavajuću atmosferu, čiji doživljaj upotpunjuje preko stotinu metara visok okomiti luk vapnenačkih stijena.

Slika 6. Uređeni put prema izvoru Tihaljine podne visokih strmih vapnenačkih stijena

Slika 7. Ostaci mlinica i bistrozeleni vodeni tok

Slika 8. Modrozelena voda Tihaljine/Trebižata na ovom mjestu izbija tj.vrije iz pećine

4. Izvor Borak i kanjon Lištice_sjeverno od Širokog Brijega ( slike 9 i 10)
 Jedna od već dosta poznatih prirodnih hercegovačkih destinacija jest lokalitet Borak, gdje se nalazi izvor rijeke Lištice. Neposredna blizina grada Široki Brijeg omogućila je dosad već znatnije turističko-lokalno iskorištavanje ovog mjesta. No, potrebito je spomenuti kako je upravo svojim reljefnim oblicima najzanimljiviji i najfascinantniji dio neposredno sjeverno od samog izvora, gdje se nastavlja i produbljuje kanjon sa suhim prohodnim dnom. Još jedna zanimljivost ogleda su u okomitom križanju dva kanjona, odnosno duboke izdužene drage i to kanjona Lištice smjera sjeveristok-jugozapad i popriječne drage poznatije kao Dobrinjska draga u pravcu sjeverozapad istok, što se vrlo lako da zamijetiti na satelitskim snimkama.

Slika 9. Jesenji pejzaž uz cestu od centra Širokog Brijega prema vrelu Borak

Slika 10. Gotovo okomito ukrštanje dvije izdužene i duboke drage kanjona Lištice i Dobrinjske drage na satelitskom snimku

5. Područja rijeke Trebižat s većim slapištima ili bukovima (Koćuša, Baščina, Čeveljuša, Kravica, Željegošće, Božijak, Struge..)_ s pružanjem od Klobuka pa do Čapljine
 Rijeka Trebižat koja cijelim svojim tokom nosi 3 najupotrebljavanija imena Tihaljina, Mlade i Trebižat, sa svojim prirodnim oblicima i sadržajima predstavlja možda i najljepšu rijeku cijele Hercegovine. Duž cijelog toka ova rijeka sadrži brojne slapove, bukove, meandre kao i ujezerenja s manjim otocima. Karakter njezinog protoka koji se znatno smanjuje ljeti i tok kroz krški mediteranski dio BiH, pridonose sve većoj atraktivnosti u vidu brojnih kupališta s ugostiteljskim i drugim sadržajima. Svakako najpoznatiji lokalitet, i na regionalnoj razini, predstavljaju slapovi Kravice koji su geomorfološki spomenik prirode u Bosni i Hercegovini ( slike 11 i 12). No uz dosta poznate slapove Kravice ovdje vrijedi spomenuti ostala mjesta koja iz ljeta u ljeto bivaju sve posjećenija. Slapovi Koćuše, zapadno od Vitine ( slike 13 i 14), po količini vode možda su odmah iz slapova Kravice, te tek u zadnje vrijeme bilježe nešto značajnije posjećivanje. Zadnjih par godina (2008-2010) izuzetno atraktivno sve više postaje kupalište Baščine (slika 15), koje je osim svojih prirodnih značajki zanimljivo i po tome da se nalazi u neposrednoj blizini Gračina jednog od najvećih  arheoloških nalazišta rimskog perioda u BiH. Kupalište Čeveljuša stanovnicima šire regije grada Ljubuškog odavno je već poznato ( slika 16), a možda i omiljenije odredište zbog svog ugostiteljskog i sportsko-rekreacionog sadržaja. Slapovi Kravice svakako spadaju među najveći prirodni biser cijele BiH, koji kombinacijom veličanstvenog prirodnog izgleda, tople mediteranske klime sa blizinom svjetskog hodočasničkog mjesta Međugorja, iz godine u godinu čine ovo mjesto možda i najposjećenijom turističkom prirodnom destinacijom u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ništa manje atraktivan nije ni lokalitet Željegošće ili Mala Kravica, do kojeg se za 10ak minuta dolazi  pješke idući nizvodno od slapova Kravice  (slike 17 i 18). Moglo bi se reći da je ova lokacija u avanturističkom smislu još atraktivnija od slapova Kravice, jer se nalazi u netaknutom dijelu prirode bez ijedne građevine u blizini, a prirodnu fascinaciju čini jedno velike bistro modrozeleno jezero u koji se kroz jednu veliku ovalnu pukotinu u stijeni kao vodopad ulijeva velika količina vode. Za razliku od Željegošća, lokalitet Božjak je vrlo atraktivno (slike 19 i 20), već odavno poznato i dosta posjećeno kupalište koje mami svojim širim bukom ispod kojeg je ujezerenje te nekoliko  rukavaca kao i ušće riječice Studenčica. I ovdje kao i na Baščini, Čeveljuši i Kravici prisutan je ugostiteljski sadržaj, koji omogućava još izraženiju daljnju turističku privlačnost i posjećenost. I na posljetku nešto prije svojeg ušća u rijeku Neretvu u dijelu Čapljine imena Struge, nalazi se još jedno dosta uređeno i u turističkom smislu dosta potencijalno atraktivno ljetno odmorište.

Slika 11. Pogled na slapove Kravice za finog zimskog dana

Slika 12. Tipični prizor sredinom ljeta na ujezerenju ispod slapova Kravice

Slika 13. Pogled na slap Koćuša za vrijeme velikih voda

Slika 14. Pogled na Koćušu iz smjera jugoistoka

Slika 15. Pogled na tok Trebižata uzvodno na kupalištu Baščine

Slika 16. Tok Trebižata u periodu velikih voda na kupalištu Čeveljuša

Slika 17. Lokalitet Željegošće i pogled na buk tijekom kasnog proljeća

Slika 18. Ljetni pogled na veće ujezerenje ispod buka na Željegošću

Slika 19. Rano jesenji pogled na kupalište Božjak sa smjera juga

Slika 20. Nekoliko puta približen pogled od položaja iznad Božjaka prema slapovima Kravice (vidljvi na sredini slike)

6. Područje šire okolice mjesta Čitluk i Međugorje - Brotnjo
Međugorje kao jedno od najpoznatijih marijanskih svetišta u svijetu, pored duhovnog vida doživljaja i svrhe posjeta, nudi specifičan i fascinirajući krško-mediteranski doživljaj prirode. Mjesto Gospinog ukazanja i najvažnije posjetiteljsko-hodočasničke rute upravo su najviše povezani s ovdje prisutnom prirodom, jer te dvije najposjećenije lokacije u Međugorju se nalaze na dva brda, i to; mjesto ukazanja Podbrdo ( slika 21)na padinama brda Crnica, a mjesto Križevac s velikim Križem ( slika 22) nalazi se na samom vrhu istoimenog brda. Ovdje je najvažnije spomenuti kako upravo očuvanost i uređenost izvornog prirodnog krajolika ovih brda izaziva jedan osjećaj nemjerljivog unutarnjeg mira i sreće, koji se na ovakvim prirodnim mirnim mjestima posebno intezivira uz zvukove raznih ptica i mirisa mediteranskog bilja spojenog s mirisom bijelih okršenih vapnenačkih stijena. Uz Međugorje i njegov prirodni krajolik, može se reći kako cijela šira regija obližnjeg mjesta Čitluk (slike 24,25 i 26), poznatija kao Brotnjo, u svim svojim dijelovima nudi jedan fascinirajući prirodni pejzaž karakteriziran malim brdašcima, s mediteranskom vegetacijom i širokim otvorenim horizontom od istoka, preko juga sve do zapadnih obrisa Biokova i drugih hrvatskih planina.

Slika 21. Pogled na mjesto Gospinog ukazanja Podbrdo s vrha višeg brda Križevac

Slika 22. Pogled na veliki Križ na vrhu brda Križevac prema sjeveru

Slika 23. Pogled s vrha Križevca na omanje vapnenačko brdašce s ilirskom gradinom u smjeru zapada

Slika 24. Kasno proljetni pejzaž Brotnja, južno od sela Vionica

Slika 25. Pogled prema brdima iznad Međugorja od smjera sela Blizanci kod Čitluka

Slika 26. Brdašce Humac sa specifičnim bijelim zaobljenim stijenama i mediteranskom biljkom zelenikom na sjeverozapadu Brotnja kod sela Gornji Hamzići

 7. Dolina Neretve južno od Mostara (slike 27 i 28)
Posebno lijepi ugođaj rijeka Neretva čini na svom putu južno od Mostara pa do Čapljine, gdje strmo do 200-injak metara visine siječe kršku zaravan (plato) Brotnjo-Dubrave koja se pruža sve od Gruda na krajnjem sjeverozapadu pa do Stoca na jugoistoku. Uz cijeli tok Neretve u ovom dijelu Hercegovine nalaze se brojne male prirodne oaze s finim livadama visokim krošnjama raznog riječnog mediteranskog drveća, u kojima se gnijezde brojne zlatnožute vuge, ptice selice koje naseljavaju tropsko-sutropske krajeve. Pored specifično lijepih biljno-životinjskih asocijacija na ovom području prisutne su i brojne fluvio-krške i speleološke reljefne forme ispod strmih bočnih padina u dolini. Tako postoji dosta pećinskih ulaza, od kojih većina još nije dovoljno istražena, dok pak iz nekih otvora izlaze veće količine podzemne vode koje se koriste u vodozahvatne svrhe. I na kraju, moglo bi se reći, u turističkom smislu najatraktivnije mjesto na cijelom ovom području doline Neretve, nesumnjivo jest stari srednjovjekovni grad Počitelj, koji svojim smještajem na izrazito strmim vapnenačkim stranama uz blizinu glavne prometnice iz smjera Sarajeva prema Jadranskom moru, osigurava konstantan turistički posjet ovoj destinaciji. 

Slika 27. Dio doline Neretve kod mjesta Kručevići, pogled prema sjeveroistoku

Slika 28. Stari srednjovjekovni grad Počitelj na stjenovitim obroncima u dolini Neretve sjevernije od Čapljine

   8. Reljefna vapnenačka stepenica tzv. Klobučka navlaka kod izvora Studenčice (slika 29)

Gledajući odlike reljefa jugozapadne Hercegovine, do izražaja posebno dolazi jedan izduženi strmi vapnenački prelaz, koji se poput kakve stepenice pruža sve od mjesta Klobuk na sjeverozapadu pa do grada Čapljine na jugoistoku. Ovaj reljefni oblik nosi stručni naziv Klobučka navlaka, a ponegdje i Klobučki rasjed, jer je geološki gledajući riječ o izduženom rasjedu duž kojeg se sjeverni dio terena navukao na južni ili pak južni podvukao pod sjeverni. Ovaj rasjed je dosta važan u pogledu omogućavanja vodonapajanja i dijelom vodoopskrbe jer se ispod njega uzduž gotovo cijelog rasjeda, javljaju brojni kako veći tako i manji izvori i vrela. Svojom prirodnom tj. geomorfološkom atraktivnošću posebno plijeni lokacija oko izvora rijeke Studenčice, gdje se pod vrlo strmim kutem izdižu sivi vapnovito-laporoviti ravni slojevi eocenskih stijena iznad kojih su dobro okršeni bijeli kredni vapnenci. Značajno je kako se u ovim nagnutim mekšim laporovitim slojevima, koji se pružaju odmah iznad ceste, mogu pronaći brojni eocenski fosili, i to najviše školjke i puževi. Osim fosilifernih naslaga na ovom mjestu nalaze se stare, obnovljene mlinice, iznad kojih se u stijeni nalazi jedan manji špiljski otvor, koji se međutim, prema navodima mještana, nastavlja u duži pećinski kanal s prisustvom vode, koji nesumnjivo ukazuje na potrebitost njegovog speleološkog istraživanja u budućnosti.

Slika 29. Pogled na strmo nagnute ravne slojeve iznad izvora Studenčice

GEOZOOLOGIJA- Stari boksitni kop i velika sova ušara (Bubo bubo)

Slika 1. Hrastova prašuma jugazapadno od Dobrog Sela

Slika 2.Pogled na jednu od strmih okomitih vapnenačkih ploha uz rub boksitnog kopa

Osim ranije opisane broćanske zimzelene mediteranske šume zelenike, na suprotnom kraju Brotnja na sjeveroistoku jugozapadno od sela Dobro Selo, dosta udaljeno od bilo kakve asfaltirane ceste ili kuće, nalazi se prava pravcata hrastova prašuma (slika 1). Ovo mjesto, uglavnom poznato rijetkim lovcima, ili najbližim žiteljima, sadrži jedan dosta stari boksitni kop, ako ne i najstariji u Brotnju jer prema nekim saznanjima ovdje se rudarilo dosta i prije 2.svj.rata (slika 3).

Slika 3. Pogled na izduženi boksitni kop sa strmim ravnim vapnenačkim plohama

Ono što je specifično u ovom površinskom kopu tj. velikoj izduženoj rupi usred guste šume jesu vrlo zanimljive i fascinantne mjestimično skroz okomite plohe vapnenca visine i do 30m  (slika 2) koje uz rubove ove rupe izgledaju poput velikih megalitskih zidova. Prvim posjetom ovom lokalitetu za vrijeme zapažanja i divljenja ovih stijenskih formi, iznad cijelog kopa najedanput je preletjela ogromna ptica koja je bila u prvi mah neprepoznatljiva. Međutim smirenim kretnjama i polaganim približavanjem uspio sam zapaziti kako je riječ o ogromnom, u ovim našim krajevima dosad neviđenom primjerku, sove ušare (Bubo bubo). Njenim mjestimičnim neposrednim preletom i snimanjem aparatom za vrijeme stajanja na vrhu drveta (slika 4) udaljenog 100-injak m.dala se pretpostaviti njena visina od preko 70cm do možda i 1m. Osim jake impresije veličinom i samom pojavom ovakve rijetke životinje, jako zanimljivo jest njeno glasanje koje podsjeća te je gotovo identično  ljudskom glasanju na način kreveljenja.

Slika 4. Zoomirani snimak velike ušare na vrhu udaljenog drveta

Nakon gotovo dvije godine ponovnim drugim posjetom ovoj lokaciji opet je zamijećen vjerojatno isti primjerak ove ptice. Malo dužim promatranjem daje se naslutiti kako je ova naizgled velika i opasna ptica jedna jako plaha životinja, kojoj svaka blizina pa i jedne ljudske osobe smeta te automatski biva vrlo preplašena i uznemirena. Zbog toga večinom ove vrste velikih sova nalaze staništa i žive unutar gustih šuma dosta udaljenim od naselja. Kako su ovakve šume, poput ove, sve rijeđa i rijeđa pojava, usljed sve masovnijeg prodora u njih bilo radi krčenja, bilo radi gradnje, bilo radi lova ili sl.ovakva mjesta i njihove biljne i životinjske zajednice nužno je sačuvati.

GEOLOŠKA KARTA HERCEGOVINE

Općenito o geologiji i stijenama Hercegovine:

Na samom početku ovog bloga upoznat ćemo se s geološkim osobinama područja Hercegovine, tj. kakve su stijene prisutne u Hercegovini i kakve karakteristike imaju. Za sami početak priložena je geološka karta dijela Hercegovine i to najviše središnjeg dijela a karta je isječak iz geološke karte BiH mjerila 1:300 000 ( ČIČIĆ, 2002). Na karti se jasno vidi dominacija zelenih nijansi koje označavaju stijene mezozojske i to kredne starosti, dok su plave boje također stijene mezozoika - jure, a narandžaste crvene i smeđe stijene mlađe kenozojske starosti i to paleogena i neogena. Bijela boja su najmlađe tzv.kvartarne tvorevine ili nanosi a nalaze se uglavnom unutar polja i riječnih dolina. Sve ove stijene spadaju u sedimentne stijene, te stoga možemo zaključiti da je gotovo cijela Hercegovina građena od sedimentnih stijena i naslaga. Zbog čega je ovo važno što će se vidjeti u nastavku bloga, pa zbog toga što se fosili gotovo isključivo pronalaze u sedimentnim tipovima stijena, te je time Hercegovina na jedan način ogroman potencijalni poligon za pronalaženje fosila.

PEĆINA VJETRENICA - speleogeološki potencijal Hercegovine

PEĆINA VJETRENICA kod Ravnog - jugoistočna Hercegovina

Uz krajnji jugozapadni rub Popovog polja južno od sela Ravno nalazi se mali ulaz u vrlo veliki podzemni kompleks tj.labirint poznatiji pod nazivom pećina Vjetrenica. Sami naziv Vjetrenica potječe od dosta jakog vjetra koji struji iz pećine i to iz njenog ulaza prema vani. Samo ovaj prirodni efekt zna biti tako zanimljiv da recimo u ljetnim mjesecima npr.u 8 mj.kad je temperatura zraka vani blizu 40 stupnjeva u maloj zoni ispred ulaza u pećinu toliko vjetrovito da je samo za stajanje ispred neophodna jakna ili podeblja majica dugih rukava. Dok, već za sami obilazak špilje je zaista neophodna odjeća dugih rukava kao i kaciga, ukoliko se posjetitelj želi osjećati normalno i sigurno. Špilja Vjetrenica zaista ima dugu povijest, no ipak još nije istražena do kraja. Za ne tako davnog posjeta špilji, ljeto 2010, turistički vodič nam je pokazao ulaz u jedan kanal dosta ispod razine glavnog kanala, a koji vodi u sjevernom smjeru ispod Popova polja, potpuno suprotno od pružanja glavnog i ostalih dužih kanala. Kako nam je rečeno istraživanja oblika i pružanja tog kanala se tek nastavljaju. Osim ovog u špilji postoji drugi veliki potencijal koji je tek djelomično istražen, a to je paleontološki potencijal, tj.sadržaj. Sazad su najznačajniji otkriveni fosili leoparda, i to cjeloviti skelet, zatim ostaci špiljskog medvjeda Ursus spelaeus, kao i pojedine fosilne kosti pećinske hijene, vuka, kozoroga i dr. Pri ovome je značajno spomenuti kako je upravo najvrjedniji nalaz cijelovitog kostura leoparda pronađen 1968.god. što ukazuje na daljnju potrebitost detaljnijeg paleontološkog istraživanja ove špilje. Sve detaljnije informacije kao i opis ove špilje možete naći na http://www.vjetrenica.com/ ili http://www.vjetrenica.ba/