Dobrodošli u novi internet blog o prirodnoj i arheološkoj baštini na području Hercegovine

Uređivanje i objavljivanje ovog portala rezultat je općenitog nedostatka medijskih i internetskih prostora koji se bave isključivo opisom prirodne i arheološke baštine (fosili, minerali, kristali, biljke, životinje, arheološki nalazi i slično) vezano za prostore Bosne i Hercegovine, a posebice Hercegovine. Stoga, je ovaj portal namijenjen ponajvise svim ljubiteljima prirode, prirodoslovcima, arheolozima, geolozima, biolozima, geografima, kao i svima onima koji se kroz hobi ili iz proste znatiželje interesiraju za prirodne i arheološke zanimljivosti.









Mr.sc. Goran Glamuzina, dipl.ing.geologije































































































utorak, 25. siječnja 2011.

GEOZOOLOGIJA- Stari boksitni kop i velika sova ušara (Bubo bubo)

Slika 1. Hrastova prašuma jugazapadno od Dobrog Sela



Slika 2.Pogled na jednu od strmih okomitih vapnenačkih ploha uz rub boksitnog kopa

Osim ranije opisane broćanske zimzelene mediteranske šume zelenike, na suprotnom kraju Brotnja na sjeveroistoku jugozapadno od sela Dobro Selo, dosta udaljeno od bilo kakve asfaltirane ceste ili kuće, nalazi se prava pravcata hrastova prašuma (slika 1). Ovo mjesto, uglavnom poznato rijetkim lovcima, ili najbližim žiteljima, sadrži jedan dosta stari boksitni kop, ako ne i najstariji u Brotnju jer prema nekim saznanjima ovdje se rudarilo dosta i prije 2.svj.rata (slika 3).

Slika 3. Pogled na izduženi boksitni kop sa strmim ravnim vapnenačkim plohama

Ono što je specifično u ovom površinskom kopu tj. velikoj izduženoj rupi usred guste šume jesu vrlo zanimljive i fascinantne mjestimično skroz okomite plohe vapnenca visine i do 30m  (slika 2) koje uz rubove ove rupe izgledaju poput velikih megalitskih zidova. Prvim posjetom ovom lokalitetu za vrijeme zapažanja i divljenja ovih stijenskih formi, iznad cijelog kopa najedanput je preletjela ogromna ptica koja je bila u prvi mah neprepoznatljiva. Međutim smirenim kretnjama i polaganim približavanjem uspio sam zapaziti kako je riječ o ogromnom, u ovim našim krajevima dosad neviđenom primjerku, sove ušare (Bubo bubo). Njenim mjestimičnim neposrednim preletom i snimanjem aparatom za vrijeme stajanja na vrhu drveta (slika 4) udaljenog 100-injak m.dala se pretpostaviti njena visina od preko 70cm do možda i 1m. Osim jake impresije veličinom i samom pojavom ovakve rijetke životinje, jako zanimljivo jest njeno glasanje koje podsjeća te je gotovo identično  ljudskom glasanju na način kreveljenja.

Slika 4. Zoomirani snimak velike ušare na vrhu udaljenog drveta

Nakon gotovo dvije godine ponovnim drugim posjetom ovoj lokaciji opet je zamijećen vjerojatno isti primjerak ove ptice. Malo dužim promatranjem daje se naslutiti kako je ova naizgled velika i opasna ptica jedna jako plaha životinja, kojoj svaka blizina pa i jedne ljudske osobe smeta te automatski biva vrlo preplašena i uznemirena. Zbog toga večinom ove vrste velikih sova nalaze staništa i žive unutar gustih šuma dosta udaljenim od naselja. Kako su ovakve šume, poput ove, sve rijeđa i rijeđa pojava, usljed sve masovnijeg prodora u njih bilo radi krčenja, bilo radi gradnje, bilo radi lova ili sl.ovakva mjesta i njihove biljne i životinjske zajednice nužno je sačuvati.

Nema komentara:

Objavi komentar